Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž R-3/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženika K. b. c. O., O., OIB: …, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 94 Pr-56/2021-9 od 21. studenog 2022., 18. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 94 Pr-56/2021-9 od 21. studenog 2022. godine.
II.) Tužiteljici se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.
Obrazloženje
1.) Presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 94 Pr- 56/2021-9 od 21. studenog 2022. godine naloženo je tuženiku K. b. c. O., O., da isplati tužiteljici M. A. iz O., na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos 7.164,62 kuna / 950,91 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom: za prosinac 2015. na iznos 555,43 kn / 73,72 € od 16. siječnja 2016. do isplate, za siječanj 2016. na iznos 567,94 kn / 75,38 € od 16. veljače 2016. do isplate, za veljaču 2016. na iznos 520,24 kn / 69,05 € od 16. ožujka 2016. do isplate, za ožujak 2016. na iznos 527,84 kn / 70,06 € od 16. travnja 2016. do isplate, za travanj 2016. na iznos 501,60 kn / 66,57 € od 16. svibnja 2016. do isplate, za svibanj 2016. na iznos 495,39 kn / 65,75 € od 16. lipnja 2016. do isplate, za lipanj 2016. na iznos 524,17 kn / 69,57 € od 16. srpnja 2016. do isplate, za srpanj 2016. na iznos 515,04 kn / 68,36 € od 16. kolovoza 2016. do isplate, za kolovoz 2016. na iznos 500,83 kn / 66,47 € od 16. rujna 2016. do isplate, za rujan 2016. na iznos 516,09 kn / 68,50 € od 16. listopada 2016. do isplate, za listopad 2016. na iznos 490,44 kn / 65,09 € od 16. studenog 2016. do isplate, za studeni 2016. na iznos 523,01 kn / 69,42 € od 16. prosinca 2016. do isplate, za prosinac 2016. na iznos 529,89 kn / 70,33 € od 16. siječnja 2017. do isplate, za siječanj 2017. na iznos 396,70 kn / 52,65 € od 16. veljače 2017. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima (točka I. izreke).
1.1.) O troškovima parničnog postupka odlučeno je tako da je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.796,87 kuna / 238,49 eura, zajedno sa zateznom kamatom od 21. studenog 2022., pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka II. izreke).
2.) Protiv navedene odluke o troškovima postupka žalbu izjavljuje tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži dosudom joj cjelokupno zatraženog parničnog troška, i da joj dosudi i trošak izjavljivanja žalbe.
3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.) Žalba nije osnovana.
5.) Protiv odluke o troškovima u točki II. izreke, sadržajno u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za nadoknadu troškova postupka žalbu izjavljuje tužiteljica. Odredbom čl. 129.st.3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem, a čl.167.st.1. ZPP-a određeno je da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Posljedično citiranim zakonskim odredbama u predmetnom postupku primjenjuju se odredbe parničnog postupka o žalbi protiv rješenja (čl. 378. – čl. 381. ZPP-a.
6.) Tužiteljica prije svega u žalbi ističe da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer da odluka o troškovima ne sadrži ništa o tome zašto joj nije dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika – i to za sastav obrazloženog podneska od 22. studenog 2021. godine.
6.1.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje tužiteljice nisu osnovane – jer protivno od njih proizlazi iz točke 4. obrazloženja pobijanog rješenja, iz koje potpuno jasno proizlazi da je tužiteljici dosuđen trošak za sastav podneska od 22. svibnja 2021. godine, i to u onom iznosu u kojem je i zatražen, jer je sud prvog stupnja za taj podnesak priznao tužiteljici pravo na naknadu u vrijednosti od 75 bodova, ili u iznosu od 750,00 kuna, sve to primjenom odredbe Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12. i dr. – dalje: Odvjetnička tarifa).
7.) Nadalje, u ovom žalbenom stadiju postupka sporno je da li tužiteljici, za sastav tužbe i za sastav podneska od 13. svibnja 2021. godine pripada pravo na trošak u dosuđenim iznosima (625,00 kuna sa uračunatim PDV-om + 234,37 kuna sa uračunatim PDV-om) ili u zatraženim iznosima od po 750,00 kuna, uvećanima za trošak PDV-a.
7.1.) Naime, sud prvog stupnja, polazeći od vrijednosti predmeta spora (2.600,00 kuna) naznačene u tužbi, dosuđuje tužiteljici za njen sastav po punomoćniku u osobi odvjetnika trošak u iznosu od 500,00 kuna, primjenom Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, i trošak PDV-a u iznosu od 125,00 kuna, primjenom Tbr.42. Odvjetničke tarife, ili ukupno 625,00 kuna. Za sastav podneska od 13. svibnja 2021. godine, također polazeći od vrijednosti predmeta spora (7.164,62 kune) u vrijeme poduzimanja navedene radnje, sud prvog stupnja tužiteljici dosuđuje trošak u iznosu od 187,50 kuna, primjenom Tbr.8.t.3. u svezi Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, i trošak PDV-a u iznosu od 46,87 kuna, primjenom Tbr.42. Odvjetničke tarife.
7.2.) Pobijajući pravilnost i zakonitost navedene odluke tužiteljica u žalbi ističe da kada se radi o sastavu stupnjevite tužbe da je mjerodavna vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom zahtjevu, a ne ona koju je ona naznačila u stupnjevitoj tužbi, jer u vrijeme podnošenja stupnjevite tužbe nije raspolagala podacima za izračun točne visine svoje tražbine. Glede troška sastava podneska od 13. svibnja 2021. godine, smatra da je za taj podnesak sud morao dosuditi trošak primjenom Tbr.8.t.1. a ne primjenom Tbr.8.t.3. Odvjetničke tarife, jer se radi o podnesku koji se po svojem sadržaju može izjednačiti sa tužbom ili sa podneskom kojim se daje očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka.
7.3.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje ovaj sud drugog stupnja ne prihvaća kao pravno utemeljene.
8.) Prije svega treba reći da je prilikom odlučivanja o visini pripadajućeg troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika uvijek mjerodavna vrijednost predmeta spora važeća u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje u zastupanju. Pri tome treba reći da je tužiteljica sama u podnesenoj stupnjevitoj tužbi kao vrijednost predmeta spor naznačila iznos od 2.600,00 kuna, pa kada je to učinila, a vrijednost predmeta spora bila je i dužna naznačiti već u podnesenoj stupnjevitoj tužbi i temeljem odredbe čl.186.b st.5. ZPP-a, tada navedeni iznos i predstavlja vrijednost predmeta spora sve do kasnije njegove izmjene, i koja vrijednost spora je i mjerodavna za određivanje visine troška sastava tužbe. Konačno tužiteljica je u podnesenoj tužbi i zatražila naknadu troška za njen sastav upravo prema toj vrijednosti predmeta spora koju je i u njoj i navela, pa stoga neutemeljeno sada žalbom prigovara da joj je trošak za sastav tužbe trebalo odrediti prema vrijednosti (7.164,62 kuna) konačno postavljenog zahtjeva na temelju izračuna koji je sačinio i dostavio joj sam tuženik.
8.1.) Dakle, prema stavu ovog drugostupanjskog suda nije ostvareno postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava zbog toga što je sud prvog stupnja odlukom sadržanom u točki II. izreke tužiteljici priznao trošak sastava tužbe po punomoćniku u osobi odvjetnika u iznosu od 500,00 kuna te trošak PDV-a u iznosu od 125,00 kuna, jer pravo na trošak u tom iznosu proizlazi iz odredbe Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife i iz u tužbi naznačene vrijednosti predmeta spora od 2.600,00 kuna.
8.2.) Za izvođenje zaključka prema kojem je, u slučaju kada je podnesena stupnjevita tužba, za cijeli postupak mjerodavna vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom zahtjevu, nema uporišta niti u općoj odredbi o vrijednosti predmeta spora, prema kojoj se vrijednost predmeta spora mora naznačiti već prilikom podnošenja tužbe, ali ni u odredbi čl.186.b st.5. ZPP-a, koja samo potvrđuje navedeno opće pravilo i onda kada se podnosi stupnjevita tužba, s tim da tužitelj prilikom postavljanja određenog zahtjeva za isplatu mora iznova naznačiti vrijednost predmeta spora, koja se, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, primjenjuje od tog momenta, tj. na radnje koje su poduzete u postupku od momenta izmjene vrijednosti predmeta spora.
9.) Što se pak tiče troška sastava podneska od 13. svibnja 2021. godine, a kojim podneskom je tužitelj, nakon podnesene stupnjevite tužbe iz čl.186.b st.3 ZPP-a te nakon što mu je tuženik dostavio vlastiti izračun razlike pripadajuće mu plaće, postavio određeni zahtjev (7.164,62 kune) za isplatu sa pripadajućom zateznom kamatom, sud je tužitelju dosudio trošak u iznosu od 234,37 kuna (187,50 kuna + 46,87 kuna na ime PDV-a), uz primjenu odredbe Tbr.8.t.3. Odvjetničke tarife, jer zaključuje da navedeni podnesak nije jedan od podnesaka iz odredbe Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife.
10.) Odredbom Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife je propisano da odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku, pripada pravo na nagradu kao za tužbu po Tbr.7.t.1.,3.,6. i 7. Odvjetničke tarife.
10.1.) Konačno, odredbom Tbr.8.t.3. Odvjetničke tarife je propisano da odvjetniku za sastavljanje ostalih podnesaka pripada pravo na nagradu u visini od 25% nagrade iz Tbr.7.t.1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova.
11.) Suprotno žalbenim tvrdnjama tužiteljice pravilno je sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o pripadajućem trošku za sastav podneska od 13. svibnja 2021. godine, primijenio odredbu Tbr.8.3. i Tbr.42. Odvjetničke tarife kada je ocijenio da navedeni podnesak tužiteljice predstavlja podnesak iz navedenog tarifnog broja Odvjetničke tarife, a ne podnesak iz odredbe Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife. Okolnost što je tužitelj navedenim podneskom postavio određeni tužbeni zahtjev u predmetu u kojem je prethodno podnio tzv. stupnjevitu tužbu ne da je mu značaj podneska iz Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife – jer navedeni podnesak nije ni tužba, niti je riječ o odgovoru na tužbu, niti je riječ o očitovanju na dani odgovor na tužbu, niti je riječ o očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka.
11.1.) Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda a suprotno žalbenim tvrdnjama, navedeni podnesak ne može se smatrati tužbom – jer je u ovom predmetu tužitelj već podnio tužbu, istina stupnjevitu bez određeno postavljenog zahtjeva, ali u kojoj je obrazložio što čini njegovu novčanu tražbinu, u kojoj je iznio i sve činjenice na kojima temelji tu tražbinu i u kojoj je predložio i dokaze za utvrđivanje tih činjenica, uz zadržavanje prava da točno određeni zahtjev naknadno postavi nakon što tuženik dostavi određene isprave potrebne za izračun visine tražbine, što je tužitelj navedenim podneskom i učinio. Za podnošenje tužbe tužitelju pripada pravo samo na jednu (ne na više) nagrada prema odredbi Tbr.7.t.1., koja mu je konačno od strane prvostupanjskog suda i dosuđena, stoga su neutemeljene žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja i za podnesak od 13. svibnja 2022. godine bio dužan tužitelju dosuditi trošak kao da je riječ o tužbi.
11.2.) Isto tako, tužiteljev podnesak od 13. svibnja 2021. godine ne može se smatrati niti njegovim očitovanjem na odgovor na tužbu tuženika – jer tuženik u ovom predmetu, prije podnošenja navedenog podneska sudu, nije niti podnio odgovor na tužbu u smislu da bi se u njemu očitovao o činjeničnim tvrdnjama tužbe i da bi iznio stav o postavljenom zahtjevu. To je tuženik učinio nakon podnošenja navedenog podneska tužitelja, i to priznanjem tužbenog zahtjeva. Stoga su neosnovane i žalbene tvrdnje da mu je sud za navedeni podnesak trebao dosuditi trošak primjenom odredbe Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife kao da se radi o podnesku kojim se tužitelj očituje o danom odgovoru na tužbu.
11.3.) Konačno, neutemeljene su i žalbene tvrdnje koje smjeraju na to da da je za navedeni podnesak sud trebao dosuditi trošak primjenom odredbe Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife, analogno kao da je riječ o očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka. To stoga što u ovom postupku nije niti provedeno vještačenje niti se izračun tužiteljeve tražbine po tuženiku, prije davanja ikakvog odgovora na tužbu, ne može smatrati vještačkim nalazom i mišljenjem.
12.) Prema tome, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, i to naprijed citirane odredbe Odvjetničke tarife, a i odredbu čl.155. ZPP-a, kada je tužitelju za podnesak od 13. svibnja 2021. godine dosudio trošak u iznosu od 187,50 kuna, primjenom Tbr.8.t.3. u svezi Tbr.7.t.1. (25 % od 750,00 kuna), i na navedeni iznos trošak PDV-a u iznosu od 46,87 kuna primjenom Tbr.42. Odvjetničke tarife, ili sveukupno 234,37 kuna.
13.) Slijedom iznijetih razloga valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku o troškovima postupka.
14.) Tužiteljici nije dosuđen trošak izjavljivanja žalbe jer sa istom nije niti uspjela.
Bjelovar, 18. siječnja 2023.
Sudac
Antun Dominko v. r.