REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5262/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. M. J., S. G., OIB ..., 2. L. M., S. G., OIB ... i 3. B. C., S. G., OIB ..., koje zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S. G., protiv tuženika F. P., H., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u H., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-396/2021-2 od 15. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P- 822/19 od 28. siječnja 2021., u sjednici održanoj 18. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-396/2021-2 od 15. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P- 822/19 od 28. siječnja 2021., radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužiteljice nisu odgovorile na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika je nedopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja: „1/ U situaciji kada zemljišna knjiga (eventualno) nije bila istinita, jer bi treći dosjelošću stekao izvanknjižno pravo vlasništva, a pošteni stjecatelj postupajući u dobroj vjeri temeljem valjanog pravnog posla zaključenim sa upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom, ishodi upis uknjižbe prava vlasništva, i nitko u rokovima predviđenim za brisanje upisa zbog eventualne neistinitosti (nevaljanosti) upisa nije osporio taj upis;
A) je li stjecatelj stekao pravo vlasništva sukladno odredbama o načelu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige protekom rokova za pobijanje upisa, (s danom 01.01.2000.godine)?
B/ je li stjecanjem prava vlasništva osobe koja je vlasništvo stekla sukladno odredbama o načelu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige, prestalo (eventualno) stečeno izvanknjižno vlasništvo treće osobe?
C/ ako je stjecanjem prava vlasništva s jedne strane, prestalo izvanknjižno vlasništvo s druge strane, da li rokovi posjeda teku od početka i da li je takav posjed barem pošten?
D/ može li se posjed koji nema određenu kvalitetu i vrijeme koje zahtjeva čl.159 i 160 ZV-a, suprostaviti pravu vlasništva osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, temeljem valjanog pravnog posla uknjižila svoje pravo?
2/ Utječe li na dobru vjeru tuženika, okolnost da u vrijeme zaključenja pravnog posla i u trenutku kada je zahtijevao upis, je znao da se vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva protiv njegova knjižnog prednika, u situaciji kada je zemljišnoknjižni prednik stekao pravo vlasništva nekretnine primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige, te je time trećoj osobi prestalo (eventualno) izvanknjižno vlasništvo stečeno dosjelošću, a obzirom na stanje nekretnine (zapuštenost) nije imao razloga posumnjati u to da nekretnina pripada trećem?“
6. Prvo pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljica bilo stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, a ne na temelju brisovne tužbe. Također, valja reći da tuženik kroz navedeno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Naime, u postupku koji je prethodio revizijskom činjenično je utvrđeno kako je posjed prednika tužiteljica bio pošten, dok je za tuženika utvrđeno kako je u trenutku sklapanja ugovora o darovanju sa svojim pravnim prednikom znao da postoji sudski spor te da je imao dovoljno razloga posumnjati u činjenicu je li nekretnina koja je predmet darovanja pripadala darovatelju, pa ga samim time ne štiti načelo povjerenja u zemljišnu knjigu. Uz sve navedeno tuženiku se ukazuje i na to da je načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige u hrvatski pravni sustav u potpunosti uvedeno stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama, dok je upis pravnog prednika tuženika izvršen prije stupanja na snagu navedenih zakona. Drugo pitanje iz predmetnog prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da odgovor na navedeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve.
7. Slijedom navedenog, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa u odnosu na njih nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
