REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10950/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. A. i dr., zbog prekršaja iz čl. 249. st. 8. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Postaje granične policije Metković, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: 12.Pp-1368/2022 od 9. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, te potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. S. A. i okr. B. Y. proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 249. st. 8. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, okr. S. A. izrečena je novčana kazna u iznosu od 18.000,00 kuna/2.389,00 eura, u koju kaznu je tom okr. uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju pa mu je ostalo za platiti 17.400,00 kuna/1.911,21 eura, a okr. B. Y. novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura, u koju kaznu je tom okr. uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju pa mu je ostalo za platiti 11.600,00 kuna/1.539,60 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne te je odlučeno da su okrivljenici oslobođeni dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i odluci o vraćanju okr. S. A. privremeno oduzetog predmeta - osobnog vozila marke Volvo XC 60, švicarskih reg. oznaka: xxxx, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i kazniti okrivljenike novčanim kaznama u iznosu 23.000,00 kuna te oduzeti navedeno vozilo.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Tužitelj u bitnome ističe da je pogrešno prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja novčane kazne utvrdio postojanje naročito olakotnih okolnosti, zbog kojih je izrekao okrivljenicima novčane kazne u iznosima ispod iznosa novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 249. st. 8. Zakona o strancima za koji je alternativno (osim kazne zatvora do 60 dana) propisana i novčana kazna u iznosu od 3.050,00 eura za svakog potpomognutog stranca, a da pritom nije utvrdio otegotne okolnosti iako su okrivljenici u obrani naveli da su unaprijed dogovorili pomaganje strancu u nezakonitom prelasku državne granice, izbjegavajući graničnu kontrolu sakrivši istog u prtljažnik vozila (osobito teške okolnosti djela, a pritom su još ugrozili život osobe smjestivši ju u zatvoreni prostor ih kojeg osoba ne bi mogla izaći u slučaju prometne nesreće) te da je stranac trebao raditi u Švicarskoj gdje okrivljenici imaju prebivalište.

5.1. Međutim, razmotrivši odluku o novčanim kaznama povodom žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno individualizirao odnos svakog okrivljenika prema počinjenom prekršaju, te okolnosti pod kojima je počinjen, ističući da su okrivljenici bili motivirani željom pomoći bliskom srodniku – državljaninu Turske, inače šogoru okr. S. A., radi njegovog dolaska u Švicarsku gdje žive okrivljenici i ostala rodbina, za što nisu tražili novac, a što je cijenio kao posebno olakotno te je i ovaj sud mišljenja da težina počinjenog prekršaja opravdava izbor upravo izrečenih novčanih kazni. Stoga su izrečene ublažene novčane kazne u iznosima od 18.000,00 kuna/2.389,00 eura okr, S. A., odnosno, okr. B. Y. novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura, primjerene i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

5.1.1. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o Izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 114/22. i 155/22.) koji za predmetni prekršaj iz čl. 249. st. 8. tog Zakona propisuje blažu novčanu kaznu u iznosu od 3.050,00 eura, a što prema fiksnom tečaju konverzije (7.53450) iznosi 22.980,23 kune, dok je Zakon o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu od 23.000,00 kuna, dakle, nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o strancima kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčane kazne i okrivljenicima ublažio novčane kazne ispod zakonom propisane za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakonom o strancima, „Narodne novine“ broj: 133/20), a koje ujedno predstavljaju ublažene novčane kazne i u Zakonu o Izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 114/22. i 155/22). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, Izmjene i dopune Zakona o strancima u odredbi čl. 249. st. 8., ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

5.2. Neosnovan je navod žalbe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kao otegotnu okolnost unaprijed dogovoreno pomaganje budući da se čin pomaganja u nezakonitom tranzitu po prirodi stvari niti ne može ostvariti bez prethodnog dogovora pa ono predstavlja sastavni dio radnje pomaganja, odnosno, obilježje djela te se ne može cijeniti kao dodatna otegotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Isto tako neosnovano tužitelj ističe i da se kao posebno otegotna okolnost trebao cijeniti i način pomaganja državljaninu treće zemlje smještanjem istoga u prtljažnik osobnog vozila okr. S. A. čime bi bio ugrožen život te osobe (zatvoreni prostor iz kojeg u slučaju sudara, osobe ne može izaći), jer je po stavu ovog suda i taj način očito dio dogovora između okrivljenih i potpomognutog državljanina treće zemlje pa ne predstavlja takvu otegotnu okolnost koja bi utjecala na strože novčane kazne od izrečenih. Niti ostali žalbeni navodi po stavu ovog suda ne dovode u sumnju pravilnost odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6. Nadalje, prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud nije od okr. S. A. oduzeo osobno vozilo pravilno ocjenjujući da na temelju svih okolnosti utvrđenih u postupku, u konkretnom slučaju interesi opće sigurnosti i javnog poretka ne zahtijevaju oduzimanje predmeta u smislu čl. 76.a PZ-a, kao općeg propisa koji predviđa fakultativno oduzimanje predmeta. Iz tog razloga je pravilno tumačio i da, iako odredba čl. 249. st. 9. Zakona o strancima propisuje obvezno oduzimanje predmeta onoj fizičkoj osobi iz čl. 249. st. 8. istog Zakona koja je prijevoznik i vlasnik tog vozila (prema 3. st. 1. t. 26. Zakona o strancima prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja ima registriranu djelatnost pružanja usluga prijevoza osoba), u svakom pojedinačnom slučaju je potrebno utvrditi sve one bitne okolnosti iz čl. 76a. PZ-a o kojima ovisi eventualno oduzimanje predmeta, koju odredbu je i primijenio. I ovaj sud je ocijenio da nije nužno niti s aspekta načela razmjernosti sukladno čl. 51.a PZ-a oduzeti vozilo, s obzirom da se prilikom donošenja odluke o oduzimanju predmeta kao privatnog vlasništva mora voditi računa o ravnoteži između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca i koje oduzimanje predmeta mora biti razmjerno sa zaštitom opće sigurnosti, zbog čega nije opravdano u konkretnom slučaju oduzeti vozilo. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da će se navedeno vozilo ponovno uporabiti za počinjenje novog prekršaja, niti je navedeno potrebno radi zaštite opće sigurnosti budući da vozilo nije prerađeno za nezakonit tranzit osoba.

7. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja o pogrešnom tumačenju i primjeni prvostupanjskog suda odredbe čl. 249. st. 9. u vezi s čl. 3. st. 1. t. 26. Zakona o strancima te isti ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost odluke da se od okr. Serveta Acara ne oduzme predmetno vozilo.

8. Iz navedenih razloga je na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. siječnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.