REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-246/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. opt. I.E.S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 16. rujna 2021. broj: K- 250/2021-22 u sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom 1. opt. I.E.S. i 2. opt. L.F.A. proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda-protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te su na temelju tog zakonskog propisa osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, te im je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da imaju izvršiti dio izrečene kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. U izrečenu kaznu zatvora na temelju čl. 54. KZ/11 optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 08. ožujka 2021. pa nadalje, odnosno do ukidanja istražnog zatvora 08. studenog 2021., kada su pušteni na slobodu (rješenjem br. K-250/2021-35 od 05. studenog 2021.).

1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od 1. opt. I.E.S. oduzet je mobilni uređaj marke Samung Galaxy J4+ crne boje, serijskog broja: …., IMEI1: …, IMEI2: …, s pripadajućom SIM karticom broja: … i mobilni uređaj marke Huawei, plave boje, serijskog broja: …, IMEI1 broja: …, IME2: …, s pripadajućom SIM karticom broja: …, koji su oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU.D. broj: … od 08. ožujka 2021., a koji predmeti će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Nadalje, na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od 1. opt. I.E.S. oduzet je osobni automobila marke Renault Scenic, registarskih oznaka …broja šasije: … s pripadajućom prometnom dozvolom serijskog broja: … te pripadajućim ključem, privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU.D. broj:… od 08. ožujka 2021., koje vozilo će se predati vlastima ovršnog postupka.

1.4. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od 2. opt. L.F.A. oduzet je mobilni uređaj marke Huawei, plave boje, sa pripadajućim SIM karticama broja: … i …, koji je oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP.D., broj: … od 08. ožujka 2021., a koji predmeti će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.5. Nadalje, na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od 2. opt. L.F.A. oduzet je osobni automobil marke Opel Zafira, registarskih oznaka: … broja šasije: … sa pripadajućom prometnom dozvolom serijskog broja: …. te pripadajućim ključem, privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU.D., broj: … od 08. ožujka 2021., koje vozilo će se prodati po pravilima ovršnog postupka.

1.6. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19 i 84/21. dalje u tekstu: ZKP/08) 1. opt. I.E.S. i 2. opt. L.F.A. obvezani su plaćanja troškova kaznenog postupka čija će se visina sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08 odrediti posebnim rješenjem, obzirom na nedostatak podataka o nagradi i nužnim izdacima branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08) i odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08).

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Obrazlažući žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik tvrdi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6.1. Nasuprot tome, nikakve nerazumljivosti izreke prvostupanjske presude nema, nikakvih proturječnosti nema u izreci pobijane presude a nema niti proturječnosti između izreke presude i razloga pobijane presude.

6.2. Naime, ove povrede državni odvjetnik nalazi u tome da je sud odbio provesti na raspravi dokazni prijedlog reprodukcije optuženikovih iskaza prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, pa da je nejasno odakle je sudu poznato da su iskazi optuženika na raspravi suglasni njihovim iskazima danim prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika.

6.3. Odredbom čl. 435. st. 1. ZKP/08 propisano je da kada optuženik pri ispitivanju na raspravi odstupi od svojeg prijašnjeg iskaza danog tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave, predsjednik vijeća upozorit će ga na odstupanje i pitati zašto iskazuje drugačije, a po potrebi, reproducirat će se snimka optuženikovog iskaza ili dijela tog iskaza odnosno taj dio njegovog iskaza pročitati.

6.4. Iz zapisnika sa ročišta rasprave od 16. rujna 2021. (list 361-373 spisa) razvidno je da je vijeće donijelo rješenje na temelju čl. 421. st. 1.toč. 2. i 4. ZKP/08 kojim je odbijen dokazni prijedlog optužbe za ispitivanjem u svojstvu svjedoka policijskog službenika M.Č. te dokazni prijedlog reprodukcije iskaza optuženika prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, a za ovaj potonji je navedeno da se odbije jer su svoju obranu optuženici iznijeli na početku dokaznog postupka i njihovi iskazi na raspravi da su suglasni iskazima koje su dali tijekom dokazne radnje prvog ispitivanja, zbog čega sukladno čl. 435. st. 1. i 2. ZKP/08 nema potrebe za reprodukcijom optuženikovih iskaza danih prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika. Identično je obrazloženje i u pobijanoj presudi, pod toč. 4.

6.5. Dakle, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na odredbi čl. 435. st. 1. ZKP/08, a opaska državnog odvjetnika o tome kada se je sud upoznao sa sadržajem iskaza optuženika danih prilikom ranijih ispitivanja, ako već njihovi iskazi nisu reproducirani na raspravi nije umjesna jer se od uređujućeg suca očekuje da se prije rasprave upozna sa spisom predmeta, pa tako i obranom optuženika, a uz to obrana optuženika je detaljno navedena i u obrazloženju optužnice državnog odvjetnika. Uostalom, što je vidljivo iz naprijed spomenutog zapisnika sa ročišta rasprave od 16. rujna 2021., državni odvjetnik koji je bio na raspravi nakon što su optuženici iznijeli svoju obranu nije prigovarao ili tvrdio da su optuženici odstupili od svog ranijeg iskaza, pa da je optuženike potrebno upozoriti na odstupanje i pitati iz zašto iskazuju drugačije, a po potrebi i reproducirati snimku njihovog ispitivanja kod policije i državnog odvjetnika, već je državni odvjetnik predložio izvođenje svih dokaza koje je predložio u optužnici od točke 1. do 20.

6.6. Nadalje, obrazlažući ovu žalbenu osnovu državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio ispitati u svojstvu svjedoka policijskog službenika M.Č., iako ispitivanje tog svjedoka bilo nužno „za utvrđivanje svih činjenica kvalificiranog kaznenog djela“.

6.7. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog državnog odvjetnika za ispitivanje ovog svjedoka pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08, jer da su činjenice o kojima je taj svjedok trebao svjedočiti utvrđene čitanjem materijalne dokumentacije, zapisnika o očevidu i izvješća o postupanju policijskih službenika te iz obrane optuženika i da izvođenje tog dokaza nije važno za odlučivanje.

6.8. Ovim navodima žalbe, ustvari, državni odvjetnik iznosi primjedbe činjenične naravi što predstavlja žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu obrazloženje slijedi.

7. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud odbijajući prijedlog za ispitivanje u svojstvu svjedoka policijskog službenika M.Č. propustio utvrditi kako su osobe koje su optuženici prevozili bile smještene u vozilima, da je propustio utvrditi način vožnje optuženika i kakav je rizik njihova vožnja predstavljala za osobe koje su prevožene, ilegalne migrante. Potom se navodi da je sud imao mogućnost utvrditi izgled vozila i unutrašnjost prtljažnika ali da tu okolnost prvostupanjski sud nije razmatrao obzirom na broj osoba koje su prevožene i da je imenovani policijski službenik mogao detaljno opisati te okolnosti jer da je očevid na vozilu proveden nakon što su ilegalni migranti izišli iz vozila kojim su upravljali optuženici, te na taj način utvrditi da je bio doveden u opasnost i život osoba koje su optuženici prevozili. Prvostupanjski sud, navodi se dalje, svoje utvrđenje o tome da nisu bili dovedeni u opasnost život i tijelo osoba koje su prevožene utvrđuje bez analize vrste vozila, broja sjedala i veličine kabine vozila i prtljažnog prostora.

8. Suprotno ovim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te osnovano našao dokazanim da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja osnovnog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, a ne kvalificiranog oblika tog kaznenog djela iz st. 2., kako su terećeni optužnicom državnog odvjetnika.

8.1. Naime, osnovano prvostupanjski sud zaključuje i obrazlaže da je način prijevoza osoba kako su to inkriminirane prigode radili optuženici neprimjeren, budući sve osobe koje su prevožene nisu mogle koristiti sigurnosnim pojasom, da je 1. opt.

I.E.S. u vozilu namijenjenom za prijevoz pet osoba, prevozio sedam osoba, od toga dvoje u prtljažnom prostoru, a 2. opt. L.F.A. u vozilu namijenjenom za prijevoz sedam osoba prevozio jedanaest, od toga četvoricu u prtljažnom prostoru, međutim da time optuženici nisu doveli u opasnost život i tijelo tih osoba, jer nije utvrđeno da su optuženici vozili prebrzo, bježali pred policijom, prisiljavali ilegalne migrante na ulazak u vozila, osobama u vozilima bio je osiguran dovod zraka kroz otvorene prozore, imali su na raspolaganje vodu i hranu, nitko od migranata nije zatražio liječničku pomoć, sama vožnja trajala je petnaestak minuta. Sve su to okolnosti koje ukazuju na to da, iako se radilo o neprimjerenom prijevozu ljudi, inkriminirane prigode tim načinom prevoženja nije bilo dovedeno u opasnost njihov život i tijelo, kako se optuženici terete optužnicom i što je bitno obilježje kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11.

8.2. Glede prigovora držanog odvjetnika u žalbi da su optuženici načinom na koji su prevozili ilegalne migrante pokazali nedostatak poštovanja prema njima i umanjili njihovo ljudsko dostojanstvo, valja primijetiti da se optužnicom državnog odvjetnika se optuženici i ne terete da su postupali prema osobama koje su prevozili na nečovječan ili ponižavajući način, već na način kojim je bilo dovedeno u opasnost život i tijelo tih osoba. Međutim, prevoženje sedam osoba u vozilu koje je registrirano za prijevoz pet osoba, odnosno jedanaest osoba u vozilu koje je registrirano za prijevoz sedam osoba, koja vožnja je trajala petnaestak minuta, sa osiguranim dotokom zraka, bez velike brzine, da te osobe koje su prevožene nitko nije prisilio da ulaze u vozila, već su dobrovoljnu ušle i prevozile se na taj način, ne može se okarakterizirati kao postupanje s njima na nečovječan i ponižavajući način.

8.3. Navodi državnog odvjetnika da su optuženici načinom prijevoza ilegalnih migranata pokazali nedostatak poštovanja i umanjenja njihovog ljudskog dostojanstva, iskorištavajući njihovu životnu tragediju i bezizlaznu situaciju u kojoj su se te osobe našle, su posve paušalni. Naime, uz to što se optuženici, kao što je naprijed navedeno optužnicom i nisu teretili za ova obilježja kvalificiranog kaznenog djela z čl. 326. st. 2. KZ/11, nije jasno odakle državni odvjetnik zna da su te osobe „u životnoj tragediji i bezizlaznoj situaciji“. Što to „bezizlazna situacija“ uopće predstavlja? Iz podataka za osobe koje su prevožene razvodno je da se radi o mladim muškarcima u dobi od 19 do 34 godine koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku, zapravo se ne zna gdje je njihovo krajnje odredište i koje su njihove stvarne namjere. Da li su u Republiku Hrvatsku kao članicu Europske unije ilegalno ušli jer su kako državni odvjetnik u žalbi paušalno tvrdi u „bezizlaznoj situaciji“ ili iz nekih drugih razloga, da li su to avanturistički, ekonomski, socijalni ili možda sasvim neki drugi koji bi mogli ugroziti sigurnost Republike Hrvatske i njezine građane i njihovu imovinu se ne zna, budući su u Republiku Hrvatsku ušli ilegalno.

8.4. U odnosu na navod državnog odvjetnika, kojim želi potkrijepiti svoju tvrdnju da su osobe koje su optuženici prevozili bile u opasnosti, navodi se da se radilo u vožnji po brdskim prometnicama, što je također paušalna tvrdnja. Naime, optuženici su se kretali državnom cestom D6 D.-G., kretali su se do zaustavljanja policije petnaestak minuta između naselja T. koje je na nadmorskoj visini od 160 metara a zaustavljeni su u naselju R. koje je na nadmorskoj visini od 198 metara, što se nikako ne može povezati sa opasnom vožnjom po „brdskim prometnicama“ kako to pokušava u svojoj žalbi prikazati državni odvjetnik.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik tvrdi da ne postoje okolnosti koje bi opravdavale izricanje djelomične uvjetne osude te da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, te da nije cijenjeno da su optuženici „dio kriminalne organizacije koja se bavi ilegalnim prijevozom imigranata“ i da se radi o do sada osuđivanim osobama, pa da se izrečenom kaznom neće ostvariti ni svrha specijalne a ni generalne prevencije.

9.1. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno cijeneći sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika istima izrekao primjerenu kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine i četiri mjeseca, ispravno je i stajalište suda prvog stupnja da nije nužno izvršenje kazne zatvora na koju su optuženici osuđeni u cijelosti da bi se postigla svrha kažnjavanja, zbog čega im je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, tako da se od kazne zatvora na koju su osuđeni u trajanju od jedne godine i četiri mjeseci izvršava osam mjeseci, a preostali dio kazne zatvora također u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počine novo kazneno djelo, koja kazna je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda podobna za ostvarenje svrhe izricanja kazne iz čl. 41. KZ/11

10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 19. siječnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac