- 1 -              Rev 4441/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4441/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. N. (OIB ...) iz S., koju zastupa pun. T. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika E.&S. B. d.d. (OIB ...), R., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz O. društva H. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1014/2017-2 od 23. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1288/16-8 od 2. ožujka 2017., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplati tužiteljici iznos od 8.506,56 EUR-a u protuvrijednosti tadašnjih kuna po srednjem tečaju banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to pobliže označeno u izreci presude (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.940,00 kn (danas 921,09 eur) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 5103823589 od 06. veljače 2008.god. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa i to baš u dijelu točke 8 stavak 1 u dijelu koji glasi "Kamatna stopa je promjenjiva", u dijelu točke 8 stavak 2 u dijelu koji glasi "mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope.".

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbe iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP). Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu presudu te vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima, uz naknadu troška revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. Tuženik u reviziji postavlja sljedeća dva pravna pitanja:

 

"1) Je li odluka suda donesena u postupku kolektivne zaštite koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete odnosno da li se potrošač može pozivati na takva utvrđenja u slučaju kad se radi o Ugovorima o kreditu vezanim uz valutnu klauzulu u EUR koji su zaključivani u istom razdoblju kao i Ugovori o kreditu vezani uz valutnu klauzulu u CHF?

 

2. Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007) iz kolektivnog spora koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012, tužbu definiranu člankom 241. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka potrošača u slučaju i kad se radi o Ugovorima o kreditu vezanim uz valutnu klauzulu u EUR koji su zaključivani u istom razdoblju kao i Ugovori o kreditu vezani uz valutnu klauzulu u CHF?".

 

8. Kao razlog važnosti za postavljenim pitanjima pozvao se na više odluka ovoga suda poslovni broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., poslovni broj Rev-141/06 od 22. veljače 2006., poslovni broj Rev 170/2006 od 28. veljače 2008, poslovni broj Rev-x 1125/13 25. veljače 2014. te presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. navodeći da je u njima zauzeto shvaćanje suprotno onome zauzetom u pobijanoj odluci.

 

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 8.506,56 EUR u protuvrijednosti tadašnjih kuna po srednjem tečaju banke sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike između kamate ugovorene po stopi od 9,25% i kamate koju je tužiteljica platila za razdoblje od ožujka 2010. pa do rujna 2014.

 

10. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila s tuženikom Ugovor o gotovinskom hipotekarnom kreditu 6. veljače 2008., da je ugovoreni iznos kredita iznosio 187.000,00 EUR u protuvrijednosti tadašnjih kuna, s rokom otplate od 216 mjeseci, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 9,25% godišnje, kao i da je odredbom čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke te da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa na više na način da je kamatna stopa povećana i to na 10,20% te 10,26%.

 

11. Sporno je bilo među strankama da je ništetan dio odredbe čl. 8. st. 1. i st. 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke, posljedično time i osnovanost zahtjeva za povrat novčanih iznosa koje je u razdoblju od ožujka 2010. do rujna 2014. naplatio tuženik temeljem izmijenjene kamatne stope.

 

12.1. Prvostupanjski je sud, pazeći po službenoj dužnosti na ništetnost, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio ništetnost dijela odredbe Ugovora o promjenjivoj kamati primjenom odredbe čl. 87. st. 1. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) polazeći od utvrđenja da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim se odredbama sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, pa je time je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, jer je odredba nerazumljiva, zaključio da je takva ugovorna odredba nepoštena i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima korisnika kredita-potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu, na štetu tužiteljice kao potrošača.

 

12.2. Slijedom navedenoga, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog-knjigovodstvenog vještaka, sud je utvrdio da je tužiteljica zbog ovakvog nedopuštenog postupanja tuženika zbog jednostranog povišenja stope kamate po kreditu, platila tuženiku po anuitetima više od 8.506,56 EUR, a koja visina nije bila sporna među strankama.

 

12.3. Tuženikov prigovor zastare potraživanja otklonio je kao neosnovan polazeći od odredaba Zakona o zaštiti potrošača kojem je osnovni cilj zaštita pravnog i ekonomskog interesa potrošača koji se po ocjeni suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, a koja je u slučaju ništetnosti propisana i odredbom čl. 323. st. 1 Zakona o obveznim odnosima - ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), pa je zaključio da se novčano potraživanje tužiteljice u ovoj situaciji ništetnosti ugovora, odnosno restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

 

12.4. Stoga je ocijenio da zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništavosti koji je po shvaćanju toga suda bezvremenski. Slijedom svega navedenog prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu kao osnovan.

 

13. Drugostupanjski je sud polazeći od navedenih utvrđenja u ovom postupku ocijenio pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda o ništetnost dijela odredbe Ugovora o promjenjivoj kamati primjenom odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a, kao i ocjenu o neosnovanosti prigovora zastare te je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1111. u vezi s čl. 1115. ZOO, pa je stoga odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

13.1. Odgovorivši na žalbene navode tuženika u obrazloženju presude drugostupanjski sud navodi da se tužiteljica u ovoj situaciji može pozvati na pravno utvrđenje iz presude kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/712 sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a, kao i da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu (13. lipnja 2014.).

 

14. Ovaj sud je razmatrajući pobijanu presudu kroz postavljena pitanja u reviziji koja je ovaj sud ocijenio dopuštenim, zaključio da je drugostupanjski sud odgovorivši na žalbene navode tuženika glede prvog postavljenog pitanja izrazio shvaćanje suprotno izraženom shvaćanju ovoga suda u svojoj odluci poslovni broj Rev-953/20 11. siječnja 2023. iz kojeg proizlazi i odgovor na prvo postavljeno pitanje koje glasi:

 

"Odluka suda donesena u postupku kolektivne zaštite koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P -1401/712 ne obvezuje ostale sudove u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu) te se tužitelj u takvim situacijama ne može pozivati na utvrđenja donesena u toj odluci."

 

14.1. Nadalje, po ocjeni ovoga suda glede drugog postavljenog pitanja u reviziji, drugostupanjski sud je odgovorivši na žalbene navode tuženika pogrešno izrazio i shvaćanje o zastari, odnosno da potraživanje nije u zastari i radi toga jer je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu. Stoga odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

 

"Tužba podnesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P -1401/712 ne predstavlja radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka potrošača u slučaju kada se radi o Ugovorima o kreditu vezanim uz valutu EUR koji su zaključivani u istom razdoblju kao i ugovori o kreditu vezani uz valutnu klauzulu CHF."

 

15. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, bitno je naglasiti da sudovi ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu jedino (isključivo) vezali uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, iako je ta odluka spomenuta u drugostupanjskoj presudi, već su osnovanost tužbenog zahtjeva raspravili neovisno o toj odluci, i to kroz primjenu mjerodavnih odredaba ZZP i ZOO te primjenom tih propisa utvrdili pravno odlučne činjenice, i to da je pobijana odredba Ugovora o kreditu nepoštena i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

 

15.1. Nadalje, potrebno je naglasiti da ni prigovor zastre prvostupanjski sud nije cijenio vezano uz podnesenu tužbu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/712, iako je drugostupanjski sud to spomenuo. Kao i da je ocjena prigovora zastare u skladu sa shvaćanjem ovoga suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“.

 

16. Stoga, usprkos alternativnim odgovorima na postavljena pitanja, nema mjesta preinaci pobijane presude iz razloga što su nižestupanjske presude u bitnom utemeljene na pravnim shvaćanjima ovoga suda, a pogotovo iz razloga što tuženika ne bi mogli dovesti u povoljniju pravnu situaciju. Pritom valja naglasiti da postavljena pitanja nisu usmjerena na ocjenu pravilnosti zaključka iz navedenih odlučnih činjenica.

 

17. Slijedom navedenog, a kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, revizija je u odnosu na postavljeno pitanje neosnovana, pa je valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 23. siječnja 2024.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.