REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 9 Pž-1183/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102, kojeg zastupaju punomoćnici Ninoslav Jagar i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jagar & Grebenar u Zagrebu, Masarykova 15, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 32.241,34 kn / 4.279,16 EUR, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1262/2020 od 15. siječnja 2021., 18. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1262/2020 od 15. siječnja 2021. u točki I. izreke.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1262/2020 od 15. siječnja 2021. naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 32.241,34 kn / 4.279.16 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od 15. siječnja 2021. do isplate (točka I. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenja iz članka 107. i članka 109. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18) i članka 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj: 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08 i 46/08) u vezi s relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).
2. Protiv presude tužena je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 EUR.
3. Tužitelj je odgovorio na tuženičinu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 EUR.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
6. Uvodno se ukazuje da je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) sve iznose u uvodu i izreci sudske odluke valjalo iskazati i u valuti kuna i u valuti euro, na način da se nakon iznosa u kunama doda kosa crta i iznos u eurima. Preračunavanje je izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,353450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj; a sve sukladno određenjima iz članka 43. i članka 48. navedenog Zakona.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 32.241,34 kn / 4.279,16 EUR na ime naknade štete za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio jer je djelatnici Snježani Horvat isplatio dužnu naknadu za rad na temelju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, a sredstva za isplatu ove naknade da je tužitelju bila dužna doznačiti tužena.
8. Iz podataka u spisu nije sporno da se tužitelj prethodno obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a sve u smislu članka 186.a ZPP-a, koji je zaprimljen na nadležnom državnom odvjetništvu 15. svibnja 2020., međutim, tužiteljev zahtjev nije prihvaćen. Nadalje, iz spisa proizlazi da na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4041/13 od 24. siječnja 2014., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-408/14 od 6. prosinca 2017. – utvrđeno da je tužitelj svojoj djelatnici Snježani Horvat, na temelju citirane ovršne presude, isplatio 8. srpnja 2019. iznos od 32.241,34 kn / 4.279,16 EUR. Iz obrazloženja navedenih presuda razvidno je da je predmetni iznos isplaćen po osnovi naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada te na poslovima s izvorima opasnosti, za razdoblje od lipnja 2012. do listopada 2013., jer je tužitelj dodatak na plaću kao poslodavac bio dužan isplatiti do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec.
9. Odredbom članka 107. stavka 1. točke 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano je da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice (arg. iz članka 48. stavaka 1. i 2. navedenog Zakona) financiraju iz državnog proračuna, a člankom 109. stavkom 3. tog Zakona propisano je da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.
10. S obzirom na to da je tužena, odnosno Vlada Republike Hrvatske s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja sklopila Kolektivni ugovor kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na dodatak, tužena je sukladno svojim zakonskim obvezama iz članka 107. stavka 1. točke 2. i članka 109. stavaka 1. i 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju trebala tužitelju doznačiti sredstva potrebna za isplatu dodatka u visini plaće tužiteljevoj djelatnici Snježani Horvat, a što tužena nije učinila.
11. S obzirom na to da tuženica nije doznačila tužitelju sredstva potrebna za isplatu dodatka plaće navedenoj je djelatnici tužitelja za utuženo razdoblje, tužitelj je na temelju pravomoćnih sudskih odluka isplatio svojoj djelatnici utuženi iznos za koji je pretrpio štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. i članka 1046. ZOO-a, koju mu je tužena dužna nadoknaditi.
12. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je sud odlučio o prigovoru zastare, koji je ocijenio neosnovanim, pozivom na odredbu članka 230. ZOO-a, kojom odredbom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (stavak 1.), time da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala (stavak 2.).
13. Tužitelju je šteta nastupila danom isplate – 8. srpnja 2019. (članak 1086. ZOO-a), a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 15. svibnja 2020., unutar zakonskog roka od tri godine (arg. iz članka 230. stavak 1. ZOO-a).
14. Predmet tužbenog zahtjeva nije stjecanje bez osnove (članak 1111. ZOO) i u konkretnom slučaju se ne primjenjuje odredba članka 1119. ZOO-a prema kojoj tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.
15. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužena nije imala obvezu prema tužiteljevoj radnici i tužitelj koji je isplatio dodatak svom radniku time nije ispunio tuženičinu zakonsku obvezu prema Snježani Horvat, nego je ispunio svoju obvezu prema radniku koja proizlazi iz radnog odnosa. Obveza tuženice je bila osigurati sredstva tužitelju za isplatu dodataka za radna mjesta s posebnim uvjetima rada, što nije učinila, čime je počinila štetnu radnju i iz toga proizlazi njena odgovornost prema tužitelju, a ne iz instituta izdatka za drugoga. Izneseno pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi ovoga suda (predmeti Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2311/2020, Pž-4049/2020, Pž-5161/2020, Pž-4534/2021 i dr.
16. Imajući u vidu izneseno, valjalo je zaključiti da navodima žalbe tužena nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio relevantne odredbe materijalnog prava na koje je ukazano.
17. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.
18. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja prema ocjeni ovog suda nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku).
19. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 18. siječnja 2023.
Sutkinja
Dubravka Zubović
