Poslovni broj: UsI-3328/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja u upravnom sporu tužitelja S. M., veterinarska ambulanta privatne prakse za velike i male životinje, OIB: …, Z., protiv

…,  Uprave  za tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, OIB: veterinarstvo i sigurnost hrane, Z., radi davanja ovlasti za obavljanje dijagnostičkih pretraga na trihinelozu svinja za osobnu uporabu u kućanstvu, 10. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, KLASA: UP/I-322- 08/21-01/263, URBROJ: 525-10/0538-21-2 od 1. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem KLASA: UP/I-322-08/21-01/263, URBROJ: 525- 10/0538-21-2 od 1. listopada 2021. odbačen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za davanje ovlasti za obavljanje dijagnostičkih pretraga na trihinelozu svinja za osobnu uporabu u kućanstvu.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je izreka rješenja kontradiktorna i nerazumljiva te u suprotnosti s obrazloženjem rješenja, odnosno da obrazloženje rješenja nema razloga o odlučnim činjenicama i tome ispunjava li tužitelj ili ne uvjete za obavljanje predmetne dijagnostičke pretrage. Navodi da u propisima R. H. postoji temelj da se poslovi obavljanja pregleda mesa svinja na prisutnost oblića roda trichinella kod klanja za osobnu uporabu u kućanstvu povjere i veterinarskim praksama. Ističe da pravo Europske unije omogućuje da se dio službenih aktivnosti u smislu dijagnostičkih pretraga kod klanja svinja za osobnu uporabu u domaćinstvu povjeri ne samo veterinarskim organizacijama, odnosno pravnim osobama na temelju natječaja, već veterinarskim organizacijama i veterinarskim praksama neovisno o natječajima i sklopljenim ugovorima. Ukazuje da Uredba (EU) 2017/625 propisuje povjeravanje zadaća s drugim službenim aktivnostima jednom ili više delegiranih tijela, a što znači da takve zadaće ne moraju obavljati samo ono tijelo s kojim je sklopljen ugovor o povjeravanju poslova, već da ih mogu obavljati druge osobe (pravne ili fizičke) s kojim takav ugovor nije sklopljen ako ispunjava propisane uvjete za obavljanje tih zadaća. Smatra da tuženik odredbu članka 109. Zakona o veterinarstvu tumači pogrešno i protivno odredbama Uredbe (EU) 2017/625 kada povjeravanje predmetnih službenih aktivnosti, odnosno ovlasti veterinarskoj praski uvjetuje isključivo činjenicom da na određenom području nije sklopljen ugovor o povjeravanju poslova s ovlaštenom veterinarskom organizacijom. Ističe da je zakonodavstvo Europske unije iznad nacionalnog zakonodavstva pa da je u slučaju dvojbe o tome je li neka odredba nacionalnog prava različita od odredbe propisa Europske unije, državno tijelo dužno primijeniti odredbe propisa Europske unije, a u konkretnom slučaju to je Uredba (EU) 2017/625. Predlaže poništiti rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u postupku rješavanja zahtjeva utvrđeno da tužitelj nije veterinarska organizacija već veterinarska praksa i da na području jedinice lokane samouprave Z. postoji veterinarska organizacija ovlaštena od tuženika kao delegirano tijelo kojem su povjereni poslovi službenih aktivnosti pa da stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka 109. stavka 4. Zakona o veterinarstvu, koji se primjenjuje iznimno, kada nije moguće ovlastiti veterinarsku organizaciju te stoga tuženik nije bio dužan utvrđivati ispunjava li tužitelj uvjete iz članka 31. stavka 1. Uredba (EU) 2017/625. Predlaže odbiti tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je dana 13. rujna 2021. tuženik zaprimio zahtjev tužitelja za davanje ovlasti za obavljanje dijagnostičkih pretraga na trihinelozu svinja za osobnu uporabu u kućanstvu;

- da je tuženik osigurao obavljanje poslova propisanih člankom 109. stavka 3. Zakona o veterinarstvu sklapanjem Ugovora o povjeravanju poslova iz članka 109. stavka 3. Zakona o veterinarstvu s ovlaštenom veterinarskom organizacijom za jedinicu lokalne samouprave Z..

8. Ovaj Sud je na temelju članka 33. stavka 2. ZUS-a uzeo u obzir navedene pravno relevantne činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja.

7. Na temelju tih činjenica te primjenom Zakona o veterinarstvu i članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje ZUP) tuženik je odbacio tužiteljev zahtjev uz obrazloženje da nije u mogućnosti izdati ovlast za obavljanje dijagnostičkih pretraga na trihinelozu svinja za osobnu uporabu u kućanstvu.

8.1. Prema odredbi članka 109. stavka 1. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine, broj 82/13., 148/13., 115/18. i 52/21.) veterinarska ambulanta i veterinarska stanica obavljaju u okviru svoje djelatnosti, ambulantno, kućnim posjetima i u gospodarskim objektima, između ostalog, sljedeće poslove: provode propisana preventivna cijepljenja, propisane dijagnostičke i druge pretrage radi zaštite zdravlja životinja i ljudi te mjere za otkrivanje, suzbijanje, sprječavanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti i zoonoza.

8.2. Prema odredbi članka 109. stavka 3. Zakona o veterinarstvu poslove iz stavka 1. točaka 1., 7., 9., 11. i 13. ovoga članka te članka 17. ovoga Zakona može obavljati samo veterinarska ambulanta, odnosno veterinarska stanica koju na vrijeme od sedam godina ovlasti Uprava kao delegirano tijelo kojemu su povjereni poslovi službenih aktivnosti pod uvjetima propisanima člankom 31. stavkom 1. Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95, 7. 4. 2017.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2017/625).

8.3. Prema odredbi članka 109. stavka 4. Zakona o veterinarstvu iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, za određene poslove drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa iz stavka 3. ovoga članka, kada nije moguće ovlastiti veterinarsku organizaciju, Uprava može ovlastiti i doktore veterinarske medicine kao fizičke osobe, pod uvjetima propisanima člankom 31. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/625.

8.4. Prema odredbi članka 122. stavka 1. Zakona o veterinarstvu u veterinarskoj praksi mogu se obavljati poslovi iz članka 109. stavka 1. ovoga Zakona, osim poslova navedenih u stavku 1. točkama 1., 7., 9., 11. i 12. istoga članka.

8.5. Prema odredbi članka 122. stavka 2. Zakona o veterinarstvu iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pojedine poslove iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona može obavljati i veterinarska praksa u slučajevima iz članka 109. stavaka 3., 4. i 6. ovoga Zakona.

9. Iz citiranih odredbi Zakona o veterinarstvu proizlazi da tuženik kao upravna organizacija nadležna za veterinarstvo u sastavu ministarstva nadležnog za poljoprivredu (članak 3. točka 62. Zakona o veterinarstvu) može doktorima veterinarske medicine kao fizičkim osobama povjeriti obavljanje određenih poslova drugih službenih aktivnosti. Za obavljanje poslova iz članka 109. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu moguće je ovlastiti doktore veterinarske medicine kao fizičke osobe kada nije moguće ovlastiti veterinarsku organizaciju. Tada kada nije moguće ovlastiti veterinarsku organizaciju pa se poslovi povjeravaju fizičkoj osobi, fizička osoba mora ispunjavati uvjete propisane člankom 31. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/625.

10. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik odredbu članka 109. Zakona o veterinarstvu je primijenio kako ona glasi, a prema toj odredbi povjeravanje službenih aktivnosti veterinarskoj praski uvjetovano je činjenicom da na određenom području nije sklopljen ugovor o povjeravanju poslova s ovlaštenom veterinarskom organizacijom. Ovaj Sud ne nalazi da je ta odredba Zakona o veterinarstvu suprotna Uredbi (EU) 2017/625 jer predmetna Uredba određuje ovlast (ne i dužnost) delegiranja nekih zadaća i uvjete koje mora ispuniti fizička osoba ako joj se delegiraju određene zadaće.

11. S obzirom na činjenicu da na području jedinice lokane samouprave Z. postoji veterinarska organizacija ovlaštena od tuženika kao delegirano tijelo kojem su povjereni poslovi službenih aktivnosti, to je pravilno zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 109. stavka 4. Zakona o veterinarstvu, koji se primjenjuje iznimno, kada nije moguće ovlastiti veterinarsku organizaciju. Zbog toga tuženik nije

za delegiranje iz članka 31. stavka 2. bio dužan utvrđivati ispunjava li tužitelj uvjete

Uredbe (EU) 2017/625.

12. Tuženik je pogrešno odbacio zahtjev pozivom na odredbu članka 41. stavka 2. ZUP-a. Zahtjev tužitelja je trebalo odbiti, a ne odbaciti, jer se u konkretnom slučaju ne radi o nedostatku pretpostavki za pokretanje postupka u smislu odredbe članka 41. stavaka 2. ZUP-a. Međutim, navedeni nedostatak ne utječe na drukčije rješenje ove upravne stvari, odnosno ne dovodi da usvajanja zahtjeva u ovoj upravnoj stvari (u tom smislu Visoki upravni sud u presudi poslovni broj Usž-1162/19- 2 od 14. ožujka 2019.).

13. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a.

U Zagrebu, 10. siječnja 2023.

Sudac

Ante Drezga,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.