Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II
75. P-2220/2020-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu S. J., u pravnoj stvari
tužitelja: S. I., B., OIB: kojeg
zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica iz Z. odvjetničkog ureda
S. P., G. G., V. V. i M. K., R., protiv tuženika: H. R., Z., OIB: , koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik iz Z.,
, radi zaštite autorskog prava, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 08. prosinca 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te sudskog vještaka, danom objave 17. siječnja 2023. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik H. R. povrijedio
autorska imovinska i moralna prava tužitelja S. I. na način da je
fotografiju tužitelja naziva „S. dobrovoljci sa civilom u V. 1991“
objavio na svojoj web stranici na linku: sve bez ovlaštenja tužitelja kao autora, bez navođenja tužitelja kao autora i uz mijenjanje fotografija te mu se zabranjuje u buduće objava iste fotografije tužitelja bez ovlaštenja tužitelja.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj potražuje penale u iznosu od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn i iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, te u dijelu objave izreke presude u J. T.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je autor fotografije kako „S. dobrovoljci sa civilom
u V. 1991“, koju je tuženik objavio na svojoj web stranici na linku:
bez odobrenja tužitelja kao autora, bez njegova znanja i bez plaćanja tužitelju bilo kakve naknade za takvo korištenje. Na taj način tuženik je neovlašteno javno prikazivao predmetno autorsko djelo i ista učinio dostupnima javnosti, a što je protivno odredbi čl. 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te potražuje od tuženika plaćanje naknade za neovlašteno korištenje njegove fotografije odnosno potražuje od tuženika plaćanje penala u iznosu od 20.000,00 kn, sukladno čl. 183. st.1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade budući je pravo autora povrijeđeno u najmanju ruku iz krajnje nepažnje tuženika. Tuženik je povrijedio
i moralna autorska prava tužitelja na način da prilikom objave fotografije, nije naveo ime autora odnosno ovdje tužitelja i fotografija je neovlašteno mijenjana odnosno kadrirana sa svih strana, sve protivno čl. 15. i 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Smatra da je riječ o krajnje gruboj povredi moralnih prava autora te na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava potražuje iznos od 5.000,00 kn. Što se tiče profesionalnog iskustva navodi da je nagrađivani fotograf s međunarodno priznatim iskustvom, od 2012. do 2016.
godine bio je izvršni direktor T., srpske novinske agencije, predsjednik udruženja fotografa S., od 1990. do 2010. godine radio je za A.
P., prateći političke događaje i sportska natjecanja, dobitnik W. P.
P. A. za A. vijesti i W. P. P. C. A. i dr. te
napominje da su njegove ratne fotografije iznimno cijenjene, povijesne,
ekskluzivne i vrijedne. Prilikom odmjeravanja visine naknade, zbog povrede imovinskih i moralnih autorskih prava, smatra da je potrebno uzeti u obzir da je tužitelj profesionalni fotograf s bogatim i međunarodno priznatim iskustvom,
da su njegove fotografije iznimno cijenjene i povijesno nezamjenjive, da je tuženik nacionalna televizija s najvećim brojem gledatelja i najširom gledanošću u R. H. i objavom predmetne fotografije na web stranicama ista
je učinjena dostupnom cijelom svijetu, a posebno zainteresiranoj publici na području cijelog B. Ističe da je tuženik već prethodno istu fotografiju neovlašteno koristio zbog čega je s tužiteljem 2013. godine sklopio nagodbu i zbog neovlaštenog korištenja i povrede tužiteljevih autorskih prava isplatio tužitelju iznos od 20.000,00 kn.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti na način da je sporna činjenična i pravna osnova tužbe te visina tužbenog zahtjeva.
Smatra da tužitelj nije dokazao da je on autor sporne fotografije jer nije dostavio izvornik predmetne fotografije pa spori autorstvo tužitelja i ujedno da bi objavom iste tužitelju bila povrijeđena bilo kakva autorska prava, uključujući imovinska i moralna prava i da tuženik nije bio dužan od tužitelja zatražiti ovlaštenje za korištenje sporne fotografije. Osporava i da bi došlo do neovlaštenog mijenjanja sporne fotografije, a posebno o „krajnje gruboj povredi moralnih autorskih prava“, kao što to navodi tužitelj. Smatra da nisu općepoznate činjenice koje se tiču karijere i nagrađivanosti tužitelja pa osporava u tom dijelu navode tužitelja.
Što se tiče naknade za neovlašteno korištenje, za koju smatra da je određena u previsokom iznosu, smatra da treba uzeti poslovne standarde i uobičajenu poslovnu praksu, kao i da je naknada za korištenje predmetne fotografije u iznosu od 10.000,00 kn previsoka i nerealna a da je tuženikovim C.
naknada za korištenje autorskih i izvođačkih djela i naknada za ostalu programsku suradnju H.-a od 01.01.2014. naknada za korištenje umjetničkih fotografija iznosi 250,00 kn po fotografiji. Što se tiče povrede autorskih moralnih prava, smatra da se u konkretnom slučaju ne može govoriti ni o kakvoj izmjeni fotografije koja bi predstavljala povredu prava na poštivanje autorskog djela i časti ili ugleda autora i da je fotografija zadržala svoj identitet. Tuženik smatra da nisu ispunjeni za primjenu odredbe o pravičnoj novčanoj naknadi iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima a u svakom slučaju postavljeni zahtjev
u iznosu od 5.000,00 kn je isuviše visok. Osporava da bi se U. o nagodbi od 20.03.2013., priložen uz tužbu, odnosio na predmetnu fotografiju. Ističe da je predmetna fotografija objavljena na tuženikovim internet stranicama u spomen obilježavanja obljetnice početka velikosrpske opsade V. dana
25.08.1991., da tuženik, kao javna ustanova čiji je osnivač R. H.,
posebnu pažnju posvećuje obilježavanju bitnih događaja D. rata,
među kojim se posebno ističe obrana V. 1991. godine, te ima posebnu odgovornost čuvanja uspomene na taj istovremeno tragičan i herojski period hrvatske povijesti. Na predmetnoj fotografiji srpski agresori iz razrušenog
V. odvode civila S. B., kojemu se od tog trenutka gubi svaki trag
te se i danas vodi kao nestala osoba a radi se o fotografiji koja je zorni prikaz stradanja V. od strane velikosrpskih agresora. Dakle, tuženik je
predmetnu fotografiju objavio isključivo u svrhu obilježavanja obrane i stradanja grada V. i njegovih građana. Objava fotografije nije bila motivirana nikakvim ekonomskim interesima, niti je bilo kakva ekonomska korist ostvarena,
već samo i jedino u spomen na žrtvu V.. Stoga bi predmetnu objavu trebalo promatrati u jednom širem kontekstu obilježavanja ključnih trenutaka hrvatske borbe za neovisnost i samostalnost, te educiranja javnosti o
D. ratu.
3. Podneskom od 01. ožujka 2022. tužitelj je dostavio pisanu izjavu tužitelja ovjerenu kod javnog bilježnika M. G. iz B., R. S..
4. Podneskom od 01. ožujka 2022. tuženik je i nadalje ostao kod odgovora na tužbu i osporavanja tužbe i tužbenog zahtjeva, osporava da bi tužitelj bio autor predmetne fotografije, osporava da bi vršio preinaku fotografije već je fotografija objavljena neznatno umanjena u odnosu na originalne dimenzije, pri čemu nije promijenjen njezin identitet i umjetnička vrijednost pa nije došlo do povrede moralnih autorskih prava niti prava na dosuđivanje pravične novčane naknade.
Osporava da bi se dostavljen U. o nagodbi od 20. ožujka 2013. odnosio na predmetnu fotografiju a naknadna dostava print-screen članaka s fotografijama nije dokaz da je nagodba sklopljena u odnosu na predmetnu fotografiju a niti je isti prilog navedenom ugovoru. I nadalje smatra da spor treba promatrati u širem kontekstu, uzimajući u obzir da je predmetna fotografija objavljena isključivo u svrhu obilježavanja obrane i stradanja grada V. pa se ne radi o
klasičnom slučaju korištenja autorskog djela u ekonomske svrhe već o očuvanju uspomene na jedan od najtežih i najznačajnijih perioda hrvatske povijesti.
5. Na ročištu dana 10. ožujka 2022. tužitelj je specificirao točku I. tužbenog zahtjeva u odnosu na koja autorska prava je tuženik povrijedio i to na način da su povrijeđena imovinska i moralna autorska prava tužitelja. Tuženik je ostao
kod odgovora na tužbu i suglasio se da se koristi ovjerena izjava tužitelja odnosno da se isti ne saslušava usmeno.
6. U tijeku postupka provedeno je vještačenje po vještaku za fotografiju na okolnost autorstva predmetne fotografije te je vještakom imenovana J.
B., stalni sudski vještak za fotografiju, intelektualno vlasništvo i autorska
prava.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje povrede autorskog imovinskog i moralnog prava tužitelja kao autora fotografije koja prikazuje srpske dobrovoljce sa civilom u V. 1991., zahtjev za plaćanjem penala u iznosu od
20.000,00 kn i naknadom neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava u iznosu od 5.000,00 kn.
8. Sporno je pitanje tužiteljeve aktivne legitimacije obzirom na prigovor tuženika da tužitelj nije autor fotografije, da li je tuženik mijenjao predmetnu fotografiju te da li su stranke prethodno u odnosu na predmetnu fotografiju već zaključile
Ugovor o nagodbi od 20.03.2013.
9. Sporna je osnovanost i visina zatražene dvostruke naknade za korištenje
(penale) i naknade neimovinske štete.
10.Nesporno je da je tuženik predmetnu fotografiju objavio dana 25. kolovoza 2019. na svojoj web stranici na linku: prilikom obilježavanja obrane i stradanja grada Vukovara i njegovih građana.
11.Općepoznata je činjenica da se dan 25. kolovoza 1991. smatra danom kada je započela opsada V. i početak bitke za V., a kao državni blagdan
obilježava se 18. studenog svake godine Dan sjećanja na žrtve D.
rata i Dan sjećanja na žrtvu V. i Š.
12. Sukladno čl. 2. st. 1. i 9. st. 1. važećeg Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13., 127/14., 62/17 i 96/18. dalje: ZAPSP) propisano je da je autor djela fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila i da mu na njemu pripada autorsko pravo.
13.Čl. 12. ZAPSP-a propisano je da se autorom smatra osoba čije je ime,
pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno.
14.Dakle, zakonom je propisana zakonska presumpcija autorstva dok se ne dokaže suprotno.
15. Na spornu okolnost autorstva tužitelj je u spis dostavio presliku predmetne fotografije sa svoje web stranice i sa web stranice T. A. P. (list 8-
9 spisa), tužitelj je dao ovjerenu izjavu kod javnog bilježnika u R. S.
od 25. veljače 2022. (list 80-83 spisa) te je provedeno i vještačenje po sudskom vještaku za fotografiju J. B.. Tužitelj je u Izjavi izjavio da je predmetna fotografija nastala 16. studenog 1991. u gradu V. i prikazuje odvođenje civila S. B., koji je kasnije nestao, da je ista svjedočanstvo o ratnim
zločinima, da je snimljena foto aparatom N. F., objektivom 2,8-70-200 mm te da posjeduje negativ fotografije.
16.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka od 05. srpnja 2022. (list 102-109 spisa)
utvrđeno je da je vještakinja analizirala dokumentaciju u spisu a koja se odnosi na snimku zaslona neovlaštene objave na mrežnoj stranici tuženika,
snimku zaslona predmetne fotografije na mrežnoj stranici tužitelja , snimku zaslona predmetne, fotografije na mrežnoj stranici i izjavu tužitelja kojom
navodi da je fotografija snimljena foto aparatom N. F., objektivom 2,8-70- 200 mm na negativskom filmu te su joj dostavljeni analogni negativi fotografija dok joj tužitelj nije dostavio fotografsku opremu navodeći da više nije u posjedu iste jer je od korištenja prošlo više od 30 godina. Usporednom analizom predmetne fotografije objavljene na mrežnoj stranici tuženika i one objavljene u crno bijeloj verziji, na mrežnoj stranici tužitelja s istaknutim autorstvom vodenim žigom S. I. P. predmetnih negativa i digitalnih pozitiva
predmetnih negativa utvrdila je da fotografija jednog od tri negativa koji su joj dostavljeni odgovara za daljnju analizu i zaključila kako je predmetna fotografija objavljena na mrežnim stranicama tuženika istovjetna predmetnoj fotografiji objavljenoj na mrežnoj stranici tužitelja kao i fotografiji na negativu te da je tužitelj u posjedu izvornika predmetne fotografije. Daljnjom analizom utvrdila je da je autor obradio izvornik predmetne fotografije na način da je fotografiju koja je izvorno snimljena na negativ u boji, naknadnom objavom pretvorio u crnobijelu fotografiju te promijenio format određivanjem užeg izreza, kao i da je tuženik pri korištenju fotografije primijenio format.
17.Sud prihvaća iskaz tužitelja i provedeno vještačenje koji su međusobno suglasni i za što postoje dokazi te zaključuje da je tužitelj sačinio predmetnu fotografiju i stoga je tužitelj autor predmetne fotografije a tuženik nije dokazao suprotno pa je ocijenio prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovanim.
18. U odnosu na povredu imovinskih prava autora i to priopćavanja autorskog djela javnosti, nesporno je da je tuženik predmetnu fotografiju objavio dana 25.
kolovoza 2019. na svojoj web stranici prilikom obilježavanja obrane i stradanja grada V. i njegovih građana (list 7 spisa) i da nije imao ovlaštenje tužitelja kao autora. Navedeno predstavlja povredu prava autora na priopćavanje javnosti djela, no sud prihvaća navode tuženika da treba uzeti u obzir cijeli kontekst objave fotografije. Naime, u konkretnom slučaju predmetnu fotografiju tuženik kao hrvatska nacionalna televizija objavila je povodom obilježavanja obljetnice opsade grada V., predmetna fotografija
prikazuje odvođenje civila S. B. od strane pripadnika J. i četnika
(tužitelj navodi da se radi o srpskim dobrovoljcima) i zoran je prikaz stradanja
V.. Bitka za V. najveća je i najkrvavija bitka u D. ratu
te simbol D. rata i otpora srpskoj ratnoj agresiji. Stoga prilikom
objave predmetne fotografije tuženik je objavio istu isključivo u svrhe obilježavanja obrane i stradavanja G., kao uspomene na ovaj značajan
period u hrvatskoj povijesti i stvaranju hrvatske države.
19.Slijedom navedenog ovaj sud ocjenjuje da se ne radi o klasičnom korištenju autorskog djela, da se radi o slučaju korištenja autorskog djela u svrhu informiranja o tekućem događaju tj. obljetnici, u smislu čl. 89. ZAPSP-a u kojem je slučaju potrebno navesti izvor i autorstvo djela. Kako to nije navedeno, to je došlo do povrede autorskog imovinskog prava neovlaštenom objavom autorskog djela te je temeljem čl. 172. ZAPSP-a utvrđeno da je tuženik neovlaštenom objavom povrijedio autorsko imovinsko pravo i to pravo priopćavanja autorskog djela javnosti kao u točki I. izreke.
20.Međutim, prema ocjeni ovog suda okolnosti slučaja ne opravdavaju pravo tužitelja na penale budući da tužitelj nije dokazao da bi se radilo o namjeri ili krajnjoj nepažnji tuženika koja se zahtjeva u smislu čl. 183. ZAPSP-a i da se u konkretnom slučaju radi isključivo o objavi fotografije u svrhu obilježavanja obrane i stradavanja G. V., dakle tuženik nije ostvario nikakvu
financijsku korist pa okolnosti slučaja prema ocjeni ovoga suda ne opravdavaju naknadu za neovlašteno korištenje. Naime, naknada za neovlašteno korištenje određuje se temeljem čl. 53. ZAPSP-a kao primjerena naknada vodeći računa o vrsti i opsegu korištenja autorskog djela uzimajući u obzir financijski uspjeh u korištenju te druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluka. Pored
toga što tuženik nije ostvario nikakav financijski uspjeh od objave fotografije tužitelja, tužitelj nije potkrijepio potraživanje od 10.000,00 kn za predmetnu fotografiju niti imovinsku korist koju ostvaruje na tržištu za neku svoju drugu fotografiju. Iz dostavljenog Ugovora o nagodbi ne proizlazi da bi se odnosila na predmetnu fotografiju dok tužitelj nije dostavio Prilog 1 Ugovoru kako to stoji u čl. 1. Ugovora i u kojem je se navodi da je u Prilogu 1 opisan način korištenja i objave autorskog djela pa je nejasno o kakvoj se fotografiji radi i o kakvom korištenju. Uostalom nagodbom stranke slobodno rješavaju svoj međusobni odnos i financijski dogovor ne mora predstavljati realnu tržišnu vrijednost. Naknadno dostavljeni print-screen članaka s objavljenom predmetnom fotografijom iz 2010. i 2011. (list 74-75 spisa) nije dokaz da je nagodba sklopljena u odnosu na predmetnu fotografiju a niti se vremenski poklapaju.
21.Slijedom navedenog sud nalazi da je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja penala u iznosu od 20.000,00 kn, kako je odlučeno u točki II. izreke.
22.Što se tiče povrede autorskih moralnih prava i to prava na priznanje autorstva odnosno da tužitelj kao autor ima pravo biti priznat i označen kao autor i da se ima pravo usprotiviti mijenjanju autorskog djela, u smislu čl. 15. i 16. ZAPSP-a,
valja reći da obzirom da isti nije naznačen kao autor fotografije prilikom objave od strane tuženika i da je tuženik promijenio njezin format, to je sud u točki I. izreke utvrdio navedene povrede i zabranio tuženiku takve buduće objave, sve u smislu čl. 172. ZAPSP-a.
23.Međutim, u slučaju povrede autorskih moralnih prava tužitelj kao autor imao bi pravo na pravičnu novčanu naknadu, a u skladu s člankom 1100. ZOO-a koji propisuje da prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud vodi računa o težini povrede (fizičkim bolovima, duševnim bolovima, strahu, povredi ugleda) i okolnostima slučaja a neovisno od naknade imovinske štete. U konkretnom slučaju iz dostavljene Izjave tužitelja (obzirom da tužitelj nije predlagao da se isti usmeno sasluša), sud nije mogao zaključiti da postoje okolnosti koje opravdavaju pravičnu novčanu naknadu, jer nije obrazložio da bi bio povrijeđen i u čemu se njegova povreda sastoji. Okolnosti slučaja koje se sastoje u objavi fotografije u obilježavanju obljetnice opsade G. V. putem hrvatske nacionalne televizije i dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju kao fotografu iz S., za kojeg se u ovom postupku uopće nije utvrdilo
na koji se način zatekao tada u V. i razlozi i način nastanka fotografije,
daju zaključiti da je upitno da li se dosuđivanjem takve naknade uopće ostvaruje cilj radi kojega služi određivanje pravične novčane naknade i da li se njome ostvaruje društvena svrha. Slijedom navedenog ovaj sud ocjenjuje da obzirom na sve te okolnosti tužitelj nije dokazao opravdanost zahtjeva za pravičnom novčanom naknadom (neimovinska šteta) u iznosu od 5.000,00 kn, kako je odlučeno u točki II. izreke.
24.Slijedom navedenog sud ocjenjuje da nisu ostvareni niti uvjeti iz čl. 180. ZAPSP-
a te je odbio i zahtjev za objavom presude u sredstvima javnog priopćavanja jer se ne radi o takvoj povredi koja bi zahtijevala zaštitu javnom objavom budući utvrđenje povreda ovom presudom upozorava tuženika na nevršenje povreda ubuduće i time se u konkretnom slučaju ostvaruje svrha i zaštita autorskih prava tužitelja.
25.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 4., 155. i čl. 164. ZPP-a. Prilikom odlučivanja o uspjehu stranaka u sporu i podmirivanju troškova, sud je cijenio da je tuženik izazvao ovaj spor jer je nesporno utvrđeno da je izvršio povrede autorskih prava koje mu se stavljaju na teret, jer je tužitelj dokazao autorstvo fotografije, ali tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevima koji se odnose na isplatu penala i neimovinske štete pa sud ocjenjuje da je uspjeh stranaka u
sporu u približno jednakim dijelovima i odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka, kao u točki III. izreke.
U Zagrebu, dana 17. siječnja 2023. godine
Sudac:
S. J.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka
nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje V. T. S. R. H.
DNA:
1. Tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 79,63
EUR/599,97 kn
2. Tuženiku po odvj.
3. Kal 60 dana-pisarnica
Broj zapisa: eb317-f67bf
Kontrolni broj: 0eb5e-d4ef5-2cbf3
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SANDA JEROMELA, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.