REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 13/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u izvanparničnom postupku predlagatelja [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke ..., [adresa] ([adresa]), [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Martina Tončić-Bota, odvjetnica u Zagrebu, radi zahtjeva za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-230/20 od 21. rujna 2021., u sjednici održanoj 18. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba protustranke ..., [adresa] kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1- 230/20 od 21. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu je odlučeno:

''I Priznaje se u Republici Hrvatskoj Pravorijek Arbitražnog suda Bugarske trgovinske i industrijske komore donesen u međunarodnom arbitražnom postupku br. 5/2019. od dana 7. veljače 2020. godine kojim je pravomoćno riješen spor između društva [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao tužitelja i društva [trgovačko društvo] [adresa] ([adresa]), [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao tuženika, te se po učinku izjednačuje s pravomoćnom i ovršnom odlukom Republike Hrvatske.

II Odbija se kao neosnovan predlagateljev zahtjev za naknadom troškova ovog postupka priznanja. “

2. Protiv prvostupanjskog rješenja protustranka je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i odbije priznanje stranog pravorijeka, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitavši zakonitost prvostupanjskog rješenja primjenom odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je njime pravilno odlučeno o osnovanosti zahtjeva predlagatelja za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka.

6. U pobijanom rješenju prvostupanjskog suda nema apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Odredbom čl. 49. st. 1. Zakona o arbitraži („Narodne novine“, broj 88/01 – dalje: ZA) propisano je da će se prigodom odlučivanja o prijedlogu za priznanje ili ovrhu sud ograničiti na ispitivanje postoje li uvjeti iz čl. 39., 40., 47. i 48. toga Zakona, a ako nađe da je to potrebno, može zatražiti objašnjenja od arbitražnog suda koji je donio pravorijek, od stranaka te od suda, odnosno javnog bilježnika ili druge osobe kod koje je pravorijek bio položen u skladu sa sporazumom iz čl. 46. st. 1. ZA.

8. Odredbom čl. 40. ZA propisano je da će se strani pravorijek priznati i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj osim ako sud u povodu prigovora protivne strane utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. toč. 1. ovog Zakona ili da pravorijek još nije postao obvezan za stranke ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništio, ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka (st. 1.).

Priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud utvrdi:

a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske, b) da bi priznaje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske (st. 2.), na koje razloge sud priznanja pazi po službenoj dužnosti.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog predlagatelja za priznanje pravorijeka Arbitražnog suda Bugarske trgovinske i industrijske komore utvrdivši u bitnom:

- da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji se tiče isplate naknade za pružene usluge osiguranja carinskih obveza za tranzitne isporuke protustranke, što je arbitrabilan spor,

- da su stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost Arbitražnog suda Bugarske trgovinske i industrijske komore te primjenu bugarskog prava kao mjerodavnog, predmetni pravorijek nije suprotan javnom poretku Republike Hrvatske,

- da spisu ne prileži dokaz niti je protustranka tvrdila da je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka u smislu čl. 48. ZA, a predlagatelj je uz svoj prijedlog sukladno čl. 47. st. 1. ZA podnio i pravorijek, kao i ovjereni prijevod istog,

- da je predlagatelj je također u spis dostavio i ovjereni prijevod Ugovora kojim su stranke ugovorile arbitražu u smislu odredbe čl. 47. st. 2. ZA,

- da se nadležnost ovog suda za priznanje i ovrhu inozemne arbitražne odluke temelji na čl. 43. ZA.

10. Protustranka žalbenim navodima, u bitnom, ističe da joj nije bilo omogućeno raspravljati pred arbitražnim sudom tvrdnjom da dostava pismena u tom postupku nije bila uredna; da se predmetni pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom odnosno nije obuhvaćen njegovim odredbama te kako sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s odredbama ZA odnosno dopuštenim sporazumom stranaka, a što je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka. Ujedno osporava osnov i visinu tražbine predlagatelja.

11. Prema odredbi čl. 49. st. 2. ZA sud je dužan omogućiti protivnoj stranci da se u postupku priznanja pravorijeka kao o glavnoj stvari izjasni o prijedlogu za priznanje. Protustranka je imala mogućnost očitovati se u cijelosti o prijedlogu predlagatelja koji joj je uredno dostavljen, i pritom iznijeti sve relevantne činjenice, međutim protustranka se o prijedlogu nije izjasnila odnosno nije dokazala postojanje niti jednog razloga iz odredbe čl. 36. st. 2. toč. 1. ZA (na koje upućuje čl. 40. ZA) zbog kojih se može otkloniti priznanje pravorijeka.

12. Nasuprot tome, prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti odnosno da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske ili da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. Pri tom valja istaknuti da su stranke, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju ugovorile arbitražu odnosno nadležnost Arbitražnog suda Bugarske trgovinske i industrijske komore te primjenu bugarskog prava, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

13. Zaključno, protustranka povoljniju poziciju u postupku ne može ostvariti prigovorima osnovu i visini potraživanja predlagatelja (iznesenim tek u žalbi). Takvi prigovori protustranke se odnose na meritum spora o kojem je odlučeno pravorijekom - a o kojemu se meritumu prilikom odlučivanja o prijedlogu za priznanje pravorijeka ne može raspravljati (budući da je navedenom odredbom čl. 49. st. 1. ZA propisano da se kod odlučivanja o pravorijeku sud ima ograničiti samo na ispitivanje postoje li uvjeti iz čl. 39., 40., 47. i 48. toga Zakona).

14. Stoga, a kako je odluka kojom je prvostupanjski sud priznao strani pravorijek pravilna, to je, na temelju odredaba čl. 49. st. 5. ZA i čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek