REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 643/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika D projekt d.o.o. iz Splita, Kroz Smrdečac 27, OIB: 72443908267, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva "Budimir i partneri" iz Splita, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 784/2019-2 od 30. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-465/18 od 25. srpnja 2019., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
» I. Utvrđuje se da je nedopušten i nezakonit izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 20. ožujka 2018. godine.
II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijme zaključen između tužitelja i tuženika dana 1. travnja 2008. godine, s danom 26. ožujka 2018. godine, kao danom tuženikovog zaprimanja tužiteljevog izvanrednog otkaza ugovora o radu.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana s osnove naknade neimovinske štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati tužitelju iznos od 20.840,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. ožujka 2018. godine pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dok se za više zatraženi iznos od 20.840,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.390,63 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).«
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod toč. III., kojom je odbijen tužbeni zahtjev s osnova naknade štete zbog sudskog raskida radnog odnosa te je potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelovima pod toč. I., II. i III. izreke kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi, te je preinačena odluka o parničnom trošku.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, obje presude sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje međusobno nisu proturječni. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka je potpuno razumljiva i ista nije u proturječnosti sama sa sobom ili razlozima presude. Također presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
8. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 20. ožujka 2018., zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida radnog odnosa.
11. U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. travnja 2008., kojim je radio kod tuženika na poslovima projektanta;
- da je tuženik odlukom od 20. ožujka 2018. izvanredno otkazao ugovor o radu navodeći kao razlog osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa;
- da se u obrazloženju odluke navodi kako je radnik 15. ožujka 2018. samovoljno i nenajavljeno napustio radno mjesto oko 9,00 sati;
- da se oglušio na poziv direktora poslodavca da se vrati raditi da bi nakon toga konzumirao alkohol u ugostiteljskom objektu, a potom da se vratio na posao, ugasio računalo oko 12,00 sati, ponovno napustio ured;
- da se vratio oko 15,30 u vidno alkoholiziranom stanju ispred vrata ureda, a nakon čega nije više dolazio na posao 16. ožujka 2018., 19. ožujka i 20. ožujka 2018.;
- da je isti otvorio bolovanje s danom 15. ožujka 2018., te je bio na bolovanju i dane koji mu se stavljaju na teret kao neopravdani dolazak na posao;
- da je tuženik pozvao tužitelja da iznese obranu glede povreda koje mu se stavljaju na teret;
- da iz izvješća o privremenoj nesposobnosti, sprječenosti za rad ordinacije opće medicine proizlazi kako je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 15. ožujka 2018. do 13. travnja 2018.
12. Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi prvog i drugog stupnja smatraju da je nedopušten otkaz ugovora o radu jer da privremena nenazočnost tužitelja zbog bolesti nije opravdan razlog za izvanredni otkaz.
13. Na temelju toga sudovi su primjenom odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 – dalje: ZR) prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili nezakonitost otkaza ugovora o radu.
14. Također su sudovi prvog i drugog stupnja postupanje tužitelja opisano 15. ožujka 2018. ocijenili kao povredu obveze koja nije teška i koja bi opravdavala najtežu mjeru za radnika u vidu izvanrednog otkaza ugovora o radu, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj sve do tada uredno obavljao poslove svog radnog mjesta. S obzirom na navedeno prihvatili su zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, kao i naknadu štete u jednom dijelu u iznosu od 20.840,00 kn, koja je dosuđena u skladu s odredbom čl. 125. st. 1. ZR.
15. S obzirom na naprijed navedeno nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Kako se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
