Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-3508/2020-5

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. u stečaju, S., OIB: ...., kojeg zastupa stečajni upravitelj B. G., S., a ovaj zastupan po punomoćnici M. J. M., odvjetnici u S., protiv tuženika M. T., OIB: ..., iz D., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u D., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-233/19 od 7. srpnja 2020., u sjednici 18. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-233/19 od 7. srpnja 2020..

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. poslovni broj Ovrv-718/17 od 27. rujna 2017.. Točkom II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 60.726,25 kn sa zateznim kamatama, dok je točkom III. izreke, naloženo tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 8.875,00 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podneskom od 30. rujna 2020. predložio odbacivanje žalbe kao nepravovremene.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja reći da je podnesena žalba, suprotno tvrdnji tuženika, pravovremena. Naime, prema stanju spisa predmeta, na ročištu 4. lipnja 2020. zaključena je glavna rasprava i određeno je ročište za objavu presude za dan 7. srpnja 2020., što su nazočni stečajni upravitelj tužitelja i punomoćnik tuženika primili na znanje, međutim sud nije upozorio stranke sukladno čl. 335. st.12. ZPP-a na posljedice iz stavka 7., 9. i 10. istoga članka za slučaj nepristupanja na ročište za objavu presude. Stranke nisu pristupile na ročište na kojem je objavljena presuda, nakon čega je prvostupanjski sud objavio presudu na e-oglasnoj ploči suda 7. srpnja 2020., sa posljednjim danom objave 16. srpnja 2020.. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude 31. srpnja 2020..

6. U takvoj procesnoj situaciji žalba tužitelja ukazuje se pravovremenom. Naime, odredbom čl. 335. st. 7. ZPP-a propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. U stavku 9. istoga članka određeno je da postoji presumpcija dostave prvostupanjske presude za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem je presuda objavljena, a bila je uredno obaviještena o tom ročištu, i to onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje,s time da će sukladno stavku 10. istoga članka, u tom slučaju sud istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, gdje presuda mora biti istaknuta osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Prema st. 12. istoga članka, sud je dužan na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, odnosno u obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje, osobito upozoriti na posljedice iz stavka 7., 9. i 10. ovoga članka.

6.1. Dakle, u smislu prethodno navedene zakonske odredbe, da bi se sukladno čl. 335. st. 9. ZPP-a imalo smatrati da je prvostupanjska presuda dostavljena stranci koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, sa danom održavanja tog ročišta, nužno je da je stranka na takvu posljedicu bila upozorena sukladno st. 12. istoga članka.

6.2. Kako u konkretnom slučaju, tužitelj nije bio u skladu sa čl. 335. st. 12. ZPP-a upozoren na nastupanje posljedica iz st. 7., 9. i 10. istoga članka, to iako nije pristupio na ročište za objavu presude o kojem je bio uredno obaviješten, ne vrijedi zakonska presumpcija iz čl. 335. st. 9. ZPP-a o dostavi prvostupanjske presude tužitelju sa danom održavanja tog ročište.

6.3. Budući da je prvostupanjska presuda objavljena na e-oglasnoj ploči suda 7. srpnja 2020. sa posljednjim danom objave 16. srpnja 2020., to je rok za podnošenje žalbe tužitelju počeo teći 17. srpnja 2020., slijedom čega se njegova žalba podnesena 31. srpnja 2020. u smislu čl. 348. st. 1. ZPP-a ukazuje pravovremenom.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 60.726,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, s osnove neplaćenog dijela cijene za izvedene građevinske radove na nekretnini tuženika, po računu broj ..... od 7. kolovoza 2017..

8. Prvostupanjski sud nespornim među strankama utvrđuje da su stranke ugovorile izvođenje građevinskih radova po ponudi tužitelja broj ..., da je tužitelj za tuženika izvodio ugovorene radove te da je tuženik podmirio dio ugovorene naknade za izvođenje radova.

9. Nadalje, na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrđuje da je u predmetu poslovni broj R1-193/17 provedeno osiguranje dokaza, u kojem postupku je provedeno građevinsko vještačenje pa na temelju pismenog nalaza i mišljenja vještaka koji prihvaća kao stručan i potpun, utvrđuje da su nastala određena oštećenja i nedostaci u izvedenim radovima, te da vrijednost otklanjanja nedostataka iznosi ukupno 81.613,23 kn.

10. Na temelju prethodnih utvrđenja, ujedno cijeneći da tužitelj nije pružio nijednog dokaza na okolnost da je izveo sve ugovorene radove i po pravilima struke, a što tuženik osporava, primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da tužitelj te činjenice nije dokazao.

11. Stoga, prvostupanjski sud, imajući u vidu visinu ugovorene cijene u iznosu od 173.901,25 kn i tvrdnju tužitelja o djelomično neplaćenoj cijeni u iznosu od 60.726,25 kn, zaključuje da je tuženik platio tužitelju iznos od 113.175,00 kn na ime dijela izvedenih radova, pa cijeneći da tužitelj nije dokazao da je izveo i radove u preostalom ugovorenom iznosu, zauzima stav da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Pored toga, prvostupanjski sud, cijeneći da stranke nisu ugovorile rok kojim bi ograničile pravo isticanja prigovora materijalnih nedostataka, dok je rok od tri dana tužitelj jednostrano naznačio u spornom računu, a izvedenim dokazima nije utvrđeno kada je tuženik primio taj račun, niti da bi ga tužitelj pozvao da pregleda stvar sukladno čl. 604. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO), ujedno imajući u vidu da se radi o nedostacima koji su većim dijelom lako uočljivi, prihvaća tvrdnju tuženika da radovi nisu bili u potpunosti izvedeni i da je zahtjevao otklanjanje nedostataka, sve s obzirom na obvezu tužitelja kao izvođača da u smislu čl. 608. u vezi s čl. 631. ZOO-a otkloni nedostatke za koje je po ocjeni suda znao jer se radi o nedostacima koji su lako uočljivi i nisu mu mogli ostati nepoznati. Stoga, cijeneći da vrijednost otklanjanja nedostataka i sanacije štete nastale uslijed nestručno izvedenih radova iznosi više od spornog neplaćenog dijela ugovorene naknade, prvostupanjski sud zauzima stav da je tužbeni zahtjev i pozivom na čl. 608. ZOO-a neosnovan.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 168. ZPP-a pa dosuđuje tuženiku troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

14. Neosnovano se tužitelj žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1. i 2. ZPP-a, ističući da je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog za saslušanje vještaka radi očitovanja na iznesene prigovore na pismeni nalaz i mišljenje.

15. Sukladno čl. 260. st. 1. ZPP-a sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Dakle, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi, a može ga dati i u pisanom obliku prije rasprave pa u situaciji kada je stranka iznijela konkretne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, sud je dužan pozvati vještaka na glavnu raspravu te ga saslušati u pogledu iznesenih prigovora, budući da je svrha usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka da se omogući strankama da postavljanjem pitanja vještaku razjasne prigovori i primjedbe na vještakov nalaz i mišljenje.

16. U konkretnom slučaju, u postupku osiguranja dokaza proveden je dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost nedostataka u izvedenim radovima od strane tužitelja i nastale štete zbog nestručno izvedenih radova. Tužitelj je u tom postupku prigovorio pismenom nalazu i mišljenju vještaka kao nevjerodostojnom iz razloga što je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka proveden bez njegove nazočnosti, a u ovom parničnom postupku predložio je saslušanje vještaka radi „razjašnjenja nalaza i mišljenja“.

16.1. Dakle, tužitelj nije istaknuo konkretne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, već je isti osporio iz razloga provođenja uviđaja uz sudjelovanje vještaka bez nazočnosti tužitelja, međutim, prema stanju spisa predmeta osiguranja dokaza, tužitelj je bio uredno pozvan na uviđaj pa njegov izostanak sa istog nije od utjecaja na pravilnost provedenog vještačenja. Također, prijedlog tužitelja da se vještak usmeno sasluša na raspravi radi „razjašnjenja nalaza i mišljenja“ nema značaj konkretnog prigovora na nalaz i mišljenje vještaka pa time što sud nije saslušao vještaka na glavnoj raspravi sukladno čl. 260. st.1. ZPP-a tužitelj nije onemogućen u raspravljanju, slijedom čega nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. st. 1. ZPP.

17. Podredno, sve i kada bi se imalo smatrati da je prvostupanjski sud propustio usmeno saslušati vještaka sukladno čl. 260. st. 1. ZPP-a, to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa nije počinjena bitna procesna povreda na koju se poziva tužitelj. Naime, u konkretnom slučaju, tužitelj traži isplatu utuženog iznosa s osnove djelomično neplaćenih ugovorenih i izvedenih radova na nekretnini tuženika pa u situaciji kada je tuženik osporio da su izvedeni svi ugovoreni radovi, dok je nesporno dio radova platio, na tužitelju je sukladno čl. 7. i 219. st. 1. ZPP-a bio teret dokaza da su izvedeni svi ugovoreni radovi te na okolnost vrste, opsega i vrijednosti izvedenih radova, na koje okolnosti tužitelj međutim nije pružio relevantnih dokaza, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, budući da sporni račun i obračun koji je izdao tužitelj sami za sebe ne predstavljaju takav dokaz s obzirom da se radi o jednostranim ispravama tužitelja, a tuženik je osporio opseg izvedenih radova. Stoga, u takvoj pravnoj situaciji kada tužitelj nije dokazao pravnu osnovu i visinu utužene tražbine, slijedom čega se njegov tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim, tuženikov prigovor o nedostacima izvedenih radova, odnosno tuženikov zahtjev za sniženje ugovorene naknade i naknadu štete iz čl. 606. st. 2. u vezi s čl. 631. ZOO-a koji je sadržajno istaknuo tijekom postupka, nije od odlučnog značaja, pa nedostaci izvedenih radova i nastala šteta te vrijednost radova uklanjanja tih nedostataka i štete koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka ne predstavljaju odlučnu činjenicu i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Iz istih razloga, niti žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na propust tuženika da u ugovorenom roku od tri dana obavijesti tužitelja o eventualnim nedostacima izvedenih radova, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude,

18. Budući da nije sporno da je tuženik platio tužitelju dio ugovorene cijene za izvedene radove, a tužitelj nije dokazao da je izveo radove i u visini utuženog iznosa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, to pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 620.st. 1. ZOO-a tuženik nije u obvezi plaćanja sporne naknade za izvedene radove, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. i 168. ZPP-a i Tarifom.

20. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

U Rijeci 18. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan