REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-858/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SCANIA HRVATSKA d.o.o., OIB 59497733318, Zagreb, Karlovačka cesta 96, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 3, protiv tuženika RIJEKA TRANS 2 d.o.o., OIB 21802915344, Cres, Put Brajdi 16, kojeg zastupa punomoćnik Goran Marjanović, odvjetnik u Rijeci, Križanićeva 1, radi isplate iznosa od 16.218,68 EUR / 122.199,62 kn te u pravnoj stvari protutužitelja RIJEKA TRANS 2 d.o.o., OIB 21802915344, Cres, Put Brajdi 16, kojeg zastupa punomoćnik Goran Marjanović, odvjetnik u Rijeci, Križanićeva 1, protiv protutuženika SCANIA HRVATSKA d.o.o., OIB 59497733318, Zagreb, Karlovačka cesta 96, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 3, radi naknade štete u iznosu od 12.442,76 EUR / 93.750,00 kn, odlučujući o tuženikovoj-protutužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-711/2018-40 od 23. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika-protutužitelja Rijeka trans 2 d.o.o. Cres kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-711/2018-40 od 23. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-436/2018 od 9. kolovoza 2018. za iznos glavne tražbine od 122.199,62 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.165,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 93.750,00 kn pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.322,00 kn (točka III. izreke).
2. Protiv ove presude žali se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora tužbe je isplata iznosa od 122.199,62 kn s osnove ugovor o djelu za popravak tuženikovog teretnog vozila, dok je predmet spora protutužbe naknada štete u iznosu od 93.750,00 kn s osnove izmakle koristi radi nemogućnosti korištenja teretnog vozila zbog nerazumno dugog popravka istog od strane tužitelja- protutuženika (dalje: tužitelj).
6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, a zbog čega je pobijanu presudu moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
7. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
8. U odnosu na tužbeni zahtjev;
9. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik 18. studenog 2017. dovezao svoje teretno vozilo, oštećeno u prometnoj nezgodi, na popravak, temeljem izvida štete od 16. studenog 2017., da je tuženik zatražio i dodatne radove koji su između ostalog obuhvaćali montiranje i demontiranje hidrauličnog cilindra, da je tuženik hidraulični cilindar dao na popravak trećoj osobi, da je zbog skrivenih nedostataka napravljen naknadni izvid štete 23. siječnja 2018., da je tužitelj izveo sve ugovorene radove, da je tuženik u cijelosti iskoristio pravo na odbitak pretporeza prema utuženim računima u ukupnom iznosu od 122.199,62 kn te da tuženik utuženi iznos nije platio.
10. Tuženik u žalbi ove odlučne činjenice ne dovodi u sumnju. Tuženik u žalbi čak izričito navodi da u odnosu na tužbeni zahtjev nije tražio sniženje cijene izvedenih radova, već da je zbog problema u tužiteljevom procesu rada (dugotrajnosti popravka) tražio protutužbom naknadu štete.
11. Na temelju ovako valjano i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je platni nalog u pobijanom dijelu održao na snazi.
12. U odnosu na protutužbeni zahtjev;
13. Među stankama je prijeporno je li tužitelj u primjerenom roku izvršio popravak tuženikovog vozila kojeg je zaprimio na popravak 18. studenog 2017. a tuženiku predao nakon izvršenih radova 25. siječnja 2018., te je li u slučaju da tužitelj nije u primjerenom roku popravio tuženikovo vozilo tuženiku nastala šteta s osnove izmakle koristi radi nemogućnosti korištenja teretnog vozila.
14. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženikovo vozilo tužitelj popravio u primjerenom roku, jer je prvi izvod štete bio 16. studenog 2017. dva dana prije nego što je tuženik dovezao svoje vozilo na popravak (18. studenog 2017.), da je tuženik tražio i dodatne radove, da je konačni izvid štete bio gotov tek 5. prosinca 2017., da tužitelj nije mogao izvoditi radove za vrijeme dok je tuženik o svom trošku kod treće osobe popravljao hidraulični cilindar, da su se naknadno otkrili nedostaci na vozilu (došlo do odvajanja dijela poda kabine od strukture kabine), a zbog čega je izvršen još jedan dodatni izvid štete 23. siječnja 2018., a nakon čega je tuženikovo vozilo popravljeno, te predano tuženiku 25. siječnja 2018.
15. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju.
16. Pravilno je sud prvog stupnja odbio provođenje vještačenja strojarske i prometne struke na okolnost da je tužitelj odgovoran što je došlo do pucanja kabine odnosno da pucanje kabine nije u vezi sa štetnim događajem od 11. studenog 2017., a temeljem kojeg je tuženik tužitelju doveo svoje teretno vozilo na popravak, jer tuženik uopće činjenične navode tužbe nije temeljio na takvom činjeničnom stanju. Tuženik je činjenično stanje izmijenio nakon zaključenja prethodnog postupka, kada je predložio provođenje strojarsko-prometnog vještačenja, bez navođenja razloga zbog kojih takav prijedlog, bez svoje krivnje, nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka.
17. Osim toga, potrebno je tuženiku ukazati i na iskaz svjedoka Ilije Pavlovića (str. 101.-103. spisa) koji je u vrijeme popravka tuženikovog teretnog vozila bio voditelj transporta kod tuženika, da je pucanje kabine bilo u vezi sa štetom koja se prije nije vidjela. Naknadni izvid štete od 23. siječnja 2018. također potvrđuje postojanje uzročne veze između oštećenja kabine teretnog vozila i štetnog događaja od 11. studenog 2017.
18. Budući da su se skriveni nedostaci na kabini teretnog vozila otkrili naknadno i da je naknadni izvid štete izvršen tek 23. siječnja 2018., a tuženikovo vozilo popravljeno i predano tuženiku 25. siječnja 2018., pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je tuženikovo teretno vozilo popravljeno u primjerenom roku, pa nema tužiteljeve odgovornosti, a niti uzročne veze između dugotrajnog popravka tuženikovog vozila i izgubljene tuženikove zarade radi nemogućnosti korištenja tuženikovog vozila.
19. Na temelju ovako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 1045. stavka 1. ZOO-a kada je protutužbeni zahtjev odbio.
20. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a kada je tužitelju dosudio parnični trošak.
21. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 18. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Draženka Deladio
