Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-1491/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz V., OIB:..., koju zastupa punomoćnik H. Š., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. & Š. u V., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nepostojanja novčane tražbine iz zadužnice, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P- 1211/2021-5 od 26. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se dijelom odbija i dijelom prihvaća te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-1211/2021-5 od 26. srpnja 2022.,

- potvrđuje u toč. I. izreke,

- preinačuje u toč. II. i III. izreke tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se Financijskoj agenciji (FINA), Poslovnici V., da izvornik bjanko zadužnice koju je potpisala tužiteljica, a koja bjanko zadužnica je ovjerena kod javnog bilježnika M. K. pod brojem OV-6423/07, preporučenom poštanskom pošiljkom pošalje na adresu tužiteljice M. P. iz V., u roku od 15 dana."

Svaka parnična stranka snosi svoje troškove.

- ukida u toč. IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina iz bjanko zadužnice izdane u V. dana 27.03.2007. i ovjerene kod javnog bilježnika M. K. pod brojem OV-6423/07 te da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II/ Nalaže se Financijskog agenciji (FINA), Poslovnici V. da izvornik bjanko zadužnice koju je potpisala tužiteljica, a koja bjanko zadužnica je ovjerena kod javnog bilježnika M. K. pod brojem OV-6423/07, preporučenom poštanskom pošiljkom pošalje na adresu tužiteljice M. P. iz V., u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d., Z., da tužiteljici M. P. iz V., naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (slovima: dvije tisuće i pet stotina kuna), u roku od 15 dana.

IV/ Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu."

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je dijelom osnovana, dok dijelom nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da se utvrdi da ne postoji tražbina iz bjanko zadužnice izdane u V. dana 27. ožujka 2007. i ovjerene kod javnog bilježnika M. K. pod brojem OV-6423/07 te da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke, kao i da se naloži Financijskoj agenciji (FINA), Poslovnici V., da izvornik bjanko zadužnice preporučenom poštanskom pošiljkom pošalje na adresu tužiteljice.

5.1. Nakon što je opširno analizirao stanje u predmetu Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-653/2018. (ranije poslovni broj: P-1254/2015), prvostupanjski sud navodi da je taj postupak pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž-415/2019 od 2. ožujka 2021., na način da je utvrđena ništetnost Ugovora o kreditu bez depozita broj: 5140030250-27000057814/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je zaključen 23. ožujka 2007.

5.2. Stav o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud iznosi u toč. 11. obrazloženja koja se citira u cijelosti:

"Budući da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-653/2019-9 od 28. veljače 2019., preinačenom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021., predmetni Ugovor o kreditu utvrđen ništetnim to je Financijska agencija dužna tužiteljici vratiti bjanko zadužnicu jer temeljem navedene presude ne postoji pravni posao za koji je izdana predmetna zadužnica te tuženik ne može koristiti bjanko zadužnicu koja je izdana radi osiguranja tražbine koja više ne postoji. Zadužnica prati osnovnu tražbinu, a tuženik ako smatra da i dalje ima nekakva potraživanja prema tužiteljici, može ih naplatiti putem drugih instrumenata."

6. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13 i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6.1. Prije svega, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo (na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi po službenoj dužnosti) kada je u toč. II. izreke naložio Financijskoj agenciji, Poslovnici V., da izvornik bjanko zadužnice pošalje preporučenom poštanskom pošiljkom na adresu tužiteljice. Naime, Financijska agencija koja je čl. 1. Zakona o Financijskoj agenciji (NN br. 117/01; 60/04 i 42/05) definirana kao pravna osoba čije se ustrojstvo i način rada uređuje tim Zakonom i propisima na temelju njega, kao takva može biti stranka u parničnom postupku u smislu odredbe čl. 77. st. 1. ZPP-a. Kako nema nikakve sumnje da Financijska agencija nije stranka (tuženik) u ovom postupku, to joj se ne može nalagati ispunjenje bilo kakve obveze jer se u pravnoj teoriji kondemnatorna tužba definira kao tužba u kojoj tužitelj traži od suda da mu pruži pravnu zaštitu tako što će tuženika (što Financijska agencija nije u ovom postupku) osuditi da u korist tužitelja nešto određenoga učini, trpi ili propusti. Uz to, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za Financijsku agenciju nastaje (iako zanemariv) trošak slanja preporučene pošiljke.

7. Nije osnovan prijedlog tuženika za prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o podnesenom tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, koji postupak se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodi pod poslovnim brojem: Revd-3747/2021, a vezano uz postupak koji se pred Općinskim sudom u Osijeku vodio pod poslovnim brojem: P-653/2018. Naime, podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nije razlog zbog kojeg se postupak prekida po samom zakonu u smislu odredbe čl. 212. ZPP-a, a niti razlog zbog kojeg će sud svojom odlukom odrediti prekid postupka u smislu odredbe čl. 213. ZPP-a. U tom kontekstu nisu od značaja žalbeni navodi u kojima tuženik nastoji dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost odluke donesene u postupku koji je vođen kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem: P-653/2019-9, obzirom da je presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-653/2019-9 od 28. veljače 2019., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021. predmetni Ugovor o kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je zaključen 23. ožujka 2007. pravomoćno utvrđen ništetnim.

7.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima koji bi ovaj sud onemogućili u ispitivanju njene pravilnosti i zakonitosti u žalbenom stadiju postupka. Iako je točna žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud u toč. 7. obrazloženja naveo: "Ročište je zakazano za 27. listopada 2022.", prema ocjeni ovoga suda radi se o očitoj omašci u pisanju (presuda je donesena 26. srpnja 2022), koja nije takvog značaja da bi dovela u pitanje pravilnost i zakonitost presude. Promašeno je pozivanje tuženika na odredbu čl. 502.c ZPP-a, obzirom da i sam navodi da se ovdje ne radi o tzv. kolektivnom sporu pa da bi prvostupanjski sud u ovoj parnici bio vezan za utvrđenje iz prethodnog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-653/2018. Međutim, prvostupanjski sud se pravilno poziva na okolnost da je predmetni Ugovor o kreditu pravomoćnom presudom utvrđen ništetnim, pa kako je pravomoćnost u parničnom postupku redovita i opća sposobnost presude da proizvodi svoje pravne učinke, valja zaključiti da je o prethodnom pitanju u ovom postupku (valjanosti predmetnog Ugovora o kreditu) pravomoćno odlučio drugi sud.

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Točno je da se prvostupanjski sud u toč. 10. obrazloženja poziva na odredbe čl. 1021. i 1022. ZOO-a ali to čini u kontekstu činjenice da je predmetni Ugovor o kreditu naprijed navedenom pravomoćnom presudom utvrđen ništetnim. Kako ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da više ne postoji pravni posao za koji je izdana bjanko zadužnica i da tuženik ne može koristiti bjanko zadužnicu koja je izdana radi osiguranja tražbine koja više ne postoji jer zadužnica prati osnovnu tražbinu, to je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da ne postoji tražbina iz bjanko zadužnice izdane u V. dana 27. ožujka 2007. i ovjerene kod javnog bilježnika M. K. pod poslovnim brojem: OV-6423/07 i da ona ne proizvodi nikakve pravne učinke.

8.1. Tuženik u žalbi pokušava dovesti u sumnju shvaćanje prvostupanjskog suda da u situaciji kada ne postoji pravni posao (jer je pravomoćno utvrđen ništetnim) za koji je izdana predmetna zadužnica tuženik ne može koristiti zadužnicu koja je izdana radi osiguranja tražbine koja više ne postoji, jer zadužnica prati osnovnu tražbinu. Tuženik tvrdi da su predmetnom bjanko zadužnicom osigurana sva njegova potraživanja kao banke vezana uz odobreni kredit, pa je tužiteljica i u slučaju ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu tuženiku dužna vratiti cjelokupni iznos odobrenog kredita. Međutim, takve tvrdnje nemaju podlogu u sadržaju predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je u čl. 10. utanačeno da su stranke suglasne da su instrumenti osiguranja potraživanja Banke po osnovi odobrenog kredita, između ostalih i 2 (dvije) bjanko zadužnice na iznos kredita uvećan za kamate i troškove. Navedena ugovorna odredba je potpuno jasna i ona se sukladno odredbi čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21) primjenjuje kako glasi pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna bjanko zadužnica instrument osiguranja potraživanja banke po osnovi odobrenog kredita, a ne po osnovi koja će eventualno nastati jer je predmetni Ugovor o kreditu utvrđen ništetnim.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.

10. Zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude u toč. II. izreke, valjalo je ukinuti presudu u toč. IV. izreke jer deklaratorni zahtjev ne može biti predmet ovrhe.

11. Zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude valja preinačiti odluku o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Imajući u vidu da je svaka stranka uspjela u parnici u približno jednakim dijelovima, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Varaždinu 19. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.