REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Povrv 1029/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. Z., OIB:…, zastupanog po pun. K. P., odvj. u S. protiv tuženika I. K.-
B., OIB:…, iz S., radi isplate,
nakon glavne i javne rasprave održane dana 6. rujna 2022. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 18. siječnja 2023. g.,
p r e s u d i o j e
I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-532/20 od 14. veljače 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 43,88 EUR/330,63 kn[1] .
II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-532/20 od 14. veljače 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 420,89 EUR/3.171,16 kn s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim je na preostali i dosuđeni iznos glavnice od 43,88 EUR/330,63 kn zatražena isplata zatezne kamate, jer je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti trošak ovršnog postupka u visini od 113,15 EUR/852,50 kn te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak ovršnog postupka u visini od 92,91 EUR/700,00 kn, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo odlučiti posebnom odlukom.
III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 66,36 EUR/500,00 kn.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 6. veljače 2020. g. u svojstvu ovrhovoditelja javnom bilježniku u S. I. Š. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave-izvoda
iz poslovnih knjiga-specifikacije računa na dan 29. siječnja 2020. g. protiv tuženika kao ovršenika, radi naplate iznosa od 3.501,79 kn s pripadajućom kamatom. Javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-532/20 od 14. veljače 2020. g. Protiv tog rješenja tuženik je podnio prigovor, pa je rješenjem ovog suda broj Povrv-1029/21 od 15. lipnja 2021. g. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a po pravomoćnosti tog rješenja spis biti ustupljen parničnom odjelu ovog suda.
U ovršnom prijedlogu, odnosno tužbi, tužitelj je naveo da temeljem vjerodostojne isprave-izvoda iz poslovnih knjiga-specifikacije računa na dan 29. siječnja 2020. g. tuženik duguje iznos od 3.501,79 kn s pripadajućim kamatama za isporučenu električnu energiju.
U prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu tuženik je naveo da dug ne iznosi toliko koliko je tužitelj naveo u prijedlogu za ovrhu, da već dvije godine od tužitelja traži da mu objasni gdje je evidentirano da je početkom 2018. g. ovrhom naplaćeno oko 2.000,00 kn, a kao odgovor da tužitelj samo pošalje saldo-konti karticu bez te uplate.
Tužitelj je u podnesku od 31. kolovoza 2022. g. naveo da uređuje tužbeni zahtjev jer da je od ukupne utužene glavnice tuženiku preostalo uplatiti 330,63 kn s javnobilježničkim i odvjetničkim troškom, tako da sada tužbeni zahtjev glasi na 330,63 kn. Tužitelj da je periodično zaprimao uplate dijelova utužene glavnice te je uredio tužbeni zahtjev u skladu sa sumom uplata.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvoda iz poslovnih knjiga- specifikacije računa na dan 29. siječnja 2020. g. i uplata glavnice.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao elektroprivredne organizacije, u odnosu na potrošača za isplatu iznosa na ime naknade za obračunsko mjerno mjesto u ukupnom iznosu od 330,63 kn s pripadajućim kamatama.
Tužitelj je, a kako je već navedeno, u podnesku od 31. kolovoza 2022. g. obavijestio sud da je tuženik u međuvremenu, od dana podnošenja tužbe, periodičnim uplatama podmirio dio duga te je ostala nepodmirena glavnica u visini od 330,63 kn, pa da tužitelj ustraje u plaćanju preostale glavnice od ukupno 330,63 kn bez kamata.
S obzirom da je u navedenom podnesku tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 3.171,16 kn s pripadajućim kamatama kao i u dijelu kojim je na preostali iznos glavnice koja nije podmirena (330,63 kn) zatražena isplata zatezne kamate, trebalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 532/20 od 14. veljače 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti iznos od 3.171,16 kn s pripadajućim kamatama i u dijelu kojim je na preostali iznos glavnice koja nije podmirena (330,63 kn) zatražena isplata zatezne kamate ukinuti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II. Naime, ovaj postupak započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.
U odnosu na nepreciznu i paušalnu tvrdnju tuženika da dugovanje ne postoji u iznosu koji je naveden u prijedlogu za ovrhu-tužbi treba navesti da iz pregleda uplata tuženika koji je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je tuženik vršio uplate u periodu od 19. listopada 2020. g. pa do 29. kolovoza 2022. g., te uplatio ukupan iznos od 3.171,16 kn, za koji je iznos tužitelj umanjio glavnicu, pa da je i sam tuženik postupao protivno svojim navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovora na tužbu.
Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da se radilo o dugovanju za poslovnog partnera broj 1001024594, ugovorni konto broj 2201094960, i to za račune za opskrbu električnom energijom za razdoblje: travnja, svibnja, lipnja, srpnja, kolovoza, rujna, listopada i studenog 2019. g. u ukupnom iznosu od 3.501,79
kn, a iz dostavljenog popisa uplata tuženika proizlazi da je nepodmireni dio glavnice 330,63 kn.
Stoga su prigovori tuženika u cijelosti paušalni i neosnovani.
Zbog navedenog trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-532/20 od 14. veljače 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos glavnice od 330,63 kn i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje troškova koje je imao tužitelj.
Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-532/20 od 14. veljače 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 852,50 kn s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak postupka ovrhe u visini od 700,00 kn trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.
Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a prema odredbi Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje Tarifa).
Prema ovoj odredbi za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife, ukoliko prethodnim točkama od 2. do 7. istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.
Broj bodova od 50 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife te tako dobiti iznos od 500,00 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.
Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.
U Splitu, 18. siječnja 2023. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
