Republika Hrvatska Općinski

sud u Osijeku Stalna služba u

Valpovu Kralja P. Krešimira

IV br.3.

31550 Valpovo

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB …., iz Z.,

O. zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz

O., protiv 1. tuženika V. B., OIB …., iz V., M

i 2. tuženika L. d. J. OIB …., O. Z., oboje

zastupani po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., radi naknade štete,

nakon zaključene glavne javne rasprave 22. prosinca 2022. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 18. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužitelj I. M., OIB …. s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "I/. Nalaže se tuženiku V. B. iz Z., O. Z., O. da tužitelju I. M. iz Z.,

O. 70, solidarno isplate s naslova pravične novčane naknade iznos od 2.656,45 € / 20.015,02 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. N a l a ž e s e tužitelju da 1. i 2. tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.861,42 € / 14.024,87 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja tj. 18. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. tuženik kao odgovorna osoba 2. tuženika - LD J. Z. protiv njega podnio prijavu radi počinjenja protupravnih lovova na području državnog lovišta XIV/2, „L.-G.“, lovoovlaštenika „H. š.“

d.o.o. i u kojoj prijavi je neistinito naveo okolnosti o njegovom protupravnom postupanju za koje je znao da ne postoje i da nemaju nikakvog uporišta u objektivno postojećim činjenicama, a osnovom koje prijave je tužitelj bio izložen postupku pred Državnim inspektoratom RH, Područni ured O., Služba šumarske i lovne inspekcije koji se vodio pod oznakom Klasa: 323-04/21-01/239, Ur.broj: 443-02-01-06-21-4. Podnošenjem navedene prijave koja nije potkrijepljena niti jednim jedinim dokazom materijalne prirode ili pozivanjem na određene provjerljive objektivno postojeće činjenice, nego predstavljaju njegovo prikazivanje zasnovano na neistinitim navodima kojima je cilj bio njega dovesti u poziciju izlaganja bez ikakve osnovanosti određenim postupcima pravosudne naravi te mu je prouzročena značajna povreda prava osobnosti.

1.1. Zbog neosnovanog izlaganja navedenom postupku trpio je i dalje trpi intenzivne duševne boli izazvane povredom časti i ugleda, odnosno imena koji su se manifestirali u vidu uzrujanosti, uznemirenosti, nesanice, ogorčenosti, osjećaja snažnog psihičkog pritiska i stalno prisutne napetosti s obzirom da se bez ikakve osnovanosti našao u poziciji osobe koja je izvršila određeno protupravno postupanje u pravcu izloženom pod ad. I/ tužbe.

1.2. S obzirom da je 1. tuženik postupajući kao odgovorna osoba 2. tuženika podnio prijavu protiv njega radi protupravnog ponašanja za koje je znao da nije počinio i što je dovelo do njegove povrede prava osobnosti, postoji odštetna odgovornost 1. i 2. tuženika te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. 1. i 2. tuženici u odgovoru na tužbu od 7. veljače 2022. u cijelosti se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatraju bitnim naglasiti kako iz navedenog zapisnika Državnog inspektorata, Područni ured O., Služba šumarske i lovne inspekcije od

14.4.2021., ne proizlazi osnovanost iznesenih tvrdnji tužitelja niti o jednoj činjenici na čije postojanje pogrešno ukazuje tužitelj. Osim toga, u predmetnom zapisniku nigdje se ne spominju 1. i 2. tuženici, pa navode tužitelja u cijelosti smatraju paušalnim i neistinitima.

2.1. Navode da jedna od bitnih pretpostavki odgovornosti za štetu je i štetna radnja štetnika koja uz to treba biti i protupravna. Protupravnost, pak, ima svoje objektivne elemente (štetna je radnja protivna nekom pravnom pravilu) i svoje subjektivne elemente (štetna je radnja počinjena krivnjom štetnika). Iz dokaza priloženih u tužbi ne proizlazi na temelju kojih činjenica, odnosno s kojim dokazima tužitelj smatra dokazanim ove bitne pretpostavke njihove odgovornosti za štetu tužitelju, odnosno na temelju kojih činjenica tužitelj smatra dokazanim da su počinili bilo kakvu štetnu radnju, da je ta štetna radnja protivna nekom pravilu (koju su to in cocnreto pravnu normu povrijedili), te u konačnici da je štetna radnja počinjena njihovom krivnjom.

2.2. Smatraju da podnošenje prijave nadležnim tijelima ne predstavlja takvu povredu pravne osobnosti tužitelja da bi on bio ovlašten zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za navodno pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Drže neosnovanim tvrdnju tužitelja da je isti kritične zgode „trpio i dalje trpi intenzivne duševne boli izazvane povredom časti i ugleda, odnosno imena koji su se manifestirali u vidu uzrujanosti, uznemirenosti, nesanice, ogorčenosti, osjećaja snažnog psihičkog pritiska i stalno prisutne napetosti“.

Niti na ove okolnosti iz tužbe tužitelj ne prilaže niti jedan vjerodostojan dokument, možebitnu medicinsku dokumentaciju, koja bi na nesumnjiv i vjerodostojan način potvrdila navedene medicinske tegobe koje je navodno trpio tužitelj.

2.3. Naglašavaju kako svaka povreda prava osobnosti ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade. To znači da će to pravo sud u slučaju spora priznati tužitelju samo ako nađe da težina povrede i druge okolnosti to opravdavaju, a što ovdje nije slučaj. Navode kako je nesporno da je tužitelj bio član 2. tuženika, kao i da je isti nakon provedenog stegovnog postupka isključen iz članstva u tom lovačkom društvu. Prema tome, jasni su motivi tužitelja u ovom postupku, ali to nije cilj kojem treba služiti dosuda pravične novčane naknade, te sud treba voditi računa da se u ovom slučaju ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi

i društvenom svrhom, a to su okolnosti koje predstavljaju zapreku prodoru lukrativnosti i komercijalizaciji u ovo pravno područje. (čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, dalje ZOO)).

2.4. Naglašavaju kako tužitelj, vezano za visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, u tužbi nije predložio ili priložio niti jedan pravno relevantan dokaz, tako da se u tom pogledu 1. tuženik niti ne može detaljnije očitovati. Stoga predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbije.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka I. G., T. B., M. K., S. B., J. P., K.

M., D. K., tužitelja, 1. tuženika te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. S. I. G. iskazao je da nije u lošim odnosima niti s jednom od

stranaka. L. je u lovačkom društvu J. više od 30 godina, a trenutni predsjednik društva je 1. tuženik. Tajnik je lovačkog društva od 1.4.2022., a ujedno je i član odbora društva. Prethodno tom vremenu također je bio tajnik u tri mandata. Sjeća se da su imali odbor društva gdje je donijeta odluka o isključenju tužitelja iz lovačkog društva. Odbor ima devet članova uključujući i predsjednika društva koji je u vrijeme isključenja bio V. B.. Kada su donosili odluku o isključenju tužitelja on nije bio prisutan na odboru što se inače i događa da kada raspravljaju o bilo kojim pitanjima vezano za lovce nije uobičajeno da oni budu prisutni. Razlog isključenja je bio taj što je tužitelj radio protiv interesa društva jer je prijavljivao društvo lovnoj inspekciji zbog nepravilnog rada društva i vođenja društva. Zna da je te prijave podnosio tužitelj jer je vidio da ih je tužitelj potpisao i prijave su glasile na postupanje lovnih inspekcija koje su nakon toga i dolazile. Bio je nazočan svim lovnim inspekcijama, a bilo ih je oko 12 ili 13 u razdoblju od godinu dana. To prijavljivanje nije normalno jer svako lovačko društvo ima redovitu kontrolu jednom godišnje. Lovni inspektori su obavljali razgovore osobno s tužiteljem bez prisutnosti članova lovačkog društva. Nakon toga, vodili su se razgovori i sa članovima društva, predsjednikom, tajnikom, lovnikom i vodećim članovima društva iz čega su doznali da tužitelj podnosi te prijave zlonamjerno jer su bile usmjerene protiv lovačkog društva, ali ne osobno protiv nekog člana u lovačkom društvu već zbog propusta u društvu. Inspekcijama su utvrđeni manji propusti. Tužitelj bi uvijek nalazio nekakve propuste u radu društva što je cijelo društvo jako opterećivalo pa su ga isključili iz društva i dobio je pismenu odluku na koju je mogao uložiti žalbu. Tužitelj je pravilno podnio žalbu i proslijedio je skupštini koja mora odlučivati o toj žalbi. Skupština je održala sjednicu i bilo je prisutno 34 članova a bio je prisutan i sam tužitelj. Predsjednik društva je uzeo žalbu tužitelja i čitao ju je pred svim članovima društva i pojasnio o čemu se radi vezano za donošenje prethodne odluke o isključenju i bila je otvorena rasprava i svako se mogao uključiti u raspravljanje. I tužitelj je sam pojašnjavao razloge žalbe nakon čega se pristupilo tajnom glasovanju vezano za usvajanje njegove žalbe i ev. vraćanje u lovačko društvo ili odbijanje žalbenih navoda. Tužitelj nije glasovao iako je na to imao pravo i tajnim glasanjem donijeta je odluka da se žalba odbija s omjerom 31 glas za i jedan protiv. Glasala su 33 člana. Nitko od članova društva pa ni predsjednik protiv tužitelja nema ništa osobno već isključivo protiv njegovog ponašanja koje su procijenili štetnim za društvo. Poznato mu je da lovačko društvo do sada nije dobilo nikakvu prekršajnu a niti kaznenu prijavu. Po statutu odluka skupštine je konačna. Naime, lovačka društva imaju pravilnike, odluke o ponašanju članova društva, a poznato mu je da jedna odredba nekog njihovog pravnog akta predviđa mogućnost isključenja člana ukoliko se on ponaša protivno interesima društva. Nakon toga, tužitelj se više nije pojavljivao u njihovom lovačkom društvu. Naveo je da njihov lovac može ići u tuđe lovište uz posebno odobrenje ili kao gost o čemu se vodi evidencija gdje je u gostima. Istaknuo je da većina lovaca više nije mogla trpjeti ponašanje tužitelja i njegove konstantne prijave koje su izazivale kontrolne preglede od strana inspekcija čime je nanosio štetu društvu, a tužitelj je išao toliko daleko da se čak žalio i na rad inspektora koji su vršili kontrolu kod njih zbog čega su vršeni izvanredni kontrolni pregledi i nije utvrđeno neko drugačije stanje. U lovačkom društvu ima oko 55-60 članova i nikada se nitko nije ponašao kao tužitelj. Od kada je tužitelj isključen iz društva stanje među lovcima je bolje. Sjetio se jednog sličnog slučaja prije nekoliko godina kada su također jednog starijeg lovca isključili zbog vrijeđanja počasnog predsjednika društva dr. I. C.. Naime, nekorektno ponašanje i vrijeđanje ostalih članova također može biti razlog da se protiv lovca pokrene stegovni postupak do te mjere da ga se može isključiti iz društva. Sjeća se da se i taj lovac žalio na odluku odbora i skupština je i u tom slučaju odbila njegovu žalbu. Naveo je da da je na skupštini društva 2019. gdje su bili ugledni gosti i to dožupan P. L. i državni tajnik i još neki ljudi pred svim nazočnima tužitelj iznio riječi da su oni, misleći na njihove lovce i lovačko društvo i na izvršni odbor posebno, hrpa pijanaca. Pojasnio je da njihov lovočuvar nema nikakve ovlasti u drugom lovištu, ali može upozoriti i obavijestiti to društvo i njihovo lovačko društvo ukoliko se sumnja na krivolov. Nije mu poznato da li je podnijeta prijava protiv tužitelja da je obavljao nezakonite radnje na državnom lovištu iako su na jednoj od sjednica donijeli odluku da pojačaju nadzor lovočuvarske službe zbog kruženja priča da se neki njihovi lovci bez pojedinačno navođenja imena kreću po državnom lovištu u vlasništvu H. š.

Naveo je da ne zna pod kojim uvjetima se lovac može kretati po državnom lovištu, ali ne smije biti s oružjem jer se to onda smatra krivolovom. Isto tako nije mu poznato da li je dopušteno njihovim lovcima odlaziti hraniti divljač u susjednom lovištu. Koliko mu je poznato tužitelj nije bio u tuđim lovištima, ali je njegov sin M. zatečen u tuđem lovištu uz njihovo gdje hrani divljač i poznato mu je da je postavljena improvizirana čeka koju nisu postavile H. š.. Za tu čeku postoji fotografija koju su snimili njihovi lovci koji su tu čeku vidjeli.

5. Svjedok T. B. iskazao je da poznaje i tužitelja te 1. tuženika i s

njima je u dobrim odnosima. Član je LD J. Z. već 8 godina, a isto tako članovi istog LD su tužitelj i 1. tuženik. Trenutno predsjednik lovačkog društva je V. B.,

a on je lovočuvar unazad dvije godine. Lovačko društvo ima oko 60-ak članova. Čuo je iz pričanja drugih lovaca i drugih mještana u H. da njihovi lovci protuzakonito odlaze u susjedna lovišta i to konkretno u lovište u K.. Kako su kružile glasine da njihovi lovci odlaze protuzakonito u susjedna lovišta iako se nije govorilo o konkretnim imenima, predsjednik je donio odluku da se postroži kontrola lovišta i kretanja lovaca, a što je njegova zadaća kao lovočuvara. To nije rađeno ni po čijoj privatnoj inicijativi, niti iz osobnih razloga. Jednom prilikom kada je prolazio pokraj lovišta u K. vidio je sina tužitelja M., koji je također lovac, kako nosi vreću sa hranom (kukuruz) u to susjedno lovište dok tužitelja nikada nije vidio da bi bio u tom dijelu lovišta. Dodao je da je u tom lovištu vidio tužitelja tijekom dana ali ne zna kojeg datuma unazad otprilike dvije godine kako otključava rampu od ulaza u lovište i obratio mi se s isprikom da ide po meso u lovište koje je ustrijelio njegov brat u tom susjednom lovištu u Koškoj. Misli da unazad godinu ili dvije dana tužitelj više nije član njihovog lovačkog društva zato što je izbačen iz lovačkog društva zbog loših odnosa s ostalim lovcima i vrijeđanja. Sjeća se da su imali skupštinu koju je održalo njihovo lovačko društvo i bila je većina lovaca prisutna na skupštini. Skupštinu je vodio 1. tuženik i bilo je više točaka dnevnog reda, a između ostalih i točka dnevnog reda da se tužitelja izbaci iz lovačkog društva, a tom prilikom je bio prisutan i sam tužitelj. Tužitelja je okrivljavalo cjelokupno lovačko društvo i nije rađeno po osobnoj razini pojedinog lovca. Tom prilikom i tužitelj se upuštao u raspravu vezano za njegovo izbacivanje iz lovačkog društva, a čemu se on protivio. Ne zna što je bio konkretan razlog ali misli da o tome postoji zapisnik. Od svih prisutnih članova na tom sastanku svi su glasali da se tužitelja izbaci iz lovačkog društva, a samo su dvojica bila protiv, a radilo se o tajnom glasanju. Glasanje i brojanje glasova održano je na istoj skupštini i tužitelj je izbačen iz lovačkog društva. Tužitelj se nakon toga više nije pojavljivao kao lovac u njihovom društvu niti je dolazio u njihove prostorije. Misli da nitko od lovaca koji su glasali za izbacivanje tužitelja protiv njega nisu imali ništa osobno i da je razlog bio isključivo njegovo ponašanje i odnos prema lovačkom društvu i njegovim članovima. Kao lovočuvar provjeravao je sina tužitelja, M. i na licu mjesta vidio da je bacana hrana za divljač i zatekao je jednu vreću u kojoj je nošena hrana, a radilo se o kukuruzu u klipu i o tome je morao obavijestiti lovačko društvo i predsjednika. Naveo je da je tom prilikom s njim bio lovac S. B. koji je vidio sve što i on. Predsjedniku je prijavio sina tužitelja

M. M. ali ne tužitelja jer tužitelja nije tamo vidio. M. je prijavio iz razloga što ga je vidio da nosi vreću sa hranom kukuruza koja je bila bačena u tuđe lovište, a što njihovi lovci ne smiju činiti izvan svoga lovišta. Napomenuo je da ne tvrdi da M.

nema dozvolu da to čini, ali je njegov zadatak bio da to prijavi predsjedniku. Ne zna da li M. ima dozvolu za odlazak u tuđe lovište i da tamo hrani divljač. Nakon isključenja tužitelja iz lovačkog društva naknadno se s njime više nije sretao. Naveo je da kao lovočuvar vrši pregled njihovog lovišta, a nema ovlaštenje provjeravati tuđa lovišta. Koliko mu je poznato tužitelj, dok je bio lovac, ponašao se normalno a to misli na izvršavanje obveza kao lovca i on ga nije zatekao u nekakvim protupravnim radnjama.

6. S. M. K. iskazao je da je od 1990. član L. J. Z. i

društvo ima 56 članova. Predsjednik društva unazad devet godina kroz tri mandata je

1. tuženik, a on je lovnik. Njegova zadaća je da upravlja postupkom kada se ide u skupni i pojedinačni lov. Nije u zavadi ni s jednom od stranaka, a obje stranke poznaje dugi niz godina kao što zna i da su dugi niz godina lovci navedenog lovačkog društva. Tužitelj je uvijek bio nezadovoljan općenito s radom lovačkog društva kao i pojedincima u lovačkom društvu. Lovnik koji je bio prije njega kao i izvršni odbor ga je upozoravao, a ne zna da li pismeno ili usmeno, ali ta upozorenja nisu utjecala na njegovo ponašanje. Tužitelj više nije član njihovog lovačkog društva unazad dvije godine kada je bila skupština lovačkog društva koju je vodio predsjednik V. B.. Na toj skupštini je bio prisutan kao i oko 37 ili 39 članova lovačkog društva, tj. lovaca, a bio je prisutan i tužitelj. Radilo se o redovnoj izvještajnoj skupštini i između ostalih točaka dnevnog reda jedna od točaka je bio tužitelj. Sjeća se da je tužitelj isključen iz lovačkog društva i po statutu ima pravo žalbe i raspravljali su o njegovoj žalbi. Žalba je bila pročitana i članovi su bili upoznati s žalbom tužitelja, nakon čega se pristupilo tajnom glasovanju. Žalba nije usvojena jer je 37 članova bilo protiv žalbe tužitelja, a dvojica lovaca su bila da se žalba usvoji. Na toj skupštini komentirao je i tužitelj, ali nije glasovao iako je imao i on pravo glasa. Misli da to glasovanje i odluka skupštine nije bila zbog osobne mržnje ili lošeg odnosa po privatnoj razini između tužitelja i lovaca. Odluka skupštine je konačna i iz tog razloga tužitelj se više nije pojavljivao u njihovom društvu. Na skupštini se vodi zapisnik i donosi se pismena odluka te misli da je to sve tužitelju dostavljeno. Dodao je da su imali puno prijava protiv njihovog društva i većinom su bile anonimne i upućivane su na lovnu inspekciju zbog nepravilnosti rada lovačkog društva. Većina članova društva s kojima je razgovarao smatra da je te prijave podnosio tužitelj iako to konkretno nitko od njih ne može sa sigurnošću potvrditi. Inspekcije su bile u lovačkom društvu i pronađene su neke manje nepravilnosti ali bitnih nepravilnosti nije bilo. U zadnje dvije godine bilo je minimalno 7 što redovnih a što izvanrednih inspekcijskih nadzora po nečijim prijavama. Radi se o županijskim lovnim inspekcijama i dolazio je jedan inspektor, a kada su prijave usmjeravane na Zagreb onda su dolazila uvijek po dvojica inspektora u nekoliko navrata. Napomenuo je da inače postoji nadzor lovnih inspektora koji u normalnim okolnostima bude jednom godišnje čemu podliježu sva lovačka društva radi kontrole ispravnog djelovanja lovačkog društva, a ovo su bile kontrole isključivo po nečijim prijavama, a oni misle da je to bio tužitelj. Dodao je da su prijave zbog kojih su vršeni nadzori lovačkog društva pristizale nakon odluke skupštine o isključenju. Razlog isključenja tužitelja po izvršnom odboru lovačkog društva je bilo ponašanje tužitelja koje je bilo takve naravi da je tužitelj "pljuvao" po lovačkom društvu da se u njemu ništa dobro ne radi i da ništa ne valja. Naveo je da nema konkretnih saznanja da li je netko od njihovih lovaca odlazio u susjedno lovište. Sjeća se da je na sjednici izvršnog odbora bila rasprava o prijavi koju je tužitelj podnio policiji protiv njihova dva lovca da su bili nezakonito u njihovom lovištu. Na skupštini su u raspravi doznali da tužitelj ima ključeve od rampe od državnog susjednog lovišta Š. iz čega proizlazi da tužitelj ima mogućnost ulaziti u to lovište. Na izvršnom odboru su raspravljali o lovcima koji navodno odlaze u susjedna lovišta, ali se ne sjeća zaključka vezano za to pitanje, ali u svakom slučaju u smislu lova i krivolova njihovi lovci ne bi trebali ići u tuđa lovišta. Poznato mu je da je vođen postupak pred lovnim inspektorom u V. a po prijavi za sina tužitelja M.

M. i njegovog odlaska u susjedno lovište, a ne zna da li je u toj prijavi direktno ili indirektno obuhvaćen i sam tužitelj. Poznato mu je da je tužitelj podnosio prijave nadležnim tijelima zbog nepravilnosti u radu lovačkog društva kao i vođenjem društva i općenito svim pitanjima vezano za društvo. Naveo je da je tužitelj na tom odboru isključen iz društva zbog njegovog nekorektnog ponašanja prema lovcima, predsjedniku i izvršnom odboru kao i samoj skupštini. Naime, tužitelj je znao provocirati namjerno ostale članove lovačkog društva. Stoga je stvorena slika kod svih članova lovačkog društva da tužitelja ne žele više u tom društvu jer je on po naravi konfliktna osoba. Naime, što bi god lovačko društvo učinilo bilo kroz odluke ili konkretne radnje, tužitelj bi se uvijek nečemu protivio uz još eventualno neke članove, ali ne u tolikoj mjeri kao tužitelj. Tvrdi da je isključenje tužitelja na odboru doista bilo iz opravdanih razloga jer njegovo ponašanje smatraju težom povredom koja je bila razlogom isključenja. Misli da lovac jednog lovačkog društva ne može imati dopuštenje da ide u drugo lovište izuzev ako ga lovac tog drugog lovačkog društva pozove kao gosta lovca a o čemu se vrši evidencija radi dopuštenja takvog lovca i njegovog ulaska u drugo lovište. Na isti način i oni mogu dovoditi lovce kao goste u njihovo lovište ali se ta osoba uz osobu lovca mora evidentirati. Lovac koji je upisan da će biti na jednoj čeki može otići na drugu čeku ako ima pismeno odobrenje. Naime, oni moraju voditi točnu evidenciju kuda se koji lovac kreće i kome se mora javiti, a to je lovnik koji vrši raspored. Ako lovac promijeni čeku bez dopuštenja, lovnik bi ga trebao prijaviti jer je lovac prekršio odredbe pravilnika i pravilnik o načinu obavljanja lova.

7. Svjedok S. B. iskazao je da poznaje stranke duži niz godina jer su lovci njihovog l. d. J. a V. B. je predsjednik društva.

Napominje da tužitelj više nije član lovačkog društva unazad dvije godine. Od zadnjeg saziva skupštine predsjednik je nadzornog odbora. U vrijeme kada je tužitelj isključen iz lovačkog društva bio je lovac. Točne razloge isključenja tužitelja iz lovačkog društva ne zna, ali koliko se sjeća razlog su bile svađe i vrijeđanja tužitelja prema ostalim lovcima. Čuo je da je bilo nekakvih svađa s nekim članovima društva kao i da je tužitelj podnosio nekakve prijave protiv društva što je stvaralo nervozu u društvu i nepovjerenje. Bio je prisutan na skupštini kada su raspravljali o žalbi tužitelja zbog isključenja iz lovačkog društva i u tajnom glasanju bio je za isključenje tužitelja, a od svih članova kojih je bilo više od 30 dva su bila protiv isključenja. O žalbi se javno raspravljalo na skupštini i velika većina od prisutnih lovaca je bila da se tužitelja isključi iz lovačkog društva. Zna da je po nečijim prijavama bilo više inspekcijskih nadzora društva i sam je bio prisutan jednom prilikom s inspektorom na licu mjesta kada je inspektoru pokazivao mjesto gdje je navodno sin tužitelja bio u tuđem lovištu i hranio divljač. Naime, jedan od njihovih lovaca B. je išao za K. i vidio je sina tužitelja

M. kako nosi vreću sa hranom u tuđe lovište. Zajedno s njim na njegovu zamolbu provjerili su da li je nošena hrana u to lovište i utvrdili su da je i taj put bio razasut kukuruz u klipu i bila je vreća. Vidjeli su napravljenu jednu čeku od ranije koja je naknadno bila popravljana. Sve to je vidio inspektor kojemu je to pokazao i on je vršio fotografiranje. Ne zna da li je i tko podnosio kakve prijave protiv društva, ali iz pričanja ostalih lovaca je doznao da je tužitelj prijavljivao društvo, ali ne zna zbog čega, a i sam inspektor je rekao da je prijava došla od tužitelja. Tužitelja inače cijeni u privatnom smislu kao dobrog čovjeka ali doista ne zna što se s njim događa. Dok je bio član lovačkog društva izazivao je nesloge i razdor među lovcima jer smatra da bi sve trebalo funkcionirati kako on to zamišlja. Slabo ide u lov a najviše iz razloga što nije htio slušati primjedbe kako tužitelja tako i ostalih lovaca. Tvrdi da je odluka skupštine o isključenju tužitelja iz lovačkog društva bila potpuno ispravna i da ta odluka nema nikakve veze s osobnim razlozima da bi ga V. B. mrzio ili nekakvih nesporazuma po privatnoj osnovi prema tužitelju. Napomenuo je da su imali jedan slučaj isključenja jednog lovca prije tužitelja jer se isto tako ponašao nekorektno prema drugom lovcu i skupština je također donijela odluku o odbijanju žalbe tog lovca na odluku odbora o njegovom isključenju. Misli da je doista ponašanje tužitelja prema društvu i lovcima zaslužilo njegovo isključenje i da to nema veze s privatnim životom i međusobnim fizičkim odnosima vezano za netrpeljivost i sl. Nikada nije čuo niti od jednoga lovca da je nešto ružno govorio o tužitelju kao privatnoj osobi već isključivo u njegovoj ulozi kao člana lovačkog društva. Bio je prisutan na izvršnom odboru gdje je inzistirao da se raspravi pitanje vezano za kretanje njihovih lovaca po državnom lovištu kojim gospodari Š. K. jer je takva primjedba došla do njega sa zahtjevom da predsjednik

V. B. upozori lovce da se ne smiju kretati po njihovom lovištu. Nije se spominjalo konkretno ime, ali je donijeta odluka da se pooštre kontrole lovočuvara. Nakon toga su pojačane kontrole i neovisno o tom upozorenju lovcima od strane predsjednika usmenim putem, M., sin tužitelja, zatečen je poslije u tom lovištu. Nije poduzimao protiv sina tužitelja M. ništa, ali je lovočuvar o tome izvijestio predsjednika, a što je njegova obveza. Misli da njihov lovac može hraniti divljač u tuđem lovištu uz posebno odobrenje. Nije vidio tužitelja da je bio u državnom lovištu ali su mu drugi lovci rekli da su ga vidjeli u tom lovištu. Misli da se lovac kojega je tužitelj vrijeđao pismeno žalio na tužitelja i vjerojatno je to podatak koji je utvrđen prilikom odlučivanja na odboru a poslije i na skupštini. Nije mu poznato da je lovačko društvo podnijelo prijavu inspektoratu protiv tužitelja da se tužitelj nezakonito nalazio na tuđem lovištu, ali je inspektoru pokazao mjesto u državnom lovištu gdje su B. i on zatekli hranu koja je bila rasuta po zemlji za divljač. Naveo je da se o svim radnjama vode zapisnici i čak se sve sjednice ili odbori tonski snimaju, ako se donese odluka da će se i snimati, da nitko ne može poslije osporavati sadržaj i navode sa sjednica.

8. Svjedok J. P. iskazao je da je lovac u LD J. Z. dugi niz

godina te poznaje tužitelja i 1. tuženika duži niz godina i u dobrim je odnosima s njima. U dva mandata bio je dopredsjednik L. d.., a sada je predsjednik društva

V. B., koji je i tada bio predsjednik. Sada je predsjednik suda časti njihovog lovačkog društva. Unazad desetak godina predsjednik lovačkog društva je bio dr. I. C., a u ponovnom izboru predsjednika društva javio se on, V. B. kao i tužitelj. Tužitelj je dobio malo glasova od lovaca jer se glasovalo tajnim glasanjem i izabran je 1. tuženik V. B.. Od tada, po njegovom mišljenju, tužitelj je počeo s kritikama prema lovačkom društvu da u društvu ništa ne valja, a što je trajalo od prilike četiri godine za vrijeme prvog mandata 1. tuženika. Njegovo mišljenje je da je I. M. zbog toga bio jako frustriran i kritično je postupao prema cijelom društvu. Znao je biti neugodan i prema članovima društva a i prema njemu osobno. Naime, tužitelj ih je na predskupštini izvrijeđao pred cijelim društvom i to posebno njega, V. B. i

I. G. koji je bio tajnik društva. To ponašanje tužitelja nije prestajalo i uvijek bi koristio priliku da vrijeđa pojedine lovce i članove društva. Nakon završetka prvog mandata V. B. kao predsjednika, došli su ponovni izbori i tada se ponovno kandidirao tužitelj i V. B.. Tajnim glasovanjem ponovno je malo glasova dobio tužitelj i puno više V. B. i ponovno je izabran V. B. za predsjednika i frustracije tužitelja postaju puno žešće. S tužiteljem nije u lošim odnosima, ali zna biti veoma neugodan jer vrijeđa ljude i kritizira i dalje lovačko društvo i pojedince, tj. lovce. Tužitelj ima pravo na svoje mišljenje ali su ga ljudi iz lovačkog društva upozoravali na način da svojim kritiziranjem i vrijeđanjem prelazi granicu normalnog ponašanja, a na što se tužitelj nije obazirao. Tužitelj je koristio svaku izvještajnu skupštinu ili skup gdje su se lovci sastajali i vrijeđao je i dalje lovce i lovačko društvo u cjelini. To je znao činiti i pred uglednim gostima koji su bili pozvani na skupštinu primjerice kada je bio pozvan gradonačelnik, dožupan i neki drugi ljudi. Tužitelj je prijavljivao pojedine lovce da su bili u nedozvoljenom lovu, a imali su dozvole što je utvrđeno kroz nadzore da su smjeli obavljati lov u njihovom lovištu. Isto tako prijavio je bivšeg lovočuvara D. K. a i vrijeđao ga je što je D. K. prijavio izvršnom odboru koji je nakon svega toga pokrenuo postupak protiv tužitelja radi izricanja sankcija. Dodao je da nitko od lovaca niti članova društva nije tužitelja vrijeđao niti mu davao povoda za njegovo ponašanje. Misli da je tužitelj nakon takvog ponašanja u očima većine lovaca omražen i nepoželjan. Izvršni odbor je povodom prijave D. K. pokrenuo postupak i

donio odluku da se njegovo nekorektno ponašanje prijavi njihovom sudu časti koji ima tri člana, a predsjednik suda časti je bio D. K.. Sud časti se složio s odlukom izvršnog odbora da se tužitelja isključi iz lovačkog društva, ali da konačnu odluku mora potvrditi skupština. Nakon toga održana je skupština, a misli da je to bilo prije dvije godine. Bila je izvještajna skupština vezano i za isključivanje tužitelja iz lovačkog društva, a između ostalih točaka o poslovanju društva. Sjeća se da je na skupštini bilo nazočno 34 lovaca i glasovalo je 33 jer tužitelj nije glasovao iako je imao pravo glasa. Tajnim glasovanjem s 31 glasom za isključenjem i dva protiv potvrđena je odluka izvršnog odbora društva. Prije glasovanja tužitelju je dana mogućnost da se očituje pred skupštinom i njegov govor je trajao oko sat vremena. Nakon te odluke tužitelj je automatski prestao biti član društva. I prije isključivanja dolazile su anonimne prijave protiv društva a što je i sam tužitelj prijavljivao jer je to priznao, čime je uzrokovao učestale kontrole društva od inspekcija državnih i županijskih. Svi inspekcijski nadzori uz sitne primjedbe su utvrdili da lovačko društvo dobro funkcionira. Vezano za isključenje tužitelja iz lovačkog društva tužitelj je tužio lovačko društvo i postupak je još uvijek u tijeku kod Općinskog suda u Osijeku gdje je donijeta presuda zbog ogluhe jer društvo nije dostavilo potrebnu dokumentaciju i nisu dali odgovor na tužbu. Društvo se žalilo i Županijski sud u Dubrovniku je usvojio njihovu žalbu i predmet je još uvijek u tijeku. Zna da je povodom anonimnih prijava bio u kontroli i lovni inspektor, a bilo ih je više i oni su obavljali razgovore s lovcima ali i s tužiteljem. Društvo nije dobilo nikakvu sankciju ili novčanu kaznu od bilo koje inspekcije. Zna da ne postoje drugi postupci vezano za lovačko društvo osim toga postupka u OS Osijeku i ovoga ovdje. Nakon što je tužitelj isključen iz lovačkog društva više se nije pojavljivao u društvu niti ima pravo na to. I nakon isključenja tužitelj se i dalje ponaša prema pojedinim lovcima i društvu nekorektno i dalje podnosi prijave inspekcijama pa čak i policiji. Poznato mu je da je bilo prijava vezano za lovište RH kojim upravljaju H. š. odn. Š. K. jer se navodno određeni lovci pojavljuju u tom lovištu. Upozoreni su da ne dopuste njihovim lovcima da odlaze u državno lovište i da ih kontroliraju. Ta prijava došla je do njihovog izvršnog odbora i izvršni odbor je donio odluku o pojačanoj kontroli kretnje njihovih lovaca. Naveo je da lovačko društvo nije prijavilo tužitelja vezano za odlazak u drugo lovište nego njegovog sina M. budući ga je njihov lovočuvar vidio u državnom lovištu L.-G. gdje je nosio hranu za divljač. Zatražili su očitovanja

od H. š.da im dostave podatak da li ti njihovi lovci koji su tamo ev. zatečeni imaju dozvole od njih za ulazak u njihovo lovište. Lovni inspektor M. Š. je došao u kontrolu lovačkog društva i odveli su ga na to mjesto u državno lovište i utvrdio je sačinjenu protuzakonito postavljenu čeku na drvetu koja kao takva ne smije biti i obavio je očevid na licu mjesta. Poslije je obavljao i druge izvide i razgovore s pojedinim lovcima. Bio je prisutan prilikom njegova očevida u navedenom državnom lovištu. Inače članovi lovačkog društva mogu ići u druga lovišta ali pod uvjetom da imaju odobrenja od tog drugog lovišta. Lovci bi trebali predočiti lovočuvaru dozvolu i obavijestiti društvo o postojanju takvih dozvola kako ne bi dolazilo do nesporazuma i smatranja da nemaju dozvole a iz razloga što ih Š. optužuje da su zatekli pojedine lovce, bez navođenja imena i prezimena. Ne znaju koji su to lovci jer im Š. nije rekla imena i nemaju podatak tko smije a tko ne smije ići u državno lovište. Nakon nadzora inspektora M. Š. čeka u državnom lovištu je odmah uklonjena. Spomenuo je da je vidio tužitelja, njegovog sina i brata tužitelja gdje su kroz rampu ulazili u državno lovište L.-G., ali se ne sjeća koje godine. Oni su i dan danas prisutni u tom državnom lovištu ali ne može reći da za to nemaju odobrenje. Sjeća se jedne skupštine društva gdje se brat tužitelja pohvalio da on ima ključeve od rampe od državnog lovišta i da može tamo ići kada hoće i da tamo redovno lovi. Zbog učestalih problema oko odlaska njihovih lovaca u državno lovište kroz duži niz godina, predsjednik društva V. B., on kao dopredsjednik i tajnik društva I. G.

bili su kod upravitelja šuma u N., prije 8 godina, i pitali su da li tužitelj i njegov brat imaju dozvolu za ulazak u državno lovište i on im je rekao da nema tih spoznaja. U više navrata su tražili od H. š. da im dostave podatke koji od njihovih lovaca imaju dozvole za ulazak u državno lovište i te podatke nikada nisu službeno dobili.

9. Svjedok M. K. iskazao je da je član lovačkog društva 23 godine i poznaje tužitelja i 1. tuženika. Bio je u društvu lovnik i lovočuvar unazad dvije godine, a ranije je bio voditelj lovočuvarske službe. Unazad dvije godine tužitelj više nije član lovačkog društva jer je skupština na prijedlog upravnog odbora donijela odluku da ga se isključi kao člana lovačkog društva. Bio je član upravnog odbora koji je donosio odluku o isključivanju tužitelja iz lovačkog društva i tužitelj se na to žalio. Kada se spominje tužiteljevo ime svi u lovačkom društvu okreću glavu s negodovanjem jer on pobuđuje u članovima društva nelagodu, gađenje i odbojnost. Poznato mu je da zbog ispada tužitelja kao i njegovog brata J. mnogi lovci ne dolaze redovito u lov kako bi izbjegli susret s njima. Inače je tužitelj vrhovni znalac vezano za lovstvo ali kada su se skupljali u lovištu uvijek bi započinjao teme i razgovore koji bi izazivali konflikte. Tužitelj bi znao primjerice na njihovoj skupštini nazivati ih da su hrpa pijanaca, a njegov brat koji je došao pijan bi ih vrijeđao i nepristojno se izražavao. Dok je bio lovnik upravo tužitelj je bio dolovnik ili pomoćni lovnik i s njim je bio u ekipi streljaštva tako da su osvajali i nagrade u snajperskim natječajima. Tužitelj je uvijek bio kontra donijetih odluka upravnog odbora i od 9 članova uvijek bi on bio protiv svih odluka. U nekoliko navrata unazad više godina trebao je biti izbačen ali nije zahvaljujući njemu jer je želio smirivati tenzije budući je pretpostavljao da bi moglo doći do sudskih postupaka jer poznaje tužitelja jako dobro. Tužitelja je upozoravao kao i njihov lovac G. B. koji je bio u upravnom odboru da pripazi na svoje ponašanje jer je iritantan i vrijeđa ljude premda je ponekad bio u pravu o onome što bi rekao za društvo ali način na koji je on to iznosio je bio iritantan i neprimjeren. Tužitelj mu je odgovorio da se on ne može promijeniti jer je takav i da će pokušati biti dobar. Doista bi par mjeseci bio primjeren u ponašanju da bi ponovno počeo s istim ponašanjem. Dok je bio lovnik i sam tužitelj se nije držao njegovih uputa o pravilu ponašanja u lovu pa mu je radi mira u društvu gledao kroz prste iako ga je usmeno ukorio i upozoravao. Njegovo ponašanje rješavao je na svoj način kako bi izbjegao sukobe u društvu. Zbog toga je dobivao kritike od predsjednika i drugih lovaca i to s pravom. Tužitelj ga je prijavio njegovoj nadležnoj unutarnjoj kontroli u policiji gdje radi kao policajac iz razloga što bi kao lovnik i voditelj lovočuvarske službe zataškavao po njegovom mišljenju krivolov nekih njihovih lovaca a što se poslije utvrdilo da nije bilo istina. Doznao je da je upravo tužitelj inzistirao na njegovom ispitivanju i ev. kažnjavanju, ali nakon provedene unutarnje kontrole utvrđeno je da nije bilo nikakvih nezakonitosti. Tužitelj nije bio zadovoljan odgovorom iz policije i žalio se na njihov stav u Ministarstvu u Zagrebu i svih njegovi prigovori su odbijeni. Nakon toga su slijedile tužbe protiv lovačkog društva za postavljanje čeka na granicama sa susjednim lovištem a čeka mora biti postavljena najmanje 100 m od granice sa susjednim lovištem. Isključivo povodom prijava tužitelja došlo je šest inspekcija u godini dana i utvrđeno je da su tri čeke bile na granici lovišta i morali su ih maknuti dok preostale prijave nisu bile istinite. Kada je bila inspekcija dobili su kaznu jer po lovno gospodarskoj osnovi čak nisu odstrijelili pojedine vrste divljači a koje su bili dužni. Sa svojim učestalim prijavljivanjima koja nisu polučila nikakvo kažnjavanje tuženika i sukobima verbalnim s pojedinim članovima društva došlo je do dizanja tenzija i ljudi su se osjećali loše i tužitelj je na taj način bitno narušio funkcioniranje i ugled lovačkog društva. Takvo ponašanje tužitelja je protivno njihovom statutu u kojem u jednom od članaka stoji da tko ciljano i namjerno šteti ugledu i radu društva taj ne može biti član lovačkog društva. Zbog takvog ponašanja izvršni odbor je donio prijedlog da se tužitelja isključi iz društva i od 7 ili 8 članova svi su bili za isključenje tužitelja osim njega. Tu odluku o isključenju tužitelja povodom njegove žalbe razmatrala je skupština gdje su se skupila 33 člana i povodom glasanja 31 član je glasao za isključenje, a misli da su dvojica bili protiv. Tužitelj se prije donošenja odluke tajnim glasanjem izjasnio vezano za donijetu odluku od strane izvršnog odbora. Nakon donijete odluke tužitelj više nije u lovačkom društvu ali i dalje djeluje protiv lovačkog društva preko svoga sina M. i brata J.. Misli da se vodi jedan spor povodom tužbe tužitelja protiv njihovog društva i da taj spor nije riješen. Kada je tužitelj bio isključen iz društva počelo je njegovo djelovanje na način da je rekao da će im se osvetiti podnošenjem raznih prijava protiv policijske postaje, lovačkog društva i drugih institucija, a pokrenuo je i ovaj postupak. Čuo je da je unazad mjesec dana zatečen na granici državnog lovišta i njihovog lovišta i to u lovištu u predjelu J. polje u

H. gdje je jednom lovcu rekao da je promašio nakon što je pucao na

jelensku divljač iz čega proizlazi da je i dalje aktivan u lovištu, a zatečen je kada je bila noć i nije smio biti na graničnom prostoru bez odobrenja od strane državnog lovišta sa oružjem i lovački odjeven. Ne zna da li je tužitelj imao odobrenje od državnog lovišta, a zatekao ga je u takvom stanju lovac I. P. i izvješće je podnio upravnom

odboru, a to je bilo nakon što je isključen iz lovačkog društva. Naveo je da se sjeća jedne situacije kada je bio u jednoj radnoj akciji u lovačkom društvu u subotu dopodne a s njim je bio I. M. mlađi, bratić tužitelja, i zatekli su tužitelja kako otključava rampu koja vodi u državno lovište Đ.. Pitao ga je kuda ide, a on mu je odgovorio da ide po meso u državno lovište. Ponovio je da je unazad dvije godine tužitelj viđan da prolazi kroz njihovo lovište i odlazi u državno lovište koje ima nekoliko ulaza, a ne zna tko je tužitelja prijavio lovnom inspektoru. Nije problem ukoliko se lovac kreće po tuđem lovištu ako nema oružje i ne tiče se njihovog lovačkog društva pod uvjetom da ne ometa lov koji je u tijeku, a tužitelj zna kada je lov u tijeku ili ujutro ili navečer i čuli su ometanje lova i ispaljivanje hitaca ili petarda što je ometalo njihove lovce.

10. Svjedok D. K. iskazao je da je član L. J. unazad 8 godina

i poznaje I. M. i V. B. koji je predsjednik LD, a tužitelj više nije član LD unazad oko dvije godine. Poznato mu je isključivanje tužitelja iz LD. S tužiteljem je od prije bio u dobrim odnosima i on je dosta konfliktna osoba ekscesnog ponašanja i uvijek misli da je u pravu i da je najpametniji. Bio je prisutan na skupštini na kojoj se raspravljalo o isključivanju tužitelja i bilo je tajno glasovanje svih lovaca. Bilo ih je više od 30 i misli da su samo dva lovca glasala protiv isključivanja tužitelja iz lovačkog društva dok su svi preostali bili za njegovo isključivanje. Napomenuo je da je 2019. bio lovočuvar i bio je u lovištu i čuo jedan hitac i susreo se s tužiteljem koji je ulazio u lovište a on je izlazio iz lovišta. Pitao je tužitelja tko je pucao, a on mu je odgovorio da je pucao njegov sin na košutu u njihovom lovištu i da on ide po divljač. Rekao mu je da je čuo jedan hitac u državnom lovištu a on ga je upitao da li je lovočuvar ili policajac. Odgovorio mu je da je i jedno i drugo na što mu je tužitelj psovkom odgovorio. Bio je u automobilu i nije se s njime više htio raspravljati. Smatra da je ispravna odluka LD što je tužitelja isključila iz društva i to je trebalo učiniti i davno ranije. Tvrdi da LD kao i njegovi članovi, a osobito 1. tuženik, nemaju ništa osobno protiv tužitelja i on je sam kriv zbog isključivanja iz društva. Naveo je da često ide u lov, ali nije se puno interesirao vezano za ev. podnošenje prijava protiv njihovog LD i ne zna da li se vode kakvi postupci protiv LD izuzev ovog postupka. Tužitelj se osorno ponašao prema svim lovcima i dosta mu se gledalo kroz prste no to njegovo ponašanje, a takvo ponašanje nije prestalo i nakon isključenja. Dodao je da ga je tužitelj nakon onog susreta od 19.11.2019. prijavio šefovima u policijskoj postaji, da odlazi u krivolov, zbog čega je imao neugodnosti. Nakon što je morao dati izjavu svojim pretpostavljenima te pisati izvješća, pretpostavljeni su utvrdili da su te prijave tužitelja bile izmišljene ali je dobio opasku da kao policajac ne može biti lovočuvar već isključivo samo lovac. Nakon svih tih neugodnosti koje je imao na poslu tužitelj ga je nazvao na mobitel i ispričavao mu se. Dodao je da je više puta vidio tužitelja u državnom lovištu kao i njegovog sina M. jer oni imaju ključeve od rampe, ali ih nije zatekao s oružjem. Vidio ih je da odlaze u večernjim i jutarnjim satima i nosili su hranu u državno lovištu. Dodao je da dok je tužitelj bio član društva stalno se nešto žalio jer mu ništa nije odgovaralo u društvu, ali ne zna da li se i pismeno obraćao žalbama na ponašanje društva i pojedinih članova.

11. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iznijeli svoja saznanja vezano za predmetni događaj te postupanje 1. i 2. tuženika općenito a i u odnosu na tužitelja te njegova isključivanje kao člana iz lovačkog društva J. Z..

12. Tužitelj I. M. ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da je bio član lovačkog društva od 1990. Tijekom dugogodišnjeg razdoblja bio je i član izvršnog odbora, a neko vrijeme i dolovnik. Lovačko društvo ga je, po njegovom mišljenju, nezakonitom odlukom Izvršnog odbora i Skupštine isključilo iz članstva negdje oko 2021. Tvrdi da su ga tuženici svjesno i namjerno prijavili šumarskom inspektoru zbog krivolova u državnom lovištu L.-G.. Naveo je da koncesiju nad lovištem imaju H. š., a zemljište na kojem se nalazi šuma je privatno vlasništvo nasljednika grofa P. i on ide u to lovište. H. š. mu

dopuštaju da ide u navedeno lovište zbog čega nisu točni navodi tuženika i saslušanih svjedoka da je u to lovište ulazio nezakonito. Nije postavljao čeku u državnom lovištu, a osoba koja ju je postavila je umrla (J. B.). Zbog lažne prijave od strane 1. i

2. tuženika pretrpio je predmetnu štetu. Naime, ima osjećaj uzrujanosti, uznemirenosti i svih osjećaja navedenih u tužbi, a posebice i zbog dolaska na sud i ovog predmeta.

Ne želi se upuštati u daljnje raspravljanje vezano za ostale postupke kao i isključenje iz društva. Smatra da je prijava podnijeta protuzakonito i zbog toga mu je pričinjena neimovinska šteta koju potražuje u navedenom iznosu. Naveo je da je poziv od šumarskog inspektora dobio pismeno kući što ga je uznemirilo i uzrujalo jer ga je inspektor pozvao na ispitivanje u Vukovar zbog navodnog krivolova. Odazvao se i tamo je dao izjavu. Nakon obavljenog razgovora inspektor je sačinio zaključak i zapisnik koji je potpisao. Poznato mu je da je bio i na očevidu o čemu je sačinio zapisnik a dokumentacija prileži u spisu. Kako po njemu u lovačkom društvu postoji organizirana skupina osoba koja se hoće riješiti svojih neistomišljenika smatra da je to razlog njegova prijavljivanja. Kao član izvršnog odbora LD primijetio je nepravilnosti u radu lovačkog društva i pokušao je to dogovorno riješiti bilo na skupštini ili nadzornom odboru. Članovi društva na skupštini i nadzornom odboru su ga ignorirali tako da nije dobio zadovoljavajuće odgovore. Sve primjedbe koje je navodio su bile dobronamjerne za lovačko društvo te smatra da su ga kao člana lovačkog društva poneki članovi ignorirali i nisu obraćali pažnju na njegove dobronamjerne savjete. Naveo je da su postupci protiv tuženika pokrenuti kod prekršajnog suda po prijedlogu lovno šumarske inspekcije. Tražio je od lovnog inspektora informaciju što je poduzeto a on mu tu informaciju nije dao jer nije stranka u postupku. Naveo je da ga nitko nije zatekao u lovu ili da bi nosio oružje, a svjedoci koji su ga vidjeli, a saslušani su ovdje, vidjeli su ga na granici prilikom ulaska na državno lovište i pitali ga kuda ide. Napomenuo je da je prvi korak lovačkog društva ukoliko uvidi neku nepravilnost vezano za postupanje lovaca da se to pitanje raspravlja u lovačkom društvu ako je u njihovom lovnom području, a ako nije, to lovačko društvo nema pravo primjerice njega prijavljivati lovnom inspektoru. Čeku u državnom lovištu nije vidio ali je čuo gdje se nalazi i ne zna da li je ta čeka uklonjena. Na pitanje da li je pokretao upravne postupke protiv pojedinih djelatnika policije zato što je slan na izvanredni liječnički pregled jer je izvršni odbor lovačkog društva pokrenuo postupak radi provjere njegove zdravstvene sposobnosti,

odgovorio je da je pokrenuo postupak protiv policijske postaje jer su izdali zaključak da ga se upućuje na izvanredni liječnički pregled. Pokrenuo je postupak jer mu u policiji nisu rekli na osnovi čije izjave i spoznaja je bio podvrgnut izvanrednom liječnikom pregledu. Na izvanrednom liječničkom pregledu bio je dva puta u dvije godine. Naveo je da ne osjeća psihičke probleme i ne želi odgovoriti na pitanje da li osjeća uzrujanost, uznemirenost, nesanice jer nema psihičke bolesti i poremećaje, a trpio je duševne boli navedene u tužbi.

13. 1. tuženik i zakonski zastupnik 2. tuženika V. B. ostajući u cijelosti kod svih navoda iz odgovora na tužbu kao i navoda iznijetih tijekom postupka naveo je da su prije par godina bili u sjedištu H. š. u N. vezano za ulaženje pojedinih njihovih lovaca u državno lovište kojim gospodare H. š.. Viđali su neke njihove lovce da ulaze u državno lovište i da imaju ključ od rampe. Upravitelj je pozvao svog djelatnika M. koji je bio zadužen za područje lova i isti je rekao da nitko nema ključ od rampi te da ne može ući u državno lovište i da iz njihovog društva nema nitko ovlaštenje za ulazak u lovište i da lovi u tom lovištu. Nakon dvije godine ih je izvijestio član nadzornog odbora S. B. na izvršnom odboru da je bio s upraviteljem šuma G. P. i djelatnikom po nazivu Š., koji su mu rekli da su

njihovi lovci ponovno viđeni u njihovom lovištu i da su se gledali preko optičkog nišana s djelatnicima državnog lovišta. Odlučili su da s njihovim lovočuvarima pojačaju nadzor njihove granice lovišta koje graniči s lovištem H. š. da bi utvrdili koji njihovi lovci ulaze u drugo lovište. Kao predsjednik je jedini ovlašten voditi brigu i lovočuvari isključivo su odgovorni jedino njemu i u više navrata su lovočuvari zatekli tužitelja da ulazi i otvara rampu u lovište H. š.. Zatekli su i sina od tužitelja gdje ide hraniti divljač u državnom lovištu, a postavljena je i bespravno izgrađena čeka koja je odmah uklonjena. Naveo je da je predsjednik društva u trećem mandatu, a mandat traje četiri godine, a prije toga je bio dva mandata kao dopredsjednik. Zaključak izvršnog odbora zbog takvih postupanja je bio da se uputi dopis u H. š. i da se ponovno zatraži podatak da li njihovi lovci kojima su naveli imena – tužitelja i njegovog sina i brata, koji ulaze u lovište, imaju dozvole, a do danas nisu dobili odgovor. Kako su H. š. pod Ministarstvom, vjerojatno je netko iz Ministarstva dao nalog lovno šumarskom inspektoru da ispita te okolnosti. Njihovo lovačko društvo, a ni on, nisu podnijeli prijavu izravno protiv tužitelja lovno šumarskom inspektoru već je to isključivo došlo iz Š. i njihovog M.. Lovno šumarski inspektor iz

Z. po prijavi je bio kod njih 29.2.2020., a koji je došao po prijavi tužitelja kako im je taj inspektor rekao. Osim toga, novi nadzori je bio 30.06.2020. iz Z.,

20.08.2020., 17.09.2020., 09.11.2020., 24.11.2020. i sve po prijavi tužitelja.

09.03.2021. nadzor je obavio lovno šumarski inspektor M. Š.. Naveo je da je na sudu doznao da su protiv njih pokrenuti predmetni prekršajni postupci jer nisu još dosada imali ni jedno ročište. Imaju samo zapisnike o nadzoru lovnih inspektora i oni odlučuju da li će protiv njih pokretati postupke ili ne. Poznato mu je kao lovcu da ne bi mogao proći liječnički pregled za lovca ukoliko bi imao zdravstveno stanje u vidu uzrujanosti, uznemirenosti, nesanica, psihičkih napetosti i drugih takvih tegoba. Naime, čovjek ako boluje od duševnih bolesti ne može nositi oružje zbog mogućih posljedica i uporabe u nekakvim nepredviđenim okolnostima, a što je navedeno i u samom Zakonu o lovstvu. Naveo je da nije stručnjak da ocjenjuje pojedine vidove duševnih boli, ali ne razumije pojam krvarenje iz duše. Na pitanje da li je povodom događaja radi kojeg je vođen postupak protiv tužitelja pred inspektoratom u V. na koji se poziva u tužbi

2. tuženik kao predsjednik podnio prijavu Ministarstvu, odgovorio je da je uputio dopis Š. u Z. s upitom da li njihovi lovci imaju pravo ulaziti u lovište kojima gospodare H. š.. Dakle podnijeli su upit Ministarstvu.

14. Iz izvršenog uvida u spis Državnog inspektorata, Područni ured O.,

Službe šumarske i lovne inspekcije razvidno je da je L. d. J. Z.

po predsjedniku dostavilo podnesak Državnom inspektoratu, Služba lovne inspekcije, Z., zbog nezakonitih radnji koje se događaju u graničnom lovištu između lovišta

J. Z. i Državnog lovišta. U podnesku navodi da već dulje vrijeme dobivaju poruke i kritike od djelatnika H. š. koje ih upozoravaju da se lovi u državnom lovištu te da njihovi pojedini lovci dolaze u državno lovište te krivolove i da su se jedne noći promatrali i preko "ice" nišana. Ta informacija ih je jako zabrinula te su na njihovom Izvršnom odboru donijeli odluku da njihovi lovočuvari više obrate pažnju na taj dio lovišta koji graniči s državnim lovištem. Njihovi lovci su prepoznali lovce koji slobodno ulaze u državno lovište, a dva lovca su članovi njihovog društva i to J. M. i M.

M., dok osoba I. M. nije član njihovog društva. Po zapažanju njihovog lovočuvara i snimkama vidjeli su da oni imaju improvizirane čeke za visoku divljač i hranilišta. Kako su se obratili djelatnicima H. š. od kojih nisu nikad dobili nikakav odgovor, odlučili su da o ovom slučaju obavijeste Državni inspektorat.

15. Iz izvršenog uvida u Statut lovačkog društva J. Z. od 25. rujna 2015. razvidno je da je lovačko društvo J. donijelo Statut kojim su uređena njegova prava i obveze u odnosu na postupanja tijela lovačkog društva J. Z.

i članova društva.

16. Iz izvršenog uvida u dopis H. š., U. š. podružnica N.

od 10.11.2022. razvidno je da je predmetni lovotehnički objekt „čeka" koja se nalazila u lovištu L.-G., odjel 126, uklonjena temeljem naloga lovnog inspektora M.

Š. dana 8. travnja 2021.

17. Iz izvršenog uvida u izvatke Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjel za kaznene evidencije u Zagrebu od 16.11.2022. razvidno je da

1. i 2. tuženici nisu osuđivani.

18. Iz izvršenog uvida u optužne prijedloge Državnog inspektorata, Područni ured O., S. šumarske i lovne inspekcije V. od 9. travnja 2021., 12.

svibnja 2021. te 20 svibnja 2022. razvidno je da je viši lovni inspektor M. Š.

protiv 1. i 2. tuženika te ostalih podnio optužne prijedloge Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, Prekršajni odjel zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o lovstvu te da su predmetni postupci u tijeku i nisu pravomoćno okončani.

19. Iz izvršenog uvida u spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje B. br. 511-07-28-04-UP/I-141/20 razvidno je da je tužitelj vodio upravni postupak protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje B. u odnosu na razgledavanje i umnožavanje spisa tuženika a koji se odnosi na utvrđivanje uvjeta za držanje i nošenje oružja tužitelja.

20. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da je lovačko društvo J. Z. zastupano po predsjedniku V. B. podnijelo prijavu zbog nezakonitih radnji koje se događaju u graničnom lovištu između lovišta J. Z. i državnog lovišta. Zbog dobivenih poruka i kritika od djelatnika

H. š. koji upozoravaju da se lovi u državnom lovištu te da lovci lovačkog

društva J. dolaze u državno lovište te krivolove te da su čak i jedne noći promatrali jedni druge i preko "ice" nišana;

- da je ta informacija zabrinula lovačko društvo tako da su na izvršnom odboru donijeli odluku da njihovi lovočuvari više obrate pažnju na taj dio njihova lovišta koji graniči s državnim lovištem;

- da su nakon kratkog vremena počela dolaziti i zapažanja lovočuvara a to je da njihovi pojedini lovci u večernjim satima otvaraju rampe za ulazak u državno lovište te slobodno ulaze sa svojim vozilima te iza sebe zatvaraju rampe. Isto tako je i u povratku koje je kasno u noći što znači da imaju ključeve od rampa, jer nisu provaljene;

- da su lovci 2. tuženika prepoznali lovce koji slobodno ulaze u državno lovište te da su dva lovca članovi njihova društva i to J. M. i M. M., dok treći lovac I. M. nije član njihovog društva;

- da po zapažanju njihova lovočuvara i snimkama vide da oni imaju improvizirane čeke za visoku divljač i hranilišta;

- da 1. i 2. tuženici nisu dobili odgovor na upit od djelatnika H. š. o ovome slučaju i odlučili su tome obavijestiti Državni inspektorat radi provjere po kojoj osnovi njihovi lovci mogu slobodno loviti u državnom lovištu u bilo koje vrijeme, tako da otklone bilo kakve sumnje o krivolovu njihovih lovaca;

- da je lovni inspektor po prijavi 1. i 2. tuženika proveo nadzor o čemu je sačinio zapisnik o nadzoru lovoovlaštenika od 7.4.2021., zapisnik o nadzoru LD J. Z.

7.4.2021. te zapisnike o saslušanju J. M., M. M. i I. M. od 14.4.

2021.;

- da je Državni inspektorat, Područni ured O., Služba šumarske i lovne inspekcije V. protiv 1. i 2. tuženika i dr. podnio tri optužna prijedloga od 9.4.2021.,

12.5.2021. i 20.5.2022. Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, Prekršajni odjel zbog prekršaja iz Zakona o lovstvu koji nisu pravomoćno okončani;

- da 1. i 2. tuženici do sada nisu osuđivani;

- da tužitelj u vrijeme podnošenja ove tužbe nije bio član lovačkog društva J. - da je tužitelj kao bivši član lovačkog društva J. Z. odlukom nadzornog

odbora 2. tuženika koja je potvrđena odlukom Skupštine 2. tuženika, udaljen iz članstva lovačkog društva J. - da je kod Policijske postaje B. vođen postupak pod br. 511- 07-28-04-

UP/I-141/2020 koji se odnosi na utvrđivanje uvjeta za držanje i nošenje oružja tužitelja te razgledavanja i umnožavanja akata;

- da je lovotehnički objek "čeka" koja se nalazila u lovištu L.-G., odjel 126 uklonjena temeljem naloga lovnog inspektora M. Š. dana 8. travnja 2021. koja je nezakonito izgrađena u državnom lovištu L.-G..

21. Među strankama je prijeporno i to:

- da li je 1. tuženik kao odgovorna osoba 2. tuženika iz osobnih razloga i s namjerom da povrijedi tužitelja podnio prijavu radi počinjenja protupravnih lovova na području državnog lovišta 14/2 L.-G. lovoovlaštenika H. š. d.o.o. državnom inspektoratu RH, Područni ured Osijek, Služba šumarske i lovne inspekcije, koji se vodio pod oznakom Klasa: 323-04/21/01239, Ur.br.: 443-02-01-06-21-4;

- da li podnošenje prijave od strane lovačkog društva J. Z. –

predsjednik Državnom inspektoratu, Služba lovne inspekcije Z., predstavlja takvu povredu pravne osobnosti tužitelja da bi on bio ovlašten zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za navodno pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje;

- na temelju kojih činjenica tužitelj smatra dokazanim da su 1. i 2. tuženici počinili bilo kakvu štetnu radnju, da je ta štetna radnja protivna nekom pravilu (koju su to in cocnreto pravnu normu povrijedili), te da je štetna radnja počinjena krivnjom 1. i 2. tuženika kao štetnika;

- da li je postupanje 1. i 2. tuženika bilo u suprotnosti sa Statutom lovačkog društva J. Z. od 20. rujna 2015.

22. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, tužitelja te 1. tuženika, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu kao i spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje B., svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

23. U odnosu na prijeporna pitanja sud smatra da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su 1. i 2. tuženici svojim ponašanjem uzrokovali neimovinsku štetu koju tužitelj od 1. i 2. tuženika zahtijeva u iznosu od 2.656,45 € / 20.015,02 kn[2] .

24. Odredbom čl. 1045.st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

25. Odredbom čl. 1049. ZOO-a propisano je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

26. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju,

dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

27. Odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a propisano je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

28. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

29. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

30. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a.

31. Sud smatra da tužitelj u konkretnom slučaju izvedenim dokazima nije uspio dokazati osnovanost svog tužbenog zahtjeva za naknadu predmetne neimovinske štete.

32. Naime, iz izvršenog uvida u spis Državnog inspektorata, Službe lovne inspekcije Z., zaprimljene 29.3.2021. razvidno je da je tom inspektoratu lovačko društvo J. – predsjednik, podnijelo prijavu da lovni inspektor provjeri informaciju njihovih lovaca te poruke i kritike od djelatnika H. š. koji upozoravaju da se lovi u državnom lovištu te da pojedini lovci lovačkog društva J. Z. dolaze u državno lovište te krivolove. Po informacijama lovci lovačkog društva J. Z.

saznali su i prepoznali lovce koji slobodno ulaze u državno lovište a koji su članovi lovačkog društva J. Z. i to J. M. i atej M. dok treća osoba I.

M. tj. tužitelj nije član lovačkog društva J. Z.. Po zapažanju lovočuvara lovačkog društva J. Z. i snimkama, vidjeli su da oni imaju improvizirane čeke za visoku divljač i hranilišta.

33. Na osnovi pregleda predmetne prijave sud smatra utvrđenim da lovačko društvo J. Z. kao i predsjednik lovačkog društva koji je u to vrijeme bio 1.

tuženik, ne optužuju izravno tužitelja već isključivo zahtijevaju da lovni inspektor provjeri informacije jer, kako to tvrdi 1. tuženik, te informacije su zahtijevali od H.

š. u N. ali im na to pitanje nije odgovoreno.

34. Iz izvršenog uvida u predmetni spis lovno-šumarske inspekcije, razvidno je da je postavljena "čeka" na prostoru kojim gospodare H. š. a koja je po dopisu H. š.udu od 10.11.2022. (list spisa 110) uklonjena temeljem naloga

lovnog inspektora M. Š. dana 8. travnja 2021. jer je kao takva postavljena u državnom lovištu L.-G., odjel 126 na nezakonit način.

35. Dakle, sud ne vidi nikakvo protupravno ponašanje 1. i 2. tuženika prema tužitelju već 1. tuženik kao predsjednik lovačkog društva postupajući sukladno Statutu lovačkog društva i sukladno odredbi čl. 27 i 28, je imao pravo i obvezu u najboljem interesu za lovačko društvo spriječiti odlazak njihovih članova lovačkog društva u državno lovište ukoliko za to nemaju odobrenja.

36. Iz predmetnog spisa lovno šumarske inspekcije nigdje se ne navodi da 1. i 2. tuženici izravno tvrde da je tužitelj lovio u državnom lovištu te da je on postavio navedenu "čeku" već isključivo traže da se izvrše provjere po državnom inspektoru koji je jedini ovlašten za takvo postupanje, te da nakon toga dostavi zaključak o utvrđenom činjeničnom stanju kako bi lovačko društvo moglo poduzimati eventualne mjere protiv članova lovačkog društva ukoliko se utvrdi njihovo protuzakonito postupanje kao članova društva.

37. Dakle, po ocjeni suda u postupcima 1. i 2. tuženika nema niti protupravnosti, niti namjere (krivnje) da bi nanijeli bilo kakvu štetu tužitelju, a posebno nema namjere da se tužitelju povrijedi dostojanstvo, ugled i čast, a što su bitne pretpostavke (uz postojanje i drugih zakonom propisanih pretpostavki) da bi tužitelj imao pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske štete.

38. Sud u cijelosti prihvaća iskaz 1. tuženika iz kojeg je razvidno da nije kao predsjednik lovačkog društva nastupao prema tužitelju s namjerom da mu se za nešto osvećuje. 1. tuženik kao predsjednik 2. tuženika postupao je isključivo u ulozi predsjednika lovačkog društva koji je sukladno Statutu lovačkog društva dužan štititi interese lovačkoga društva, bez ikakve namjere da se tužitelju pričinjava bilo kakva neimovinska šteta. To i stoga što je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da sve odluke koje je lovačko društvo donosilo su donijete na izvršnom odboru te skupštinama lovačkog društva koje su kao takve od članova lovačkog društva bile prihvaćane pa i u odnosu na tužitelja.

39. Osim toga, inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je protupravno postavljena "čeka" u državnom lovištu i da je u tom prostoru hranjena divljač. Inspekcijskim nadzorom po lovno šumarskom inspektoru utvrđene su i pojedine nepravilnosti zbog kojih je lovno šumarski inspektor podnio tri optužna prijedloga protiv 2. tuženika povodom kojih je u tijeku postupak kod Općinskog suda u Osijeku, Prekršajnog odjela u Valpovu koji postupci nisu u izravnoj vezi s predmetnom tužbom i tužbenim zahtjevom tužitelja već s redovnim obavljanjem poslova od strane 2. tuženika.

40. Isto tako za napomenuti je da predmetni spis Policijske postaje Belišće se odnosi isključivo na postupak provjere zdravstvene sposobnosti tužitelja za držanje i nošenje oružja kao i njegov zahtjev za vršenjem uvida u predmetni policijski spis povodom čega su donijete navedene odluke u upravnom postupku koje prileže tom spisu.

41. Osim toga sud prihvaća navode 1. i 2. tuženika da sve da su 1. i 2. tuženici izvršili povredu prava osobnosti tužitelja, a što nisu, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je trpio intenzivne duševne boli izazvane povredom časti i ugleda, koje su se manifestirale u vidu uzrujanosti, uznemirenosti, nesanice, ogorčenosti, osjećaja snažnog psihičkog pritiska i stalno prisutne napetosti“. Naime, s pravom 1. i 2. tuženici prigovaraju takvom stavu tužitelja jer iz samog iskaza tužitelja utvrđeno je da se osjeća zdrav jer je bio podvrgnut izvanrednom liječničkom pregledu radi provjere zdravstvene sposobnosti za držanje i nošenje oružja. Tužitelj je, naime, u svom iskazu naveo da ne osjeća psihičke probleme a nije želio odgovoriti na pitanje suca da li osjeća uznemirenost, uzrujanost, nesanice navodeći da nema psihičke bolesti i poremećaje te da se ne osjeća psihički bolestan ali da je trpio duševne boli navedene u tužbi.

42. Upravo iz ovakvih navoda tužitelja jasno proizlazi da ukoliko bi trpio takve psihičke boli i stalnu prisutnost napetosti tada bi bila upitna njegova zdravstvena sposobnost za dobivanje dozvole za držanje i nošenje oružja koje mu nije oduzeta.

43. Dakle, kako to 1. i 2. tuženici s pravom tvrde tužitelj nije dokazao niti da je pretrpio navedene duševne boli opisane kao pod točkom 3 predmetne tužbe a što je trebalo biti utvrđeno provođenjem adekvatnog medicinskog vještačenja, što nije učinjeno.

44. Kako dakle tužitelj tijekom postupka nije dokazano da su 1. i 2. tuženici s namjerom neistinito naveli okolnosti o protupravnom postupanju tužitelja podnošenjem prijave Državnom inspektoratu niti je tužitelj tijekom postupka dokazao da je pretrpio navedenu imovinsku štetu, sud je tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbio.

45. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka Marija Šimunović jer je tužitelj odustao od njegovog saslušavanja.

46. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a.

47. Tuženiku koji je ovu parnicu dobio u cijelosti priznati su zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 1.861,42 € / 14.024,87 kn[3] koji se sastoje i to: iznosa od 218,99

€ / 1.649,98 kn² na ime odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. i Tbr. 36/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje Tarife), dva iznosa od po 218,99 € / 1.649,98 kn² na ime sastava podneska po punomoćniku od 12.3.2022. i 4.4.2022. po Tbr. 8/1. i Tbr. 36/1. Tarife, pet iznosa od po 218,99 € / 1.649,98 kn² na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 18.3.2022., 12.5.2022., 21.9.2022., 4.11.2022. i 22.12.2022. po Tbr. 9/1. i Tbr. 36/1. Tarife te iznosa od 109,50 € / 825,03 kn² na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, koji su u skladu s važećom Tarifom.

48. Slijedom svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 18. siječnja 2023.

Sudac

Zvonimir Rogić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. 1. i 2. tuženika