REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12218/2021.
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.C., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., dalje u tekstu ZSPC/22), odlučujući o prigovoru okrivljenog M.C., podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pp – 2447/2021. od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog M.C.
, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te se izriče da je okrivljeni M.C.
, djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC/22 pa se, na temelju tog zakonskog propisa, okrivljenom M.C. izriče novčana kazna od 1.320,00 eur-a (tisuću tristo dvadeset eura)[1] / 9.945,54 kuna (devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i pedeset četiri lipe), koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se prigovor okrivljenog M.C. kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18., 114/22.), okrivljeni M.C. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eur-a (trideset eura) / 226,00 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni M.C. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. dalje u tekstu ZSPC/08), činjenično opisanog u izreci, te je na temelju istog propisa, kažnjen novčanom kaznom od 10.000,00 kuna, s time da ukoliko u određenom mu roku plati dvije trećine novčane kazne, novčana će se kazna smatrati u cjelini plaćenom. Istim prekršajnim nalogom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca. Nadalje, prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, navodeći da on ne osporava počinjeni prekršaj, ali da nije uočio da mu je zaštitna mjera uopće bila izrečena. Navodi da je u nezavidnoj financijskoj situaciji, da sa nevjenčanom partnericom živi u iznajmljenom stanu, a da mu se nedavno rodilo dijete te je u procesu uzimanja kredita za kupnju nekretnine za obitelj. Također smatra da mu je izrečena prestroga zaštitna mjera koja nije razmjerna niti počinjenom prekršaju, a svakako će značajno otežati obavljanje njegovih radnih obaveza i brigu o obitelji. Okrivljenik se referira na odredbe iz članka 32. i 36. Prekršajnog zakona ukazujući na svrhu kažnjavanja kao i parametre koje treba uzeti u obzir prilikom odluke o vrsti i visini kazne, predlažući da mu se, slijedom svega navedenog, ublaži novčana kazna.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ovaj Sud, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, u konkretnom slučaju ovaj Sud je, prilikom odlučivanja, uzimao u obzir i činjenicu da se ZSPC/08, nakon počinjenja prekršaja izmijenio, odnosno sa 1. siječnja 2023., kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/22.). U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je ZSPC/22 blaži zakon.
9.1. Okrivljeniku je pobijanim prekršajnim nalogom, na temelju ZSPC/08, izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma od 10.000,00 kuna, što je protuvrijednost 1.327,23 eura[2] . Za predmetni prekršaj ZSPC/08 propisuje da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana. Iz navedenog je vidljivo da je okrivljeniku, pobijanim prekršajnim nalogom, izrečena kazna u visini propisanog posebnog minimuma za ovaj prekršaj. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i težinu počinjenog prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne ispod propisanog posebnog minimuma na temelju članka 37. Prekršajnog zakona, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Osim toga, na temelju članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, podnositelj prigovora treba prigovor obrazložiti i podnijeti dokaze o činjenicama na kojima prigovor temelji, a okrivljenik u konkretnom slučaju ništa od svojih navoda nije potkrijepio odgovarajućim dokazima.
9.2. Međutim, ZSPC/22 za isti prekršaj propisuje blažu novčanu kaznu tj. propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, što je protuvrijednost od 9.945,54 do 19.966,42 kuna. Zbog toga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog, primjenjujući ZSPC/22, i izričući novčanu kaznu u visini posebnog minimuma po tom Zakonu, kako to proizlazi iz točke I. ove presude tj. u iznosu od 1.320,00 eura što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna.
10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
10.1. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle blizu zakonom propisane donje granice, a primjerena je i težini počinjenog prekršaja kao i opasnosti od ponavljanja istog.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura/226,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. siječnja 2023.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Martina Bastić,v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 otpravka: za spis i okrivljenika.
