Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1108/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja i suca Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) M. G. ud. D. iz U., P., OIB: …3, pod 2) M. G. pok. D. iz U., OIB: … i pod 3) Z. K. pok. A. iz S., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika pod 1) M. K. pok. D. iz U., P., (ranije U., S. ), OIB: … pod 2) A. K. iz Z., OIB: …, pod 3) E. K. iz Z., OIB: …, pod 4) N. Š. iz Z., OIB: …, pod 5) S. D. iz Z., OIB: … i pod 6) Z. P. iz V. G., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika pod 6) Z. P. protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-2095/2014 od 9. rujna 2022., ispravljene rješenjem broj P-2095/2014. od 16. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Z. P. se kao neosnovana odbija pa se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2095/2014 od 9. rujna 2022., ispravljena rješenjem broj P-2095/2014. od 16. rujna 2022., potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je u odnosu na tuženika Z. P. utvrđeno pravo suvlasništva tužitelja dijela čest. zem. 4333 k.o. U. označenog točkama A-B-C-D-E-A površine 2842 m2, prikazano na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 26.10.2021., te kojim je naložena uknjižba prava suvlasništva tužitelja uz brisanje toga prava sa imena tuženika, te se u odnosu na njega potvrđuje u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj u točki II. izreke i to u dijelu kojim mu je naloženo nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka.

II. U dijelu točke I. izreke kojim je u odnosu na tuženika A. K. utvrđeno pravo suvlasništva tužitelja dijela čest. zem. 4333 k.o. U., označenog točkama A-B-C-D-E-A površine 2842 m2, prikazano na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 26.10.2021., te kojim je naložena uknjižba prava suvlasništva tužitelja uz brisanje toga prava sa imena tuženika, prvostupanjska presuda je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

III. Prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženike pod 1) M. K., pod 3) E. K., pod 4) N. Š. i pod 5) S. D. je kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom u cijelosti je odlučeno kako slijedi:

„p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici dijela čest. zem. 4333 k.o. U., označenog točkama A-B-C-D-E-A površine 2842 m2, prikazano na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 26.10.2021. g. kao sastavnom dijelu ove presude i to tužiteljica M. G., OIB: … i M. G., OIB: … ukupno za 5/6 dijela, odnosno svaki za 5/12 dijela, te Z. K., OIB: … za 1/6 dijela, odnosno 2/12 dijela, što su tuženici dužni priznati, te trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti izvrše uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika.

II. Nalaže se tuženicima pod 2) i pod 6) da naknade tužiteljima parnični trošak ovog postupka u iznosu od 25.467,80 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troška, se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u odnosu na tuženika pod 1) M. K., pod 3) E. K., pod 4) N. Š. i pod 5) S. D.."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik Z. P. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) i predlaže žalbu uvažiti te pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj u žalbi iznosi ostvarenje žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ne konkretizirajući u čemu bi se ta bitna povreda ostvarivala, već samo parafrazirajući citiranu zakonsku odredbu, a ovaj sud je pobijanu presudu ispitao i nije našao da bi izneseni žalbeni razlog bio ostvaren jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i razumljivi, nema proturječnosti između sadržaja isprava i zapisnika, a nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Jednako tako nije počinjena niti neka druga od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. U ovome postupku su tužitelji M. G., M. G. i Z. K. zahtijevali da se utvrdi da su nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika stekli pravo suvlasništva točno određenog dijela čestice kč.br. 4333 k.o. U. za površinu od 2842 m2 (ista u zemljišnim knjigama ima upisanu površinu od 2992 m2), pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude, tvrdeći da su njihovi pravni prednici vlasništvo predmetne čestice stekli razrješenjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera.

6.a U zemljišnim knjigama za kč.br. 4333 k.o. U. je kao vlasnik u 1992/2992 dijela upisan D. K. pok. M. (otac tuženika A. K. u odnosu na kojega je pobijanom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev, te otac tuženika M. K., E. K., N. Š. i S. D. u odnosu na koje je rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj odluci od 9. rujna 2022. utvrđeno povlačenje tužbe), a u preostalih 1000/2992 dijela je upisan žalitelj - tuženik Z. P. koji je od tuženika A. K. 2006. godine kupio dio predmetne čestice u površini od 1000 m2 i do čijeg upisa prava suvlasništva u zemljišnim knjigama je došlo temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru broj P-2892/12 od 27. veljače 2013. donesene u parnici protiv tuženika A. K..

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća konačni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da su tužitelji G. suvlasnici dijela predmetne čestice u površini od 2842 m2 za 5/6 dijela, odnosno tužiteljica M. G. i M. G. svaki za 5/12 dijela, a tužitelj Z. K. za 1/6 dijela, odnosno za 2/12 dijela, te posljedično prihvaća tužbeni zahtjev za upis tog prava u zemljišnim knjigama.

8. Neosnovano tuženik Z. P. pobija prvostupanjsku presudu navodima da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice, te navodima da prvostupanjski sud nije izvršio pravilnu ocjenu dokaza već da je samo reproducirao izvedene dokaze i pogrešno ih interpretirao, a to stoga što je prvostupanjski sud na temelju svih izvedenih dokaza pravilno utvrdio sve odlučne, a sporne činjenice i za njihovo utvrđenje je dao valjane razloge, pa nisu ostvareni ni izneseni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a.

9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su prednici tužitelja - prednik prvotužiteljice M. G. i drugotužitelja M. G. (osnovni prednik A. reč. B. P. G. koji je rođen 1869., a umro 1955.), kao i prednik trećetužitelja Z. K. (osnovni prednik M. K. koja je umrla 1948.), stekli pravo vlasništva predmetne čestice temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (Službeni list NRH broj 138/46 – dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), a da je pogrešno 1976. godine u zemljišnim knjigama izvršen upis prava vlasništva na D. K., a iz čijeg upisanog prava vlasništva svoje pravo vlasništva preko kupnje od tuženika A. K. izvodi žalitelj Z. P., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Temeljem dokaza izvedenih u ovome parničnom postupku, te temeljem izvršenog uvida u priloženi spis Općinskog suda u Zadru broj P-633/2010 u kojemu je radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu predmetne čestice vođen postupak između D. G., koji je muž prvotužiteljice i otac drugotužitelja, a koji je umro tijekom prednje navedenog parničnog postupka, i, između ostalih, D. K., koji je također umro tijekom prednje navedenog parničnog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je prednik ovdje tužitelja M. i M. G., D. G., naslijedio oca R. G. (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-952/78), a da je R. G. jedini potomak L. G. i A. P. reč. B. (što je sve vidljivo iz spisu P-633/10 priložene dosudnice Sreskog suda u Preku A.255/32/6 po kojoj je L. G. naslijedio R. G. zajedno s ocem A.), zatim da je A. P. reč. B. nakon ženidbe svom prezimenu P. reč. B. dodao ženino prezime G., te da D. G. ispušta prezime B. P. nakon 1985. kada mu je rješenjem Općine B. odobrena promjena prezimena u G. i to mu tada ostaje jedino prezime,

- da je pok. M. K. baka trećetužitelja Z. K., i da je istu naslijedio suprug M., sin A. i kći A. K. koja je svoj naslijeđeni dio prepustila bratu A. koji je za života vlasništvo svojih nekretnina prenio na sina Z. K., trećetužitelja, a koje sve činjenice da je prvostupanjski sud utvrdio iz Dosudnice Kotarskog suda u Zadru broj O-235/48 od 12. svibnja 1948. priložene spisu P-633/10, rodnog lista za trećetužitelja, te stranačkog iskaza prvotužiteljice koja je potvrdila potonje činjenice, kao i činjenicu da je pok. M. K. bila sestra djeda prvotužiteljičina muža, pok. A. (P.) G. B.,

- da je D. K. pok. M. po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O- 89/75 od 24. studenog 1975. proglašen nasljednikom za cijelo I. T. pok. M. preminulog 1945. u čiju ostavinsku imovinu nije ušla i predmetna kč.br. 4333 k.o. U.,

- da je predmetna čestica prvo bila upisana u zk.ul. 295 k.o. U., da bi 1976. bila otpisana i upisana u novi zk.ul. 922, a 2014. otpisana i upisana u novi zk.ul.3334,

- da iz povijesti upisa za zk. ul. 295 k.o. U. proizlazi da je kč.br. 4333 k.o. U., pašnjak površine 2992 m2, bila upisana kao 29. zemljišnoknjižno biće, vlasništvo A. J. Š. i A. M. Š., svakog za po ½ dijela, da bi 1956. na osnovu Rješenja Kotarskog suda u Zadru od 29. kolovoza 1956. broj I. R-71/56-2 bio izvršen prijenos 1/2 prava vlasništva s A. M. Š., i knjižen kao Općenarodna imovina za ½ dijela s upisom organa upravljanja na ime Narodnog odbora Općine P.,

- da je 31. kolovoza 1930. izvršena zabilježba agrarne prijave A. P. reč. B. pod Agr- 1520/31 za dodjelu u vlasnost za, između ostalog, 29. biće u koje je upisana kč.br. 4333, te da je 19. srpnja 1939. izvršena zabilježba i agrarne prijave K. M. pod brojem Agr-478/39 kojom traži vlasnost, između ostalog, i kč.br. 4333,

- da je također 31. kolovoza 1931. izvršena zabilježba agrarne prijave I. T. pok. M. i M. K. M. iz U., pod brojem 1937/31 za dosuđenje u vlasnost kč.br. 4138/1, 4139/1, 4325/1, 4325/5,

- da iz djelomične presude Sreskog suda u Preku broj Agr-2124/31 od 16. prosinca 1940. proizlazi da je rješavajući po prijavama težaka, između ostalog i po prijavi A. B. P. (G.) i K. M. ž. M., protiv vlasnika talijanskih državljana iz Z., A. J. Š. i A. M. Š., radi razrješenja kmetskih odnosa, temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., Sreski sud u Preku utvrdio da se, između ostaloga, razrješavaju kmetski odnosi između težaka A. B. G. i K. M. ž. M. s jedne strane i vlasnika A. J. Š. i A. M. Š. s druge strane, između ostalih i na predmetnoj nekretnini, te je određeno da će se iste čestice zemlje dosuditi u isključivu vlast svakom težaku nakon što iste zemlje budu premjeravane pojedinačno, onako kako ih tada drže pojedini težaci,

- da je 1950. izvršeno brisanje zabilježbi agrarnih prijava prednika tužitelja, kao i prijava I. T. pok. M. i K. M. M., te da su temeljem zaključka Kotarskog narodnog odbora Zadar Z-1172/50 brisane prijave pok. A. G. B. i M. K. s obrazloženjem da je obrađivač postao vlasnikom prijavljenog zemljišta,

- da iz povijesti upisa za zk. ul. 922 k.o. U. proizlazi da je kč.br. 4333 dana 24. lipnja 1976. (Z-1123/76) otpisana iz zk. ul. 295 k.o. U. i upisana u novi zk. ul. broj 922 k.o. U. kao pravo vlasništva u korist D. K. pok. M., sve na temelju djelomične presude Sreskog suda u Preku broj Agr-2124/31 od 16. prosinca 1940., zatim na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-89/75 vođenog iza T. I. pok. M., te na temelju zapisnika broj 516/73 Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar od 18. travnja 1975. sačinjenog na licu mjesta u k.o. U. uz nazočnost zainteresirane stranke D. K. iz U.,

- da je D. K. sa svojih petero djece 24. ožujka 2003. sklopio darovni ugovor kojim je predmetnu nekretninu darovao djeci na jednake dijelove, ali da je predmetna čestica bila predmet ostavinskog postupka iza D. K. (r. 1921., u. 2005.) te da je po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju broj O-603/05 od 27. prosinca 2005. ista uručena A. K.,

- da je A. K. 2004. godine P. Š. i P. T. prodao dio predmetne čestice u površini od 570 m2 (isti su bili i tuženi u ovoj parnici i u odnosu na njih je povučena tužba što je utvrđeno rješenjem broj P-2095/2014 od 15. travnja 2021.), a 2006. godine je prodao tuženiku Z. P. 1000/2992 dijela, time da je tuženik Z. P. 2014. godine u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnikom u navedenom omjeru temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru broj P-2892/12 od 27. veljače 2013.,

- da je D. K. 5. lipnja 2004. ovjerio svoju izjavu da predmetnu česticu zvanu „G.“ nikada nije koristio niti on niti njegova obitelj, već da ju je koristio pok. R. G. s obitelji,

- da je tuženik Z. P. nakon zaključenja prethodnoga postupka u ovoj parnici predložio provođenje medicinskog vještačenja na okolnost iznuđenja izjave pok. D. K. od strane prvotužiteljice M. G., te utvrđenja je li isti bio ubrojiv u vrijeme davanja same izjave,

- da u parničnom predmetu kod Općinskog suda u Zadru (P-633/10) vođenom po tužbi iz 2004. godine između D. G. i D. K. i njegovih petero djece, te protiv P. T. i P. Š. je pravomoćno okončan postupak presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž- 894/18-4 od 2. studenog 2018. kojom je, između ostaloga, presuda Općinskog suda u Zadru broj P-633/10 od 14. lipnja 2011. potvrđena u odnosu na ovdje tuženika A. K. u pogledu utvrđenja prava suvlasništva D. G. za 5/6 dijela na dijelu kč.br. 4333 k.o. U. (koji dio čestice broj 4333 je istovjetan ovdje predmetu spora), te je i potvrđena u pogledu utvrđenja da D. (D.) K. pok. M. iz U. u trenutku smrti nije bio vlasnik predmetnog dijela kč.br. 4333 k.o. U., pa da time niti tuženik A. K. pok. D. nije nasljeđivanjem stekao vlasništvo tog dijela predmetne čestice,

- da je u prednje navedenome parničnom postupku u zemljišnim knjigama na predmetnoj čestici pod brojem Z-8154/04 dana 12. listopada 2004. izvršena zabilježba spora,

- da su u pogledu još tri čestice na k.o. U. donesene dvije pravomoćne presude kojima je utvrđeno stjecanje prava suvlasništva tužitelja na predmetnim česticama u omjerima kao što su zahtijevani u ovome parničnom postupku - to su: presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1040/10 od 3. rujna 2013. donesena u postupku protiv R. H. i A. J., Š. kojom je utvrđeno da su na kč.br. 4136/1 k.o. U. M. G. i M. G. stekli suvlasništvo svaki za po 5/12 dijela, a Z. K. za 2/12 dijela, te presuda Općinskog suda u Zadru broj P-31/08 od 2. kolovoza 2008. kojom je utvrđeno da je na kč.br. 4136/2 i kč.br. 4332 k.o. U. D. G. pok. R. stekao pravo suvlasništva za 5/6 dijela, a Z. K. pok. A. za 1/6 dijela,

- da iz provedenog očevida proizlazi da predmet spora predstavlja zemljište obraslo borovom šumom i visokim raslinjem, s jugozapadne i sjeverozapadne strane da je ograđen suhozidom, dok u odnosu na jugoistočnu i sjeveroistočnu stranu nije ničim ograđen, da su s jugozapadne strane susjedi tužitelja obitelji K. i M., sa sjeverozapadne strane obitelj I., odnosno Š., dok sa jugoistočne i sjeveroistočne strane obitelj F., a također iz rezultata očevida proizlazi da se postojeći montažni objekt-kućica postavljena od strane tuženika Z. P. niti ne nalazi na kč.br. 4333 k.o. U.,

- da iz iskaza svjedoka proizlazi da su tužitelji bili posjednici predmeta spora, a ne prednici tuženika K., te da je njihove zemlje oduvijek dijelio danas postojeći suhozid, a da su južno od istoga zemlje K., dakle da se tužitelji nalaze u neprekidnom posjedu predmeta spora još od prije podnošenja agrarnih prijava.

11. Kako su prednici tužitelja podnijeli agrarne prijave (Agr-1520/31 i Agr-487/39) za predmetnu česticu, a prednik D. K., I. T. pok. M., nije niti podnio agrarnu prijavu za predmetnu česticu, već se I. T. pok. M. navodi kao svjedok u postupku po agrarnoj prijavi A. B. P. G., te kako je svojom ovjerenom izjavom D. K. izjavio da kč.br. 4333 k.o. U. on nikad nije ni posjedovao ni koristio, a niti njegova obitelj, već da ju je koristio susjed R. G., prvostupanjski sud utvrđuje da su pravo vlasništva dijela predmetne čestice temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa stekli prednik prvo i drugotužitelja, A. B. P. G., te prednik trećetužitelja, M. K., time da se prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud poziva i na utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u parničnom postupku broj P-633/10.

11.a Slijedom prednje iznijetoga, prvostupanjski sud utvrđuje da je upis prava vlasništva na D. K. pogrešan, pa da niti tuženik A. K. predmetnu česticu nije mogao naslijediti od oca D. K., a time i da tuženik Z. P. suvlasnički dio 1000/2992 dijela predmetne čestice nije kupio od vlasnika. Neosnovanim cijeni i navode žalitelja da je suvlasnički dio predmetne čestice stekao kao kupac u dobroj vjeri s obrazloženjem da se na to može pozvati jedino osoba koja je svoju nekretninu stekla od osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik, a što ovdje nije slučaj, dodajući da je bila upisana i zabilježba spora, pa da je žalitelj uvidom u zemljišnu knjigu mogao zaključiti da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju iste.

12. Tuženik Z. P. pobija prvostupanjsku presudu navodima da prednici tužitelja nisu stekli predmet spora razrješenjem agrarnih odnosa, iznoseći u žalbi i tvrdnje da iz presude zbog ogluhe proizlazi da kč.br. 4333 nije nikada pripadala A., već da je bila u vlasništvu T., a nakon toga K.. Iznosi da je sud trebao prihvatiti žaliteljev prijedlog da se pribavi medicinska dokumentacija i izvrši medicinsko vještačenje na okolnosti ubrojivosti D. K. prilikom davanja izjave od 5. lipnja 2004. tvrdeći da je izjava iznuđena od strane prvotužiteljice.

13. Prvenstveno na navode žalbe da je trebalo provesti vještačenje na okolnost utvrđenja iznuđenja izjave pok. D. K. od M. G., te utvrđenja je li isti bio ubrojiv u vrijeme davanja same izjave, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud odbio izvođenje tog dokaza jer su prijedlog i nova činjenica (ne)ubrojivosti D. D. K. stavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka (26. srpnja 2021.), a žalitelj nije tvrdio, pa ni dokazao da to nije mogao bez svoje krivnje istaći i predložiti ranije.

14. Navodi žalbe da prednici tužitelja nisu stekli predmet spora razrješenjem agrarnih odnosa jer da kč.br. 4333 nije nikada pripadala A., već da je bila u vlasništvu T., a nakon toga K. nisu osnovani jer je pravilno prvostupanjski sud temeljem isprava priloženih spisu, te saslušanih svjedoka utvrdio da su A. B. P. G. i M. K. originarno stekli pravo vlasništva po čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa budući su bili u težačkom odnosu na dan stupanja na snagu citiranog Zakona - 22. studenog 1946., dakle, riječ je o stjecanju vlasništva temeljem zakona za koje stjecanje nije potreban upis u zemljišne knjige, a da je pogrešan upis prava vlasništva na D. K. koji je izvršen 1976. godine, a to stoga što nisu bile ispunjene pretpostavke iz tada važećeg paragrafa 40. i 104. Zakona o zemljišnim knjigama od 18. svibnja 1930. godine koji se primjenjivao na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list broj 84/46).

15. Naime, upis u zemljišne knjige je izvršen temeljem rješenja o nasljeđivanju iza I. T. pok. M. broj O-89/75 kojim rješenjem je nasljednikom proglašen D. K. i u kojemu nije navedena predmetna čestica, temeljem zapisnika Zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar broj 516/73, te Djelomične presude Sreskog suda u Preku broj Agr-2124/31 od 16. prosinca 1940. u kojoj su zbirno navedene čestice (više njih) i težaci (više njih) u odnosu na koje se razrješava kmetski odnos pobrojanih težaka prema vlasnicima A.. U djelomičnoj presudi su na cijeloj stranici pobrojani težaci (veliki broj njih), te su na sljedećoj stranici pobrojane čestice, time da je navedeno da će se čestice zemlje dosuditi u isključivu vlast svakom težaku nakon što iste zemlje budu premjeravane pojedinačno, onako kako ih tada drže pojedini težaci, dakle određeno je da vlasništvo stječe više mještana na više nekretnina, pri čemu nije pojedinačno određeno koja nekretnina je dosuđena kojoj osobi.

16. Dakle, u djelomičnoj presudi Sreskog suda u Preku broj Agr-2124/31 od 16. prosinca 1940. nije izričito navedeno da se razrješava kmetski odnos između prednika D. K., I. T. pok. M., i vlasnika veleposjednika A. na predmetnoj čestici, pa kako je I. T. pok. M. podnio agrarnu prijavu za razrješenje kmetskog odnosa za druge čestice, a prednici tužitelja su agrarne prijave podnijeli upravo za kč.br. 4333 (M. K. u svojoj prijavi broj 487/39 traži da joj se dosudi 1/6 čestice 4333 - list 138 priloženog spisa P-633/10), te kako je u zapisniku iz 1940. koji se nalazi u agrarnom spisu po prijavi A. B. P. za dosudu kč.br. 4333 navedeno da se predlaže „da se prijavljena zemlja dosudi prijavitelju A. P. za 5/6 a K. M. za 1/6 te da se nova prijava pod 487/39 odnosi na ovu“, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su prednici tužitelja - A. reč. B. P. G. i M. K. stekli pravo suvlasništva dijela predmetne čestice temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa. Po njihovoj smrti njihovi nasljednici (a koje pravno sljedništvo tijekom ove parnice nije niti bilo osporavano) su stekli pravo vlasništva časom otvaranja nasljedstva sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ broj 20/1955, Službeni list SFRJ broj 12/1965), sukladno kojima naslijeđena imovina postaje vlasništvo nasljednika u trenutku smrti i za koje stjecanje prava vlasništva nije bio potreban upis u zemljišne knjige.

17. Kako je upis prava vlasništva na D. K. bio pogrešan, tužiteljima pravo vlasništva stečeno nasljeđivanjem od originarnih stjecatelja nije prestalo, a žalitelj Z. P. nije mogao temeljem ugovora o kupoprodaji steći pravo vlasništva od A. K. kao sljednika D. K. jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što je sam imao, time da na navode žalbe da je prodavatelj žalitelju pokazao rješenje o nasljeđivanju kojim je predmetna čestica pripala u vlasništvo prodavatelju pa da je stekao u dobroj vjeri, valja reći da (čak i kod savjesnog stjecatelja) u situaciji kada je do uknjižbe došlo temeljem sudske presude, isto je neodlučno budući se to načelo primjenjuje na uknjižbe/stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla.

18. Slijedom svih iznijetih razloga je valjalo primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika Z. P. kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženika Z. P., a jednako tako je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka koja se žalbom nekakvim konkretnim žalbenim navodima niti ne pobija, a koja je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Prvostupanjska presuda je u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženika A. K. kao nepobijana ostala neizmijenjena, a jednako tako je kao nepobijano ostalo neizmijenjeno i prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženike pod 1) M. K., pod 3) E. K., pod 4) N. Š. i pod 5) S. D..

20. O troškovima žalbenog postupka ovaj sud nije odlučivao jer taj trošak nije bio zahtijevan.

Bjelovar, 12. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko v.r.