Broj: Ppž-11611/2021.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sutkinja - Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I.P., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ( „Narodne novine“ broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 39/19.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, I. policijske postaje, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 28. rujna 2021., broj: Pp-9589/2021., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje i preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okrivljenom I.P. za prekršaj iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je proglašen krivim, na temeljem istog propisa, izriče € (šestošezdesettrieurašezdesetjedancent)/ 5.000,00 novčana kazna od 663,61

(pettisuća) kuna/[1] , koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u tom roku plati dvije trećine te kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 144/22.).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni I.P. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, te je na temelju navedene odredbe i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen ublaženom novčanom kaznom od 3.000,00 kuna. Od okrivljenika je oduzet jedan PVC smotuljak sa sadržajem droge kokain sveukupne težine 0,5 grama, a obvezan je naknaditi trošak prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude je ovlašteni tužitelj – Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. policijska postaja podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o kazni. Podnositelj žalbe smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao preblagu kaznu, te da se takvom kaznom neće postići svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije, odnosno da će poticajno djelovati na vršenje djela iz oblasti kriminaliteta droga.

2.1. Podnositelj žalbe predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači na način da se okrivljeniku izrekne predložena kazna.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava te da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Međutim, uzimajući u obzir žalbene navode i ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je, u konkretnom slučaju, utvrdio nepravilnu primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, kojom odredbom su propisani uvjeti i granice ublažavanja kazni. Tako je stavkom 2. navedene odredbe propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. Okolnosti na koje se prvostupanjski sud u konkretnom slučaju poziva, a to su primjereno držanje tijekom postupka, kajanje te obiteljske i imovinske prilike okrivljenika, su olakotne, ali ne i naročito olakotne okolnosti u smislu spomenutog članka 37. Prekršajnog zakona. Utvrđene olakotne okolnosti ne daju osnovu za ublažavanje propisane kazne ispod proisanog minimuma od 663,61 €/5.000,00 kuna, već daju osnovu da se okrivljeniku izrekne što blaža kazna, unutar zakonom propisanih granica. Zbog toga je ovaj Sud preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je okrivljeniku, za predmetni prekršaj, izrekao novčanu kaznu od 663,61 €/5.000,00 kuna, smatrajući da će se njome postići svrha specijalne i generalne prevencije i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja takvih ili sličnih prekršaja, s time da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako okrivljenik u određenom mu roku plati dvije trećine te kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

6. Iz navedenih razloga na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. siječnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.