Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-uv-165/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. B., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. – dalje: KZ/11.), i dr. odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. prosinca 2022., broj Ik-I-752/2022.-9, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba zatvorenika D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), u vezi s člankom 170. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. B. kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. B. po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i usvoji prijedlog za uvjetni otpust, a podredno da pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prilikom razmatranja ispravnosti odluke prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud nalazi da zatvorenik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust, pritom ističući niz pozitivnih pretpostavki i smatrajući da prvostupanjski sud odluku neosnovano temelji na negativnom mišljenju K. u T. koja se odnosi na mogućnost kriminalnog povrata. U odnosu na navedeno zatvorenik ukazuje na nejasnoću obrazloženja rješenja u dijelu procjene rizika kriminalnog povrata jer prvostupanjski sud navodi da postoji srednja opasnost od kriminalnog povrata dok je nakon dijagnostike procijenjena opasnost u rasponu od nižeg do srednjeg.

6. Naime, prvostupanjski sud se u rješenju (točka 3.), između ostalog, poziva na izvještaj i mišljenje kaznionice u T. po kojem je vjerojatnost kriminalnog povrata srednja u okolnostima podrške vlastite obitelji, stalnog zaposlenja i riješenog poslijepenalnog prihvata. Ovdje valja ukazati da se radi o aktualnoj procjeni rizičnosti kod uvjetnog otpusta od strane stručnog tima (list 22 spisa) te da se u mišljenju kaznionice u T., u okviru anamnestičkih i dijagnostičkih podataka spominje i procjena koja je rađena u Centru za dijagnostiku (list 21 spisa), odakle je zatvorenik prepraćen na izdržavanje kazne u K. u T., kada je kriminalni rizik doista procijenjen nižim do srednjim.

7. Drugostupanjski sud nalazi navedenu ocjenu prvostupanjskog suda pravilnom, jer je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 59. stavak 2. KZ/11., opravdano uzeo u obzir, pored prethodno navedenog rizika kriminalnog povrata i prirodu samog kaznenog djela ( članak 329. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11.) kao i činjenicu da je u kaznenom djelu sudjelovao i zatvorenikov otac, što kompromitira kvalitetu i sadržaj postpenalne podrške te preostali dio izdržane kazne od gotovo 8 (osam) mjeseci. Prvostupanjski sud također na prihvatljiv način i osnovano relativizira verbalno iskazano žaljenje i spremnost na suzdržavanje od daljnjeg kaznenog ponašanja i pravilno zaključuje da zatvorenik nije spreman uključiti se u redovne životne tokove poštivanjem zakonskih i društvenih normi.

8. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2023. godine

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.