Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-834/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinji izvjestiteljice i članice vijeća te Ankice Matić, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku R. A., odvjetniku u C., protiv tuženika I. H., OIB: …, iz K. P., zastupan po punomoćniku I. D. odvjetniku iz Đ., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-384/2019-23 od 8. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-384/2019-23 od 8. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštena ovrha radi naplate novčane tražbine koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr- 4169/2018 od 30. studenog 2018. te se nalaže tuženom da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na taj parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.775,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
Poslovni broj: Gž:834/2022-3
57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje – ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe radi naplate novčane tražbine koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-4169/2018 od 30. studenog 2018. slijedom činjenice što je, po tvrdnji tužitelja, ranije postignutim "Sporazumom i Očitovanjem", ispunio svoju obvezu s navedene osnove u cijelosti, prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka.
6. Suprotno žalbenim prigovorima, donoseći pobijanu presudu i postupku koji je istoj prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se presuda može ispitati te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne i proturječne, osobito dokazima, ispravama i stanju spisa.
7. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje, kao slijedi:
- da je uvidom u priložene ovršne predmete Općinskog suda u Crikvenici, odnosno Općinskog suda u Rijeci, utvrđeno da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Đurđevcu, pod poslovnim brojem P-128/06, tada mlt. I. H., zastupan po majci i z.z. pokrenuo ovršne postupke i to prijedlogom radi ovrhe na novčanoj tražbini po računu ovršenika F. B. (Ovr-4169/2018), odnosno prijedloga radi ovrhe na motornim vozilima ovršenika (Ovr-546/2019);
- da je u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-4169/2018 sud rješenjem od 30. studenog 2018. odredio ovrhu, kao i odmjerio troškove ovrhovoditelja, na koje su stranke uložile žalbu, odnosno odgovor na žalbu. Zaključkom od 18. veljače 2019. ovršenik F. B. upućen je na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;
- da iz Sporazuma i Očitovanja datiranog 10. lipnja 2008. proizlazi da su se stranke sporazuma majka i z.z. tada maloljetnog tuženika i tužitelj suglasili u vezi isplate naknade štete mlt. tuženiku. Iz preuzete obveze tužitelja proizlazi isplata iznosa od 160.0,00 kn putem bankovnog računa otvorenog na ime mlt. tuženika i to najkasnije do 31. listopada 2008. Navedenim sporazumom majka i z.z. tada mlt. tuženika ističe da je zaključenjem samoga sporazuma u cijelosti riješeno pitanje naknade štete maloljetnog tuženika te da s navedene osnove isti nema nikakvih daljnjih potraživanja prema tužitelju i to bez obzira na konačan ishod parničnog postupka pred Općinskim sudom u Đurđevcu;
- da iz Očitovanja i potvrde od 3. siječnja 2008. te Izjave i potvrde od 3. studenog 2008. proizlazi da je majka tuženika potvrdila primitak iznosa u visini od 95.000,00 kn putem računa, kao i prethodno tome, primitak iznosa od 30.000,00 kn prema postignutoj nagodbi, čime je ista u cijelosti isplaćena u skladu sa zaključenom izvansudskom nagodbom koju su stranke zaključile 25. rujna 2007;
Poslovni broj: Gž:834/2022-3
- da iz Izjave i Potvrde također proizlazi da je imenovana primila na ruke novčani iznos od 10.000,00 kn od strane tužitelja. Navedenom Izjavom po primitku navedenog iznosa, ista u svoje ime osobno, kao i u ime tada maloljetnog tuženika, izjavljuje da su u cijelosti obeštećeni s osnova naknade štete koja im pripada nakon smrti oca, odnosno supruga te da s navedene osnove više neće potraživati nikakvu štetu, bez obzira na konačni ishod parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Đurđevcu. Također, i zbog činjenice, što tužitelj svoju preuzetu obvezu prema njoj i tada maloljetnom tuženiku uredno izvršava plaćanjem dogovorenog iznosa u odnosu na mlt. tuženika na tekući račun, kao i njoj osobno, prema kriterijima sudova sa kojima je ista upoznata.
9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja a također cijeneći i iskaze saslušanih stranaka, odnosno svjedoka, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj tijekom postupka, iako je na istom teret dokazivanja, nije dokazao da bi sa tada maloljetnim tuženikom, u čije ime je pregovarala njegova majka i z.z., postigao sporazum temeljem kojih bi isti preuzeo obvezu isplate naknade štete maloljetnom tuženiku u iznosu od 160.000,00 kuna. Naime, da iz iskaza svjedoka K. je sasvim razvidno da je isti bio vrlo mlad u vrijeme događaja (devetnaest godina) da je razgovarao sa tužiteljem u svezi isplate naknade štete koja mu je pripadala, u uredu punomoćnika tužitelja, odvjetnika J., koji je zastupao upravo prava i obveze tužitelja, a ne svjedoka i majke, tada maloljetnog tuženika kako to ističe tužitelj. Činjenica da je majka i z.z. tada maloljetnog tuženika potpisala navedene akte koje prileže spisu, da ne mogu voditi zaključku da je ne samo postignut takav dogovor između iste i tužitelja, već i realizacija navedenog dogovora.
10. Nadalje, da je iz parničnog predmeta općinskog suda u Đurđevcu sasvim razvidno da je sud donio meritornu odluku o postavljenom zahtjevu tada maloljetnog tuženika u odnosu na tužitelja, s ranije navedene osnove te da je sud takvu odluku donio 19. lipnja 2008. u vrijeme kada je već prethodno zaključen Sporazum i očitovanje od 10. lipnja 2008. Smatrao je životnim i logičnim da bi tužitelj osobno, ako ne putem svog punomoćnika, izvijestio sud da je mirnim putem riješen predmet spora zaključenjem izvan sudske nagodbe slijedom čega bi bilo bespredmetno dalje voditi postupak.
11. Posebno je sud cijenio i činjenicu da je tuženik u kritično vrijeme bio maloljetnik te da je uslijed takvog njegovog statusa bilo potrebno uključiti i nadležno tijelo - Centar prilikom eventualnog pregovaranja s obzirom kako je to nalagao zakon. 12. Po stavu prvostupanjskog suda kada bi se i cijenilo istinitim kazivanje tužitelja da bi doista majka tuženika tada maloljetnog i tužitelj zaključili sporazum temeljem kojeg bi tužitelj bio u obvezi izvršiti isplatu novčanog iznosa od ugovorenih 160.000,00 kuna, da tužitelj nije dokazao da bi uopće izvršio takvu isplatu. Naime, iz Izjave i Potvrde od 3. studenog 2008., za koju svjedok J. ističe da ju je sačinio upravo na zahtjev tužitelja, ne navodi se ranije navedeni novčani iznos, već isključivo iznos od 10.000,00 kuna koji je njegova majka primila na ruke.
13. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi svoju obvezu, s osnove naknade štete, tada maloljetnom tuženiku do pokretanja ovršnog postupka ispunio, slijedom čega da ne bi egzistiralo potraživanje koje se temelji na pravomoćnoj odluci suda. Dakle, sud smatra neosnovanim pravnu konstrukciju
Poslovni broj: Gž:834/2022-3
tužitelja o stavljanju izvan snage presude Općinskog suda u Đurđevcu od 19. lipnja 2008. iz razloga što su sudionici postupka zaključili Sporazum i očitovanje 10. lipnja 2008.
14. Naime, da se radi o pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci koju se ne može stavljati izvan snage kako to cijene stranke. Sudska odluka da se mogla pobijati isključivo u za to predviđenom postupku koju je zakonodavac predvidio u vidu postupka odlučivanja o uloženom pravnom lijeku pred višim sudom.
15. Isticanje tužitelja da bi u konkretnom slučaju ovrha bila nedopuštena iz razloga što je pokrenuta na temelju ovršnog prijedloga protiv tužitelja od strane tada maloljetnog tuženika pred Općinskim sudom u Crikvenici, odnosno Općinskim sudom u Rijeci, taj sud nije smatrao osnovanim.
16. Suprotno stavu tužitelja, uvidom u citirane ovršne predmete da nije utvrđeno da bi se radilo o istovjetnim ovršnim postupcima.
17. Dakle, da tužitelj nije dokazao nedopuštenost ovrhe u konkretnom ovršnom predmetu, slijedom čega je, temeljem odredbe članka 221. a. ZPP-a isti odbijen sa postavljenim zahtjevom.
18. Istaknute prigovore zastare na koje se poziva tužitelj, pa tako i apsolutne zastare za vođenje ovršnog postupka, po mišljenju suda, mogu se isticati u samom ovršnom postupku, što je tužitelj i učinio kao ovršenik u žalbi podnijetoj na rješenje o ovrsi. Međutim da to nije razlog zbog kojeg bi sud u parničnom postupku proglasio ovrhu nedopuštenom.
19. Nadalje, da sve kada bi se i cijenila mogućnost isticanja takvoga razloga u ovosudnome postupku, da valja primjeniti desetogodišnji zastarni rok koji u konkretnom slučaju nije protekao. Presuda Općinskog suda u Đurđevcu postala je pravomoćna 22. kolovoza 2008. dok je ovršni prijedlog podnesen 21. kolovoza 2008., dakle, unutar zastarnog roka.
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.
21. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a sve u svezi s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 u dalje Tarifa).
22. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud. Naime, u ispravno provedenom postupku sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto valjano primijenio relevantno materijalno pravo pa se žalbeni prigovori tužitelja, u tom smislu, ukazuju u cijelosti neutemeljeni.
23. U odnosu na žalbu tužitelja odgovoriti je da isti u svojoj žalbi precjenjuje dokaze provedene i ocjenjene pravilno po prvostupanjskom sudu, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.
Poslovni broj: Gž:834/2022-3
24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja odgovoriti je prije svega da je ovdje tužitelj upućen na parnicu od strane ovršnog suda iz razloga koje je naveo u žalbi na rješenje o ovrsi (članak 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog Zakona).
25. Dakle, ovdje tužitelj je tvrdio da je potraživanje ovrhovoditelja prestalo budući da mu ne duguje novčane iznose, jer se ovršenikovom majkom dogovorio o namirenju te tražbine, na način da su zaključili izvansudsku nagodbu. Uvidom u spis predmeta, ovaj sud utvrđuje da je ovdje tužitelj kao ovršenik, osim ove činjenice, dakle, činjenice da je tražbina prestala, je u žalbi na rješenje ovrsi isticao i prigovor zastare.
26. Međutim, zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-4169/2018 od 18. veljače 2019. isti je upućen na parnicu upravo iz citiranih razloga ali ne zbog istaknutog prigovora zastare. Po stavu ovog suda bez obzira na izneseno, u odnosu na opetovani prigovor zastare koji tužitelj apostrofira u žalbi istaći je da sukladno odredbi članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje - ZOO) sve tražbine, koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javno bilježničkim aktom , zastarijevaju za 10 godina, pa i oni za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Imajući u vidu da je ovršna isprava- presuda Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj P-128/06-43 postala ovršna 8. rujna 2008., a da je ovršni postupak pokrenut 21. kolovoza 2018., to je očito da je ovršni postupak pokrenut u zakonskom roku, predviđen odredbom citiranog zakonskog propisa, slijedom čega se ovaj žalbeni prigovor u cijelosti ukazuje neutemeljenim.
27. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost, pravilnost pobijane presude.
28. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka (članka 380. točka 2. ZPP-a).
U Splitu, 19. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić, v. r.
