Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:7 Kž-1202/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JO, zbog produljenog kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. u vezi čl. 52. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-589/2016 od 9. prosinca 2021., a objavljene 14. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog JO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-589/2016 od 9. prosinca 2021., a objavljene 14. prosinca 2021., pod toč. I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-589/2016 od 9. siječnja 2017. u odnosu na okrivljenog JO zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, stavlja se izvan snage.
1.1. Istom presudom pod toč. II. okrivljeni JO proglašen je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. II., pa se temeljem čl. 233. st. 1. u vezi sa čl. 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema okrivljeniku se primjenjuje uvjetna osuda na način da se izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 10 mjeseci odlaže na vrijeme od 2 (dvije) godine, pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u tome roku u trajanju 2 godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvu „Allianz Zagreb“ d.d. dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u visini 18.830,38 kuna, koji je iznos u obvezi nadoknaditi okrivljenik, dok se u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva do iznosa 19.787,17 kuna oštećenik upućuje na građanski postupak.
3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik se obvezuje nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini 800,00 kuna, troškove kaznenog postupka s osnova provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u visini 7.116,80 kuna, te putne troškove svjedoka u sveukupnom iznosu 332,00 kuna.
4. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni JO po branitelju Slobodanu Večerini, odvjetniku iz Rijeke, zbog kako navodi "svih žalbenih razloga", te je predložio da se pobijana presuda ukine, podredno da se preinači na način da se okrivljenika oslobodi od odgovornosti, odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba okrivljenika nije osnovana.
8. Iako žalitelj u uvodu žalbe navodi da se žali iz "svih žalbenih razloga", a što znači i zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, a iz sadržaja žalbe koja je vrlo kratka i sažeta proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.
8.2. Nadalje,što se tiče žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja reći slijedeće: pozvan na kaznenu odgovornost na raspravi okrivljeni JO se izjasnio da se smatra krivim za predmetno kazneno djelo, te je u nastavku iznosio obranu. U situaciji kada se netko izjasni krivim, znači prizna počinjenje djela za koje se tereti, u tom slučaju u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08 cit: "Žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik, u odnosu na optužbu za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili ….".
8.3. Međutim, razmatrajući nadalje obranu okrivljenika proizlazi da okrivljenik nije priznao počinjenje djela, odnosno, porekao je počinjenje djela, pa je ovaj drugostupanjski sud razmotrio odluku prvostupanjskog suda u odnosu na toč. II izreke pobijane presude i na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, iako u žalbi okrivljenik ne precizira u čemu bi se sastojalo pogrešno utvrđeno činjenično stanje, osim što žalitelj tvrdi da je ustvari prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, ovaj drugostupanjski sud je analizirao kompletan dokazni postupak, te je analizom tog postupka utvrdio da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.
8.4. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.
8.5. Naime, analizirajući kompletan dokazni postupak kao i vrlo šture navode istaknute u žalbi, valja reći da je žalitelj pogrešno ocijenio provedene dokaze, subjektivno je zauzeo stav u pogledu tih dokaza, a posebno u pogledu analize provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, kao i utvrđenje prvostupanjskog suda vezano za konkretno protupravno ponašanje okrivljenika.
8.6. To iz razloga što okrivljenik u obrani poriče počinjenje djela, te opisujući svoja postupanja u bitnome iznosi da je bio u obvezi razdužiti police u roku 3 dana, te da police nije bilo moguće razdužiti ako premije nisu bile plaćene kao i da su postojale i tzv. neraspoređene premije koje su se vezivale uz sve vrste osiguranja, osim osiguranja od automobilske odgovornosti koja se odnosi na situaciju kojima je klijent izvršio uplatu premije, ali iz nekog razloga ona nije bila valjano proknjižena, pa se konkretna uplata nije mogla vezati uz konkretnu policu. Nadalje, okrivljenik je istaknuo da je prijavljen za ovo djelo obzirom je tužio poslodavca zbog neisplata plaća.
8.7. Međutim, kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa svim dokazima provedenim u ovom postupku, a koji su pobrojani pod toč. 3. i 4. obrazloženja pobijane presude, tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva, kontradiktorna provedenim dokazima, te usmjerena ka izbjegavanju od kaznenopravne odgovornosti.
8.8. Ovaj drugostupanjski sud je, dakle, analizirao kompletan dokazni postupak, te suprotno tvrdnjama žalitelja našao da je prvostupanjski sud i to nakon detaljne i sveobuhvatne analize iskaza saslušanih svjedoka, obrane okrivljenika, kao i analize ostalih izvedenih dokaza, pravilno zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio terećeno mu produljeno kazneno djelo pronevjere na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude pod toč. I.
9. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žalitelja.
9.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu produljeno kazneno djelo pronevjere.
9.2. Na navode žalbe u kojoj se, između ostalog, tvrdi da "okrivljenik smatra pogrešnim pravno shvaćanje po kojem da bi uvažavanjem nalaza i mišljenja vještaka bio dozvoljen zaključak o okrivljenikovoj krivnji, odnosno da bi činjenično stanje bilo utvrđeno na način koji van svake sumnje utvrđuje okrivljenikovo skriveno postupanje", valja reći da navedene tvrdnje predstavljaju subjektivno iznošenje uopćenih tvrdnji koje nisu konkretizirane i ne dovode u pitanje zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na odgovornost okrivljenika.
9.3. Zbog svega navedenog valjalo je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odbiti kao neosnovanu, odnosno zaključiti da je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio.
9.4. Kako je, dakle, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio produljeno kazneno djelo pronevjere na način kako je to precizirano u izreci, to se u njegovom ponašanju stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, produljenog kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. u vezi sa čl. 52. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.
10. Isto tako, u uvodu se navode svi žalbeni razlozi, ali se ne precizira i ne osporava odluka o kazni, te nadalje, ničim ne obrazlaže taj žalbeni osnov. Međutim, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, između ostalog, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u pogledu odluke o kazni. Utvrđeno je da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni kao olakotno okrivljeniku cijenio dosadašnju neosuđivanost te protek vremena od počinjenja kaznenog djela tijekom kojeg okrivljenik nije dolazio u sukob sa zakonom, dok je otegotnim cijenjena iskazana upornost u ostvarenju obilježja kaznenog djela, a koja se ogleda u činjenici da je u razdoblju od rujna 2007. pa do kraja listopada 2009. u kontinuitetu poduzeo veći broj radnji počinjenja ovdje predmetnog kaznenog djela.
10.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
10.2. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti, sud uvijek mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenih djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije ovdje konkretnog inkriminiranog postupanja, te njegove imovinske prilike i ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju ovdje konkretnog kaznenog djela.
10.3. Imajući u vidu izložene okolnosti od strane prvostupanjskog suda i to kako olakotne tako i otegotne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je okrivljeniku za predmetno kazneno djelo izrekao uvjetnu osudu, dakle samo prijetnju kaznom zatvora sa prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju 10 mjeseci i rokom provjeravanja u trajanju 2 godine. Navedena kazna je primjerena težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, po stavu ovog drugostupanjskog suda dostatna je da izrazi društvenu osudu za počinjenje djela, te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na počinitelja i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
10.4. Navedenom kaznom ostvarit će se svrha, kako generalne tako i specijalne prevencije.
11. Zbog navedenog valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, te temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 17. siječnja 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent
