Poslovni broj: Usž-3680/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. j.d.o.o., S., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske, Z., radi koncesije na pomorskom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3975/21-2 od 27. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 3975/21-2 od 27. travnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja kojom tužitelj traži poništenje postupka otvaranja ponude zahvaćenog nezakonitošću u fazi provjere dokumentacije koja čini obvezni sadržaj ponude; poništenje daljnjeg tijeka postupka zahvaćenog nezakonitošću u fazi utvrđivanja i ocjene ponuda, uključujući nalaz i mišljenje stručnog tijela za ocjenu ponuda od 15. svibnja 2021.; da se naloži Povjerenstvu za otvaranje ponuda Ministarstva mora, prometa i infrastrukture da ispravi utvrđenja zapisnika o otvaranju ponuda od 29. ožujka 2021. i to u tabličnom prikazu obvezne dokumentacije u koloni ponuditelja, rubrika 22 na nedvosmislen način da upiše isključivo "DA" ili "NE" i tako ispravljeni zapisnik dostavi svim ponuditeljima uz naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je žalbu dostavio Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, koja je predmet dostavila prvostupanjskom sudu na nadležno postupanje. Ističe da smatra da je u konkretnom slučaju pravna zaštita u ovom predmetu osigurana sukladno odredbama Zakona o koncesijama pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave. Tužitelj može prihvatiti obrazloženje rješenja suda da tužbene navode kojima tvrdi da su dijelovi postupka koji se provodio po obavijesti o namjeri davanja predmetne koncesije, a koji su zahvaćeni nezakonitošću, može isticati u predmetu u kojem osporava samu odluku o davanju koncesije. Međutim, ako je upravni sud već prihvatio nadležnost, onda nije smio odbaciti tužbu već je trebao odlučiti o spajanju postupaka koji se vode u pogledu iste odluke pred tim sudom pod poslovnim brojem: UsI-3858/21 i UsI- 3804/21. Predlaže rješenje poništiti te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je na temelju obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja plaže na dijelu k.o. S., uvala Ž. objavljenoj u EOJN od 22. siječnja 2021. Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 11. studenoga 2021. donijela odluku o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja plaže na dijelu k.o. S., uvala Ž. U odluci je dana pravilna uputa o pravnom lijeku, odnosno da se ista može osporavati pred nadležnim upravnim sudom, a što je tužitelj i učinio i koji postupak se vodi pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem: UsI- 3858/21. Ističe da je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama lex specialis u odnosu na koncesije na pomorskom dobru. Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru uređen je postupak davanja koncesije na pomorskom dobru, a ukoliko pojedina pitanja nisu uređena Zakonom i Uredbom, primjenjuje se Zakon o koncesijama. Tek ukoliko pojedino pitanje nije uređeno Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama niti Zakonom o koncesiji supsidijarno je primjenjiv Zakon o javnoj nabavi. Ističe da je navod da je u konkretnom slučaju za rješavanje ove upravne stvari nadležna Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave potpuno promašen. Također nema mjesta spajanju postupaka, na što upire tužitelj jer se ne radi o dvije upravne stvari koje se temelje na istoj pravnoj osnovi i na sličnom ili istom činjeničnom stanju. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Tom odredbom je propisano da će sud odbaciti rješenjem tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Naime, predmet upravnog spora definiran je odredbom članka 3. ZUS-a, kojom je u stavku 1. točka 1. propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
7. U konkretnom slučaju, iz žalbe tužitelja koju je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave dostavila na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Splitu, proizlazi da tužitelj istom ne osporava zakonitost pojedinačne odluke, upravnog akta, već navodi razloge zbog kojih smatra da je postupak koji je prethodio donošenju tog pojedinačnog akta, odluke o koncesiji na pomorskom dobru, nezakonit.
8. Međutim, osnovano zaključuje prvostupanjski sud da to mogu biti prigovori koji se iznose u postupku ocjene zakonitosti pojedinačne odluke, konkretno odluke Vlade Republike Hrvatske o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja plaže na dijelu k.o. S., uvala Ž., klasa: UP/I-022-03/21- 04/08, urbroj: 50301-05/20-21-2 od 11. studenoga 2021., a u odnosu na koju je tužitelj i podnio tužbu prvostupanjskom sudu, koji spor se vodi pod poslovnim brojem:
9. Stoga, kako ni iz Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.) kao ni Zakona o koncesijama, ("Narodne novine" broj 69/17. i 107/20.) na koje upućuje prvostupanjski sud, ne proizlazi mogućnost da tužitelj traži posebnu sudsku zaštitu vezanu za postupak u kojem se donosi odluka o koncesiji na pomorskom dobru, osnovano je tužba odbačena.
10. Konačno, neosnovano tužitelj smatra da je pravna zaštita u predmetnom postupku osigurana izjavljivanjem žalbe Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Ovo iz razloga jer se ovdje radi o davanju koncesije na pomorskom dobru sukladno odredbi članka 20. stavka 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koje je u nadležnosti Vlade Republike Hrvatske, u kojem slučaju je sukladno odredbi članka 29. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 150/11., 119/14., 93/16., 116/18.) protiv te odluke moguće pokrenuti upravni spor.
11. Imajući u vidu navedeno nije bilo mjesta niti spajanju postupaka radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke.
12. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. u svezi odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora ( točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 18. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.
