REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-385/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JAKIŠE BARANOVIĆA vl. Dalmat nekretnine agencije za posredovanje i promet nekretnina, OIB 69727713007, Šibenik, Biskupa Jerolima Milete 18, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, Obala J. Cota 27, protiv tuženika JADRAN ZLARIN d.o.o., OIB 21286917561, Zlarin, Trg Fangaca 44, kojeg zastupa punomoćnik Nada Mikulandra, odvjetnik u Šibeniku, Stjepana Radića 14A, radi isplate iznosa od 39.317,94 EUR / 296.241,03 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-471/2019-61 od 17. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Jakiše Baranovića vl. Dalmat nekretnine agencije za posredovanje i promet nekretnina i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-471/2019-61 od 17. rujna 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja Jakiše Baranovića vl. Dalmat nekretnine agencije za posredovanje i promet nekretnina kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-471/2019-61 od 17. rujna 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev i ukinuti su platni nalozi sadržani u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika pod poslovnim brojevima Ovrv-1366/18 od 23. kolovoza 2018., Ovrv-1367/18 od 23. kolovoza 2018. i Ovrv-1866/18 od 1. listopada 2018.
2. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn, odbijen je u preostalom dijelu za iznos od 5.250,00 kn tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke), obustavljen je postupak i ukinuta u cijelosti prethodna mjera istog suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-801/18-4 od 4. veljače 2018., te su odbijeni tužiteljevi prijedlozi za određivanje prethodne mjere predbilježbom založnog prava.
3. Protiv ove presude i dijela rješenja pod točkom I. izreke (o ostalom dijelu rješenja koji s odnosi na prethodnu mjeru točka II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja postupak je pred sudom drugog stupnja razdvojen i odlučivano pod poslovnim brojem Pž-384/22), žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i predlaže presudu i pobijani dio rješenja ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 15.055,25 kn.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je isplata iznosa od 296.241,03 kn s osnove ugovora o nalogu za posredovanje pri prodaji nekretnina i s osnove naknade za upravljanje nekretninama.
7. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Zbog navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a.
8. Naime, nakon saslušanja tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika sud prvog stupnja pravilno je odustao od financijskog vještačenja i saslušanja svjedoka Ivice Živkovića i Ivice Svirčića, jer je provođenje tih dokaza bilo nepotrebno. Naime, utvrđeno je da je tužitelj kao vlasnik Agencije za posredovanje nekretninama „Dalmat nekretnine“ i kao prokurista tuženika potpisao ugovor o posredovanju od 1. ožujka 2015., a što znači da je sklopio ugovor sa samim sobom. Tužitelj niti u jednom trenutku nije naveo kada je i na koji način kao vlasnik Agencije za posredovanje nekretninama sklopio usmeni ugovor o nalogu, već bi prema tužiteljevim navodima vjerojatno trebalo zaključiti da je do sklapanja ugovora o nalogu došlo prešutno u skladu sa sadržajem ugovora o posredovanju u prodaji od 1. ožujka 2015. kada je tužitelj sam sa sobom sklopio taj Ugovor. Tužitelj je svjedoke Ivicu Živkovića i Ivicu Svirčića predložio na okolnost izvršenja osobnog naloga, a da prethodno uopće nije predlagao dokaze na okolnost sadržaja naloga.
9. Potrebno je naglasiti da tužitelj činjeničnim navodima uopće nije tvrdio da je bio sklopljen usmeni ugovor o nalogu sa zastupnikom po zakonu tuženika već bi se to trebalo zaključiti iz tužiteljevog iskaza na ročištu 21. srpnja 2021. kada je tužitelj naveo „smatrali smo da je kompletna komunikacija kao i poslovanje bio dovoljan dokaz postojanja ugovora“.
10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 220. ZPP-a.
11. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a.
12. Točno je da je sud prvog stupnja propustio izvesti dokaz u smislu odredbe članka 221.b ZPP-a i zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak poreza za utužene račune, jer je sud prvog stupnja svojim dopisom od 17. srpnja 2020. zatražio podatak za 2015. godinu, a zbog čega je i Porezna uprava odgovorila dopisom od 17. kolovoza 2020. za račune iz 2015. godine (str. 120. i 121. spisa).
13. Međutim, zatraženi podatak od Porezne uprave nije relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer je tužitelj kao prokurist tuženika davao naloge za plaćanje, tj. tužitelj je nalagao računovodstvu tuženika da se isplata izvrši njemu na račun njegove Agencije.
14. Pogrešno je tužiteljevo stajalište da tužitelj nije fizička osoba, već da je tužitelj obrt. Naime, tužitelj je fizička osoba koja je obrtnik i pravnu osobnost nema obrt već tužitelj kao obrtnik.
15. Tužitelj nije onemogućen u raspravljanju, jer su izvedeni svi dokazi koji su bili potrebni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Već su ranije navedeni razlozi zbog kojih nije bilo potrebno provođenje saslušanja svjedoka Ivice Živkovića i Ivice Svirčića, provođenje financijskog vještačenja te razlozi zbog kojih je nepotrebna pribava podataka od Porezne uprave je li tuženik koristio u odnosu na utužene račune iz 2018. godine pravo na odbitak pretporeza.
16. Među strankama nije prijeporno da je tuženik s trgovačkim društvom Hormus d.o.o. iz Grebaštice sklopio ugovor o nalogu 30. srpnja 2009. temeljem kojeg se trgovačko društvo Hormus d.o.o. obvezuje za račun tuženika brinuti i voditi poslove vezane za projektiranje, ishodovanje potrebnih dozvola geodetskih mjerenja, odvjetničke usluge, izgradnju i nadzor, posredovanje u kupoprodaji i drugo vezano za izgradnju objekata na zemljištu na otoku Zlarinu na kč.br. 6822/2 k.o. Zlarin (str. 35. - 38. spisa Povrv-381/19) da je trgovačko društvo Hormus d.o.o. promijenilo naziv i sjedište u Dalmat i Hormus d.o.o. iz Šibenika, da je tužitelj bio poslovni partner u trgovačkom društvu Dalmat i Hormus d.o.o. bez statusa člana društva i statusa zaposlenika, a koji je trgovačkom društvu Dalmat i Hormus d.o.o. i donio posao sa tuženikom, da je tužitelj s trgovačkim društvom Dalmat i Hormus d.o.o. raskinuo ugovor o poslovnoj suradnji i međusobnim pravima i obvezama 31. listopada 2014. te preuzeo posao s tuženikom, te da je tužitelj kao prokurist tuženika sklopio sam sa sobom ugovor o posredovanju u prodaji nekretnine 1. ožujka 2015.
17. Među stranka je sporno je li tužitelj sam sa sobom mogao sklopiti ugovor o posredovanju u prodaji nekretnine 1. ožujka 2015. odnosno je li između tužitelja i tuženika postojao i usmeni ugovor o nalogu istog ili sličnog sadržaja kao i ugovor o posredovanju u prodaji nekretnine od 1. ožujka 2015.
18. Odredbom članka 49. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) propisano je da prokurist ne može bez posebno ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun.
19. Tužitelj nije dokazao, a niti dokazivao da bi za sklapanje ugovora o posredovanju u prodaji nekretnine od 1. ožujka 2015. imao suglasnost tuženika, a zastupnik po zakonu tuženika izričito navodi da je ugovor imao sklopljen samo sa trgovačkim društvom Hormus d.o.o., a ne i s tužiteljem.
20. Potrebno je ukazati na postojanje sličnosti imena tužiteljevog obrta Dalmat nekretnine s nazivom trgovačkog društva Dalmat i Hormus d.o.o., a koje je angažirano od strane tuženika temeljem Ugovora o nalogu od 30. srpnja 2009. Da je postojala sličnost u nazivu obrta tužitelja i naziva trgovačkog društva koje je još 2009. godine bilo angažirano temeljem ugovora o nalogu za poslove koje je tužitelj sam sebi prenio temeljem ugovora o posredovanju u prodaji od 1. ožujka 2015. tuženik nije morao uočiti da je došlo do promjene nalogoprimca a naročito što se zastupnik po zakonu tuženika nalazio u Norveškoj a tužitelj je davao kao prokurist naloge za isplatu.
21. U svakom slučaju, ugovor o raskidu poslovne suradnje i međusobnim pravima i obvezama između tužitelja i trgovačkog društva Dalmat i Hormus d.o.o. prema kojem je tužitelj preuzeo prava i obveze iz ugovora o nalogu između tuženika i trgovačkog društva Dalmat i Hormus d.o.o. ne obvezuje tuženika, jer tužitelj nije dokazao, a niti dokazivao da je tuženik bio suglasan s prijenosom ugovora o nalogu na tužitelja kao nalogoprimca.
22. Trgovačko društva Dalmat i Hormus d.o.o. moglo je tužitelju ustupiti svoju tražbinu koja je nastala do raskida ugovora o nalogu 31. listopada 2014. Međutim, nakon što je ugovor o nalogu raskinut između trgovačkog društva Dalmat i Hormus d.o.o. i tuženika, na tužitelja nije mogla biti prenesena nikakva tražbina prema tuženiku, jer trgovačko društva Dalmat i Hormus d.o.o. više nije nakon 31. listopada 2014. bio u ugovornom odnosu, pa nakon tog datuma trgovačko društva Dalmat i Hormus d.o.o. nije više bilo pružatelj usluga za tuženika.
23. Budući da tužitelj nije iznio činjenične tvrdnje o postojanju ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika temeljem usmenog ugovora o nalogu tuženika, sud prvog stupnja uopće nije bio u mogućnosti utvrđivati postojanje ugovornog odnosa između stranaka temeljem neodređenog usmenog ugovora o nalogu tuženika.
24. Osim toga, tužitelj na okolnost postojanja usmenog ugovora o nalogu nije predlagao dokaze niti je činjenično naveo kada bi taj ugovor o nalogu i kojeg sadržaja bio sklopljen.
25. Budući da tužitelj nije tvrdio a niti dokazivao da je postojao usmeni ugovor o nalogu temeljem kojeg bi tužitelj bio ovlašten izdati utužene račune tuženiku, da je tužitelj bio prokurista tuženika, da je ugovor o posredovanju u prodaji nekretnine od 1. ožujka 2015. tužitelj sklopio sa samim sobom bez da je dokazao da je dobio tuženikovu suglasnost, da je ugovor o posredovanju u prodaji nekretnina od 1. ožujka 2015. između tužitelja i tuženika ništetan, da je tužitelj temeljem ništetnog ugovora tražio isplatu utuženog iznosa, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 49. ZTD-a kada je tužbeni zahtjev odbio.
26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
27. U odnosu na odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 18. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Draženka Deladio
