REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: 8 Gž-609/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. T., OIB … iz V., kojeg zastupaju punomoćnici M. i I. A., odvjetnici iz V., protiv tužene R. P., OIB … iz R., koju zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik iz S., radi utvrđenja i zaštite od uznemiravanja, rješavajući žalbe tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-2557/2020-52 od 1. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2557/2020-52 od 1. travnja 2022. u pobijanoj točki II. izreke.
II. Žalba tužene se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 2557/2020-52 od 1. travnja 2022., preinačava u točki I. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. "Utvrđuje se da je tužena građevinskim radovima izvedenim na čest. zgr. … cisterna (zgrada), čest. zgr. … (magazin) zgrada, upisanih kao I ZK tijelo te čest. zem. … dvor, upisane kao IV ZK tijelo, sve ZU … KO V., povrijedila vlasništvo tužitelja i to zgrade izgrađene na čest. zgr. … kuća stojna upisana u ZU … KO V., na način da je prisvojila i u funkciju svog objekta izgrađenog na čest. zgr. … KO V. stavila zid izgrađen na dvoru tužitelja oznake čest. zgr. … KO V., a označen u nalazu vještaka mjernika "U V., studeni 2017." slovima B-E i prikazan narančastom bojom, kao i zid kuće tužitelja izgrađene na čest. zgr. … KO V., na način da je gore označenim radovima ugradila vodovodne i elektroinstalacijske sadržaje, stoga se nalaže tuženoj prestati sa diranjem u opisane nekretnine tužitelja na čest. zgr. … KO V., na način da sa renoviranog objekta, uz sjeverni zid tužiteljeve kuće (na sjeveroistočnoj strani), odnosno uz južni zid kuće tužene (uz jugoistočnu stranu), prikazano u nalazu vještaka mjernika oznakama A-B, ukloni sve izvedeno i ugrađeno u i na sjevernom zidu tužitelja te da prestane sa diranjem u taj zid njegove kuće, kao i ukloni bilo kakve instalacije iz zida izgrađenog u dvoru tužitelja te da nadalje prestane koristiti i dirati u te zidove.“
II. Tužitelj je dužan tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3551,99 eura/ 26.762,50 kuna, u roku od 15 dana.
III. Tužitelj je dužan tuženici naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 326,83 eura/2.462,50 kn, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom uz naknadu troškova parničnog postupka, kao i za naknadu troškova podnesene žalbe.
V. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova podnesenih odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužena građevinskim radovima izvedenim na čest. zgr. 1521/2 cisterna (zgrada), čest. zgr. … (magazin) zgrada, upisanih kao I ZK tijelo te čest. zem. … dvor, upisane kao IV ZK tijelo, sve ZU … KO V., povrijedila vlasništvo tužitelja i to zgrade izgrađene na čest. zgr. … kuća stojna upisana u ZU … KO V., na način da je prisvojila i u funkciju svog objekta izgrađenog na čest. zgr. … KO V. stavila zid izgrađen na dvoru tužitelja oznake čest. zgr. … KO V., a označen u nalazu vještaka mjernika "U Visu, studeni 2017." slovima B-E i prikazan narančastom bojom, kao i zid kuće tužitelja izgrađene na čest. zgr. . KO V., na način da je gore označenim radovima ugradila vodovodne i elektroinstalacijske sadržaje, stoga se nalaže tuženoj prestati sa diranjem u opisane nekretnine tužitelja na čest. zgr. … KO V., na način da sa renoviranog objekta, uz sjeverni zid tužiteljeve kuće (na sjeveroistočnoj strani), odnosno uz južni zid kuće tužene (uz jugoistočnu stranu), prikazano u nalazu vještaka mjernika oznakama A-B, ukloni sve izvedeno i ugrađeno u i na sjevernom zidu tužitelja te da prestane sa diranjem u taj zid njegove kuće, kao i ukloni bilo kakve instalacije iz zida izgrađenog u dvoru tužitelja te da nadalje prestane koristiti i dirati u te zidove.“
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje uznemiravanja na način da je tužena svoj objekt izgrađen na čest. zgr. … KO V. podigla uz sjeverni zid tužiteljeve kuće (na sjeveroistočnoj strani) čest. zgr. … KO V. u visini do 40 cm preko dotadašnje visine ranijeg objekta, na novu visinu od 9,40 m, a kako je prikazano u nalazu vještaka građevinske struke od 10. prosinca 2018. označeno P-
2557/2020 2 na fotografiji oznakom točke, strelicom: "prije rekonstrukcije", koji nalaz i prikaz se proglašavaju sastavnim dijelom ove odluke te da je gore označenim radovima u funkciju svog objekta stavila i dio zapadnog zemljišta, u naravi dvor[1] tužitelja oznake čest. zgr. … KO V., označen u nalazu vještaka mjernika slovima E- D-B-C-E i uz to zadirala u zapadno dvorište tužitelja, preko linije u nalazu vještaka mjernika oznake B-E, sve na sjeverozapadnoj strani, kao i u dijelu kojim se tuženoj nalaže prestati s uznemiravanjem tužitelja u odnosu na ove radnje i ukloniti ono što je tim radnjama izvedeno.
III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu tužena osobno i putem punomoćnika pobija u točki I. i III. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).
2.1. Tvrdi da u pobijanom dijelu presuda nije zakonita, a na što upućuje konfuznost navoda tužitelja na temelju kojih je prvostupanjski sud donio pobijani dio prvostupanjske presude. Zbog navedene konfuznosti izostali su razlozi o odlučnim činjenicama. Navodi da tuženica nije ništa prisvojila te da je stanje posjeda i vlasništva desetljećima nepromijenjeno. U prilog svojih tvrdnji poziva se na geodetsku skicu. Ističe kako se ne navodi gdje su postavljene vodovodne i elektro instalacije koje su postojale u predmetnom objektu tužene i prije no što je ona pristupila renoviranju sporne kuće.
Prvostupanjsku presudu smatra nejasnom, konfuznom, kontradiktornom, neovršivom i pogrešnom. Smatra da prvostupanjski sud nije akceptirao mišljenje struke odnosno vještaka geodeta i vještaka za graditeljstvo, kao i ugovor iz 1955., ali i upute iz spisa Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 16. srpnja 2020. broj Gž-1003/2019. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužitelja u pogledu tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke, te naloži tužitelju da podmiri troškove parničnog postupka.
Traži troškove podnesene žalbe.
2.2. Tužena u osobno podnesenoj žalbi ukazuje na nalaze i mišljenja vještaka, poziva se na ugovor od 30.12.1955. navodeći da ga ne priznaje pravovaljanim i smatra ga ništavim te u bitnom sadržajno ponavlja navode, tvrdnje i činjenice iz žalbe svog punomoćnika.
3. Pravodobnu žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude podnosi tužitelj (točka II. i III. izreke) zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. ZPP predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja uz obvezu tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove. Navodi kako je prvostupanjski sud odlično uočio da je tužena radove na kući izvela ne poštujući vlasništvo susjeda, zadirući na tuđe, bez pitanja i nasilno, te da je prvostupanjski sud pravilno uz valjano obrazloženje donio dio prvostupanjske presude kojim je usvojio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke.
3.1. Navodi da je u odnosu na dio dvorišta u vlasništvu tužitelja, dijela dvora ograđenog zidom koji je u isključivom vlasništvu tužitelja razvidno je kako je to površina ograđena njegovim zidom koji u isto vrijeme razdvaja kako tužitelja od njegovog dijela dvora (na sjeveru) tako i tuženu u odnosu na njezin dio dvora (na jugu) tako da je svaka strana u tom dijelu "pristupa" svome bila "hendikepirana" time da generacijama, niti su prednici tužene prisvajali dio vlasništva tužitelja sjeverno od spornog zida, niti su prednici i sam tužitelj ikada prisvajali dio vlasništva tužene južno od tog zida.
Osporava zaključke prvostupanjskog suda u pogledu odbijajućeg dijela točke II. izreke smatrajući da prvostupanjski sud nije cijenio situaciju na terenu niti je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno jer nisu provedeni svi dokazi predloženi po strankama, a dovodi u sumnju i nalaz vještaka B. kao i zaključke prvostupanjskog suda koji proizlaze iz takvog nalaza.
3.3. Nastavno tužitelj u žalbi daje svoje viđenje konkretnog spora te činjeničnog stanja kako je po njemu trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kako je trebalo primijeniti materijalno pravo usvajajući tužbeni zahtjev i u točki II. izreke. Traži troškove podnesene žalbe.
4. U odgovoru na žalbu tužene tužitelj po punomoćniku i osobno navodi kako je nedvojbeno utvrđeno da postoji samo jedan zid kuće, a da je tužena uzela i pola zida tužitelja sve do krova kuće tužitelja uključujući i pola zidnog ormara. Osporava utvrđenje da su u zidu tužitelja ikada postojale instalacije tužene te u bitnome osporava žalbene navode tužene potkrepljujući svoje tvrdnje iskazima saslušanih svjedoka te utvrđenjima proizašlih iz provedenog dokaznog postupka. Predlaže da se žalba tužene odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u dijelu koji pobija (točka I. izreke). Traži troškove podnesenog odgovora na žalbu.
4.1. U odgovoru na žalbu tužitelja tužena smatra da je za odbijajući dio prvostupanjske presuda utemeljena na izvedenim dokazima koji proizlaze iz predmetnih vještačenja te u prilog svojih tvrdnji navodi nalaze i mišljenja geodetskog vještaka R. R. i građevinskog vještaka M. B.. Predlaže da se žalba tužitelja odbije.
Traži troškove odgovora na žalbu.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Žalba tužene je osnovana.
7. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja radi utvrđenja uznemiravanja njegove nekretnine te radi zaštite tog uznemiravanja uz prijedlog radi određivanja privremene mjere radi zabrane daljnjeg izvođenja radova koji predstavljaju uznemiravanje, kao i uklanjanje ugrađenih instalacija u zidu tužiteljeve kuće.
8. Kako tužitelj podnosi žalbu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, no, ne navodi koju bi bitnu povredu prvostupanjski sud počinio, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u dijelu koji pobija tužitelj (točka II. izreke) po službenoj dužnosti te tom prilikom nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s člankom 365. stavka 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.
8.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji pobija tužena (točka I. izreke) u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužena, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, a također se ne nalazi ni da bi prvostupanjski sud u pobijanom dijelu točke I. izreke počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
9. Prvostupanjski sud je utvrđenja:
- da je pregledom vlasničkih listova od 16. ožujka 2017. razvidno je kako je tužitelj vlasnik kuće položene na nekretnini oznake čest. zgr. …ZU . KO V., dok je tužena vlasnica nekretnina oznake čest. zgr. … (cisterna)–zgrada, čest. zgr. … (magazin)– zgrada i čest. zem. … dvor, sve ZU … KO V.,
- da je N. T. pok. A. prodao M. R. ž. R. svoju tezu položenu u predjelu G. u V., odnosno nekretnine oznake čest. zgr. … cisternu površine 24 m2, čest. zgr. …magazin površine 119 m2 i čest. zem. … dvor površine od 85 m2 za iznos od 200.000 tadašnjih dinara,
- da je M. R. ž. R. odobreno nadograđivanje stambene kuće u V., na uglu . uz obvezu pridržavanja odobrenog plana i građevinsko-tehničkih propisa na nekretninama oznake čest. zem. … i čest. zgr. … K.O. V.,
- da je J. T. pok. N., kao vlasnik zida sa sjeverne strane, dozvolio M. i R. R. pok. J. "zapremiti od tog zida visinu od 2,85 m, a duljinu od 9,65 m", bilo sadašnjom ili budućom gradnjom njihove teze – kuće, ali tako da taj zid, koji će dosezati do gore naznačene visine istočnog zida kuće J. T. pok. N. bude vodoravan u svojoj duljini od 9,65 m i nikako drugačije pa bilo da ga R. sa gradnjom zaprime sa manjom duljinom, a oni su se obvezali platiti T. iznos od 3.500,00 tadašnjih dinara po 1m3, odnosno polovinu vrijednosti označene mjerne jedinice, budući su suglasno utvrdili kako cijena 1m3 zida iznosi 7.000,00 tadašnjih dinara,
- da je stambena građevina izgrađena na nekretninama oznake čest. zem. … i čest. zgr. … K.O. V. u pogledu svoje namjene, vanjskih mjera i smještaja, u skladu s građevinskom dozvolom Narodnog odbora K. V. od 8. kolovoza 1955., dok iz potvrde Konzervatorskog odjela u Splitu od 6. travnja 2017. proizlazi kako je Glavni projekt adaptacije stambene građevine P. i to arhitektonski projekt M. d.o.o. Split oznake TD 05/2016 iz srpnja 2016., u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnih dobara koje izdavatelj potvrde izdaje u zaštićenoj urbanističkoj cjelini grada V.,
- da je kako su kuće parničnih stranaka položene u nizu tako da su naslonjene starim kameno-betonskim zidovima položenim sa sjeverne strane kuće tužitelja, odnosno južne strane kuće tužene, da je tužitelj kao predmet spora pokazao visinu krova kuće tužene koji se naslanja na nosivi pročelni zid njezine kuće s južne strane i pored toga u prizemnom prostoru pokazao otklon (smicanje) od ravne crte za oko 0,6 m i u tom zidu radove izvedene radi ugradnje odvodnih cijevi objekta tužene.
9.1. Nadalje, sud u obrazloženju navodi nalaze i mišljenje sudskih vještaka kako slijedi:
Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 17. studenog 2017. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako je kuća tužitelja položena na istočnom dijelu čest. zgr., dok je kuća tužene položena na čest. zgr. …KO V., a ove objekte razdvaja zid, kako su mu to prilikom očevida navele parnične stranke. Dodaje kako je na zapadnom dijelu čest. zgr. … prizemnica iznad koje je terasa, dok je u smjeru zapada cisterna za skupljanje kišnice (položena na čest. zgr. …) koja je natkrivena betonskom terasom do koje se pristupa kroz otvor u zidu širine 70 cm i to iz nekretnine tužene čest. zgr. …. Također je utvrdio kako je između prizemnice tužitelja i prizemnice tužene stari fasadni kameni zid širine 60 cm, a visine prizemlja i prvog kata te kako je ovaj zid pomaknut za 60 cm u smjeru juga u odnosu na zid koji razdvaja kuće stranaka. Nadalje navodi kako je na službenom katastarskom planu sjeverna granica čest. zgr. …prikazana kao ravna linija cijelom svojom dužinom bez loma i tu je liniju na priloženoj skici lica mjesta omeđio točkama A-B-D, uz napomenu kako je (uzimajući u obzir starost plana, mjerilo katastarskog plana, točnost izmjere u odnosu na položaj i širinu spornog zida te okolnost da se on nastavlja u smjeru zapada i iza čest. zgr. …) mišljenja da je sporni zid zajedničko vlasništvo stranaka čija je granica položena između čest. zgr. … i čest. zgr. …, a na skici lica mjesta taj sporni dio označio je slovima C-D i narančastom bojom.
U svojim dopunama od 23. svibnja i 10. listopada 2018. te 3. siječnja 2019., navodi kako je teško točno izmjeriti dužinu sjevernog zida kuće tužitelja jer je nedostupan, a kao ispravnu dimenziju označava 9,51 m, dok je zid između terasa stranaka širine 60 cm. Također ispravlja dio sadržaja svog vještva iz studenog 2017. ističući kako zid koji razdvaja kuće stranaka pripada čest. zgr. …, a na kraju svega zaključuje kako je granica između čest. zgr. … i čest. zgr. … položena po sredini zida koji dijeli ove čestice.
Kako je sudski vještak u iznesenom nalazu i dopunama vještva iznio različita mišljenja u pogledu točnog položaja predmetnog zida i identifikacije nekretnina koje su predmet spora, a cijeneći pri tome njegove stavove koji su dijelom neprimjereni i svakako izvan granica ovlaštenja, jer se odnose na pravno pitanje, poput "mišljenja sam da je sporni zid zajedničko vlasništvo tužitelja i tuženika" (list 100 spisa) ili "uz napomenu kako vlasnici čest. zgr. …imaju određena prava na tom zidu" (list 194 spisa), sud prihvaća kao objektivan i stručan njegov nalaz sadržan u očitovanju od 10. listopada 2018. (listovi 194-196 spisa) po kojem zid koji razdvaja kuće stranaka pripada čest. zgr. …. Ovome valja dodati kako je na skici lica mjesta priloženoj tom vještačkom nalazu, sjeverna granica čest. zgr. … označena slovima A-B-D-E i crvenom bojom, a sud je kod donošenja odluke uzeo u obzir kako tako označena granična crta ima bez sumnje uporište u službenoj katastarskoj evidenciji, odnosno izvodu iz katastarskog plana od 16. ožujka 2017. i drugim katastarskim skicama i operatima, koji tu crtu razdvajanja prikazuju na istovjetan (ravan, bez loma) način, uz napomenu kako spisu nije priložen niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je pred nadležnom katastarskom upravom, odnosno Ispostavom V., pokrenut upravni postupak radi eventualne izmjene granica nekretnina koje su predmet ovog spora, stoga svakako valja poštovati postojeće službeno stanje. Dakle, upravo zbog nedosljednih utvrđenja vještaka za geodeziju koja se jasno očituju različito prikazanim sjevernim granicama nekretnine čest. zgr. … na njegovim skicama lica mjesta, sud je prihvatio onu uz nalaz od 10. listopada 2018., jer je tako prikazana ravna granična linija istovjetna onoj na službenom katastarskom planu, uz napomenu kako ni jedna spisu priložena katastarska skica ili snimak ne prikazuje sjevernu granicu te nekretnine na drugačiji način, odnosno uz nekakvo linijsko krivljenje ili lom pa tako ni one koje je tužena na ročištu 13. studenog 2018. priložila uz aerofotogrametrijsko vještačenje zavoda d.d. S. iz studenog 2018.
Sudski vještak za graditeljstvo M. B. u svom nalazu od 26. siječnja 2018. spominje sadržaj ugovora sklopljenog 1955. i s tim u vezi zaključuje kako je tužiteljev otac dao dozvolu za podizanje građevine prednika tužene za 2,85 m od vrha sljemena nekadašnje gospodarske građevine, a tome dodaje kako nije moguće ustanoviti točnu razliku visine građevine prije i nakon njezine rekonstrukcije po tuženoj, jer stranke prilikom očevida nisu mogle točno pokazati ili učiniti nespornim do koje je visine dosezala nekadašnja gospodarska građevina. Na temelju raspoložive dokazne građe, a posebno fotografija ranijeg stanja nekretnine zaključuje kako se visina nadozida nakon nadogradnje povećala za oko 45 cm, tako da visina objekta tužene u točki na koju se naslanja na zid tužitelja iznosi 9,40 m, dok je visina sljemena jednostrešnog krova na visini oko 9,25 m - 9,30 m od visine betonske staze uz istočni zid u točki u kojoj se zid tužene naslanja na tužiteljev. Što se tiče vodovodnih i odvodnih kanalizacijskih cijevi koje su ugrađene u nosivi zid koji razdvaja građevine stranaka, navodi kako su ove instalacije postavljene u zidu sa tuženičine strane, a pripadaju osobi koja je vlasnik zida, odnosno osobi s čije su strane postavljene, ukoliko postoji samo jedan zid koji dijeli objekte, a pod pretpostavkom da se granica tih građevina proteže polovinom zida.
Prilikom drugog očevida održanog na licu mjesta 25. ožujka 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo M. B., sud je ponovno i detaljno pregledao nekretnine stranaka te naložio vještaku izradu nalaza kako bi na kraju svega bilo jasno i nedvojbeno utvrđeno je li kuća tužene izgrađena iznad visine čija je granica utvrđena ugovorom pravnih prednika stranaka iz 1955. Također mu je naloženo utvrditi što razdvaja objekte stranaka, odnosno jesu li sporne instalacije tužene u jedinom zidu, kako to tvrdi tužitelj ili ugrađene u drugom, izgrađenom po R. uz postojeći obitelji T. i to u tijeku njihovog posjedovanja nakon ugovora iz 1955., kako to tvrdi tužena.
Vještak B. u svom je nalazu od 24. svibnja 2021. ustanovio kako je nadozid na istočnom pročelju zgrade tužene nakon rekonstrukcije viši za oko 35 cm i kako se vrh njezinog krova nalazi na visini oko 9,25 m-9,30 m. Koristeći se geodetskim vještvom zavoda d.d. Split iz studenog 2018. koje je izrađeno metodom fotogrametrije, vještak navodi kako je visina građevine tužene prije rekonstrukcije iznosila 6,60 m, a uzimajući u obzir dozvoljenu visinu nadogradnje po ugovoru iz 1955. od 2,85 m, zaključuje kako je sadašnja visina građevine tužene od 9,25 m-9,30 m niža 15 cm-20 cm od visine koja je dozvoljena ugovorom. Što se tiče zida, vještak smatra kako se između zgrada stranaka nalazi jedan zid debljine oko 60 cm, a svoj stav temelji na postojećem ugrađenom ormaru na sjevernom dijelu tužiteljevog zida dubine 45 cm, na kojem nije vidljivo postojanje dilatacije koja bi trebala biti na tom mjestu ukoliko postoje dva zida.
U svom očitovanju na primjedbe tužitelja sadržanom u dopuni vještva od 14. prosinca 2021., vještak je¸ustrajao na mišljenju iznesenom u vještvu od 24. svibnja 2021. Naime, ponovio je kako mu stranke na licu mjesta nisu mogle točno pokazati gdje je bio vrh krova tužene prije sporne rekonstrukcije, radi čega je kao visinu uzeo onu utvrđenu po zavodu d.d. S. iz studenog 2018., jer ta tvrtka ima izuzetno točne metode izračuna fotogrametrijom.
9.2. Prvostupanjski sud smatra nedvojbeno utvrđenim kako objekte stranaka razdvaja jedan zid debljine oko 60 cm i kako su u njega ugrađene predmetne instalacije tužene, kako taj zid pripada nekretnini čest. zgr. … te kako je zgrada tužene nakon adaptacije viša za 35 cm od njezinog starog objekta, ali i dalje niža 15- 20 cm od visine koju je otac tužitelja J. T. pok. N. dozvolio djedu i baki tužene R. i M. R. sklopljenim ugovorom od 30. prosinca 1955., te navodi kako su pravnim poslom prednici parničnih stranaka utvrdili su svoje susjedske, ali i buduće imovinsko-pravne odnose, što tužena osporava, ističući njegovu ništavost, međutim činjenica je da je on sklopljen u pisanoj formi, jasnog i razumljivog sadržaja, a na kraju uredno potpisan po sudionicima i svjedocima.
Smatra da je bez pravnog značaja što je ugovor neovjeren, a tvrdnje tužene kako se radi o prevari nad polupismenom bakom i djedom nemaju dokaznog, a ni logičnog uporišta, pogotovo kada se uzmu u obzir ugovor o prodaji i kupovini od 14. veljače 1955. i darovni ugovor od 22. veljače 1957. koje je sklapala M. R. obrazloživši kako je doista neočekivano da je navodno polupismena osoba sklapala poslove kupnje i raspolaganja nekretninama na valjan i zakonit način, a da je u međuvremenu bila nesposobna prilikom sklapanja ugovora 30. prosinca 1955.
9.3. Tvrdnje tužene prvostupanjski sud drži neuvjerljivim i proizvoljnim, a označeni ugovor rezultatom slobodne volje njegovih sudionika, pri čemu dodaje kako je sasvim logično sklopljen nakon što je M. R. kupila nekretninu i 8. kolovoza 1955. ishodila građevinsku dozvolu, jer je tom ispravom stekla pravo nadogradnje postojećeg kupljenog objekta, ali nije riješila odnose sa susjedom.
Nadalje, da su R. trebali dogovoriti pitanje izgleda i dimenzija svog budućeg objekta te korištenja njemu susjednog sjevernog zida J. T., radi čega su imali potrebe trajno riješiti ovo susjedsko te imovinsko-pravno pitanje, stoga je ugovor od 30. prosinca 1955. logična posljedica, ali i temelj prosuđivanju odnosa između njegovih sudionika i parničnih stranaka.
9.4. Prvostupanjski sud smatra utvrđenim kako je M. R. kupila od N. T. pok. A. kupila nekretnine čest. zgr. …cisterna, čest. zgr. … magazin i čest. zem. …, koje su prethodno bile predmet diobe koju je prodavatelj sklopio 31. kolovoza 1929., a iz sadržaja ugovora od 30. prosinca 1955., da je razvidno kako je J. T. pok. N. vlasnik zida sa sjeverne strane, računajući od bivše teze (prizemnice) N. T. pok. A., odnosno njezinih kupaca M. i R. R.. Dakle, da tužiteljev otac, kao nedvojbeni vlasnik zida, dozvolio je R. "zapremu" tog zida, te taj termin prvostupanjski sud tumači kao pravo zauzimanja (zapremanja, zapremine)), odnosno korištenja opisanog zida, tako da je sklapanjem ovog ugovora i u skladu s paragrafom 475. tada važećeg Austrijskog građanskog zakonika (dalje OGZ) u odnosu na ovaj zid osnovana negativna služnost, odnosno pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu zgradu, uz napomenu kako je OGZ u ovom slučaju valjalo primijeniti u skladu s odredbom iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) po kojoj se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
9.5. Smatra da su sklapanjem ugovora od 30. prosinca 1955. R. obvezali koristiti vlasnikov zid u jasno utvrđenim granicama (visina 2,85 m, a dužina 9,65 m) i za to pravo platili su utvrđeni novčani iznos od 3.500,00 tadašnjih dinara, da osnovana služnost nije i ne mora biti upisana u zemljišnim knjigama, ali svakako obvezuje ugovaratelje i njihove pravne slijednike (pacta sunt servanda), tako da su pravni prednici tužene vodili računa o preuzetoj obvezi i prilikom izvođenja radova na nadogradnji dotadašnje teze (prizemnice) i njezinog pretvaranja u stambeni prostor, vodili brigu o visini i dužini svog novosagrađenog objekta. Nadalje, da takav stav potvrđuje tužitelj iz čijeg iskaza proizlazi kako su radovi na izgradnji tog objekta okončani na miran i nesporan način pa s tim u vezi pretpostavlja kako su se ugovorne obveze poštovale.
9.6. Prvostupanjski sud, nadalje, smatra da su prednici tužene sve vrijeme bili svjesni položaja zida koji ih razdvaja u odnosu na susjednu nekretninu i tko je njegov vlasnik, stoga da je to znala ili morala znati i tužena kao njihova slijednica te da nije postupila u smislu citirane odredbe iz čl. 167. st. 2 ZV i priložila dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazio suprotan ili drugačiji zaključak, a svakako je valjalo cijeniti nalaz vještaka za graditeljstvo od 24. svibnja 2021. po kojem između stranaka postoji samo jedan zid debljine 60 cm, kao i da raspoložive dokaze, a prije svega ugovor iz 1955., treba tumačiti po njihovom sadržaju i naravi, pa stoga drži kako su pravni prednici tužene isplatom novčanog iznosa stekli ovlaštenje prenijeti teret dijela konstrukcije svoje zgrade na sjeverni fasadni zid tužiteljevog oca, a ne i druga prava, jer bi u tom slučaju sadržaj ugovora bio drugačiji i jasno upravljen na stjecanje prava suvlasništva, a ne na stjecanje prava negativne služnosti. Prvostupanjski sud zaključuje da se u ugovoru isključivo navodi dozvola zauzimanja dijela površine zida uz novčanu naknadu i točno označava vodoravan položaj budućeg objekta, ali ne i pravo korištenja zida za ugradnju potrebne infrastrukture ili drugi način njegovog korištenja kao dijela suvlasničke zajednice.
9.7. Konačno prvostupanjski sud zaključuje da je tužena prilikom rekonstrukcije svog objekta položenog na čest. zgr. …izvela radove ugradnje vodovodne i električne infrastrukture na dijelovima nekretnine čest. zgr. … isključivog vlasništva tužitelja i to u sjeverni zid njegove kuće te u zid izgrađen na dijelu dvora, a na vještakovoj skici lica mjesta označenog slovima B-E, pa kako su predmetni radovi izvedeni samovoljno i neovlašteno, tužena je uznemirila vlasništvo protivne stranke, a nije dokazala da je u ovom slučaju imala pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika. Navodi kako zid u dvoru označen slovima B-E predstavlja objekt koji se nadovezuje na fasadu kuće tužitelja u smjeru zapada i ne spominje se u ugovoru od 30. prosinca 1955., tako da nije bio predmet naknade koju su R. platili T., što znači da tužena i njezini pravni prednici nisu mogli imati nikakva ovlaštenja dirati se u tu nekretninu tužitelja, pa da predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište u citiranoj odredbi iz čl. 167. ZV, a tužbeni zahtjev valjalo je prihvatiti u dijelu koji je postavljen radi utvrđenja uznemiravanja vlasništva tužitelja u odnosu na označene zidove uz nalog uklanjanja ugrađenih instalacija i zabranu takvog daljnjeg postupanja. U odnosu na zahtjev postavljen radi dijela nekretnine čest. zgr. … koju je vještak za geodeziju označio slovima E-D-B-C-E, prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj prilikom iskazivanja kao sporne radnje tužene jasno istaknuo prekoračenje visine adaptiranog objekta i ugradnju instalacija u zidu, bez spomena označenog prostora, te da treba dodati kako se radi o površini na koju po vlastitom kazivanju nije pristupao niti je koristio, što i nije mogao jer mu je bila nedostupna i nalazi se iza njegovog zida, na strani tužene. Također da je utvrđeno kako prizemne pomoćne objekte stranaka u zapadnom dijelu fizički razdvaja stari fasadni kameni zid visine prizemlja i prvog kata koji ima otklon od 60 cm u smjeru juga u odnosu na zid koji razdvaja njihove zgrade, tako da je posjed tužitelja u tom dijelu čest. zgr. … dugi niz godina jasno omeđen i definiran u odnosu na posjed tužene, da se radi o površini koju tužena i njezini pravni prednici od stupanja u posjed 1955. koriste samostalno i neometano, uz napomenu kako iz stanja u spisu ne bi proizlazio suprotan zaključak.
9.8. Sud smatra da nema dokaza da je tužena ovaj dio čest. zgr. … posjedovala neosnovano i neovlašteno, već kao dio svoje cjeline stečene kupoprodajnim ugovorom, stoga u njezinom korištenju te površine nema elemenata posebnog prisvajanja i uznemiravanja tužitelja, radi čega je njegov zahtjev u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan, a na istovjetan način valjalo je odbiti i u odnosu na preostali dio zahtjeva postavljenog radi utvrđenja i zaštite od uznemiravanja podizanjem objekta tužene iznad dopuštene visine, a sve zbog nedostataka dokaza, odnosno radi utvrđenja činjeničnog stanja koje upućuje na zaključak kako tužena rekonstrukcijom svog objekta i njegovom konačnom visinom nije prekoračila ovlasti utvrđene ugovorom prednika parničnih stranaka od 30. prosinca 1955.
O žalbi tužitelja
10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na dio prvostupanjske presude koji pobija tužitelj (točka II. izreke). Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tuže potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj (tužitelj) u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio za tužitelja odbijajući dio.
10.1. Pravilno prvostupanjski sud nalazi u korist tužene pravo kojim je imala mogućnost naslanjati teret svoje zgrade na tuđu nekretninu iako je iz predmetnog spisa razvidno da je i prije sklapanja Ugovora iz 1955. postojala građevina - kuća - u odnosu na koju je M. R. odobreno nadograđivanje stambene kuće.
10.2. U konkretnom slučaju stajalište je ovog suda da bi se odnos između stranaka imao promatrati kroz odluke Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV), te konkretno odredbe članka 188. stavka 5. ZV kojim je propisano da bi se služilo nekretninama sa zgradom, da se mogu osnovati služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju na to da vlasnik poslužne nekretnine nešto propušta, ne oduzima poslužnoj zgradi svjetlo, zrak ili vidik.
10.3. Kako tužitelj očito nema osnovano pravo kućne služnosti, što u konkretnom slučaju znači da tužitelj u odnosu na tuženu nema ovlaštenja tražiti da nešto propusti na svojoj nekretnini, odnosno da ne oduzimao poslužnoj nekretnini (tužiteljevoj) svjetlo, zrak i vidik, to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
10.4. To tim više što je pravo vlasnika da vrši određene radnje na svojoj nekretnini proizlazi iz njegovog prava vlasništva koje ograničenje ima samo u tome da vlasnik svoje pravo vlasništva izražava na taj način da pretjerano utječe na stvarno izvršenje neke druge, konkurirajuće pravne vlasti tj. obzirno izvršava pravo vlasništva u skladu s odredbom članka 100. ZV i to tim više što je utvrđeno da tužitelj na svom zidu nikada nije imao bilo kakve otvore, odnosno svjetlo, zrak ili vidik, kao i da je utvrđeno da je zgrada tužene nakon adaptacije viša za 35 cm od upisanog starog objekta, ali i dalje niža 15-20 cm od visine koju je otac tužitelja J. T. dozvolio djedu i baki tužene Ugovorom od 30. prosinca 1955. na koji se poziva tužitelj, ali koje su odredbe u koliziji s odredbama koje su citirane u ovoj odluci i iz kojeg ugovora proizlazi da su prednici tužene platili nešto što su prema utvrđenim činjenicama imali pravo.
10.5. Zbog svega iznesenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koji pobija tužitelj (točka II. izreke) te na temelju članka 368. ZPP presuditi kao u točki I. izreke ove presude.
O žalbi tužene
11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje se u žalbi protiv dosuđujućeg dijela (točka I izreke) poziva tužena. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe potpuno je i pravilno utvrđeno i navodima žalbe se ne dovodi u sumnju. Žaliteljica u žalbi ne iznosi činjenice i dokaze koji bi bili od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje na temelju kojega je prvostupanjski sud donio pobijani dio prvostupanjske presude, ali ističe činjenice koje ukazuju na opravdanu sumnju u pravilnost primjene materijalnog prava.
12. Naime, kraj utvrđenja da objekte stranaka razdvaja jedan zid debljine oko 60 cm u koji su ugrađene instalacije tužene, ovaj sud je stajališta da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe članka 101. stavka 1. ZV. Naime, proizlazi da se zid nalazi na međi između nekretnina stranaka(čak je bilo i sporno da li granica između čestica stranka položena po sredini zida.
13. Odredbom članka 101. stavka 1.ZV propisano je da ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i stvari koje služe kao međni znakovi, zajedničke su ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže (naročito znacima, natpisima, grbovima ili drugim dokazima) da su vlasništvo jednoga susjeda, a odredbom članak 101. stavka 3. propisano je da Zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, može do te širine izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl. 13.1. Ako bi se i uzelo u obzir da je zid tužiteljev, a što, kako u žalbi navodi tužena, ne bi bilo logično jer nije suvislo da bi tužena na svojoj nekretnini imala tek tri zida, a i Ugovorom od 1955. je dano ovlaštenje da se prednici tužene "naslone" na zid tužitelja, ali i kraj činjenice da je i prije sklapanja ugovora postojao objekt, opet bi, po ocjeni ovoga suda bilo osnova za primjenu odredbe članka 101. stavak 3. ZV tako da je ovaj sud stajališta da je prvostupanjski sud u odnosu na točku I. izreke pogrešno primijenio materijalno pravo, uslijed čega je valjalo prihvatiti žalbu te prienačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u izreci.
14. S obzirom da je tužena uspjela u postupku, valjalo joj je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP priznati troškove postupka koji se odnose na troškove sastava odgovora na tužbu na temelju Tbr.8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa) u iznosu od 132,72 eura/1.00,00 kn trošak sastava prijedloga radi osiguranja dokaza od 25.4. 2017. u iznosu od 66,36 eura/500,00 kn, troškovi pristupa na ročišta od 30.5.2017., 22.5.2019., 9.3.2019., 16.12.2020., 25.3.2021., 3.11.2021. i 1.2.2021. u iznosima od po 132,72 eura/1.000,00 kn po Tbr. 9. točka 1. OT, za ročišta od 28.3.2018., 29.5.2018., 13.11.2018., 9.1.2019., 7.3.2019., 27.10.2020. iznose od po 66,36 eura/ 500,00 kn po Tbr. 9. točka 2. OT, za sastav četiri obrazložena podneska od 19.4.2018., 13.2.2019., 9.10.2020. i 11.3.2021. po Tbr. 8. točka 1. OT iznose od 132,72 eura/ 1.000,00 kn, sastav podnesaka od 19.10.2021., te 2.6.2017. iznose od po 33,18 eura/ 250,00 kn po Tbr. 8. točka 3. OT, troškove za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 66,36 eura/ 500,00 kn, troškova sastava žalbe u iznosu od zatraženih 165,90 eura/1.250,00kn, što zajedno iznosu 2.355,83 eura/ 17.750,00 kn, što s PDV-om iznosi ukupno 2.944,79 eura/ 22.187,50 kn, a sa troškovima vještačenja u iznosima od 530,89/ 4.000,00 kn te 76,32 eura/ 575,00 kn, ukupno 3.551,99 eura/ 26.762,50 kn, kako je to riješeno u izreci presude (točka III. izreke).
15. Također, budući je tužena uspjela sa žalbom valjalo joj je priznati troškove žalbe koji se odnose na troškove sastava žalbe temeljem Tbr.10. OT u iznosu od 1.250,00 kn što uz PDV iznosi ukupno 207,38 eura/1.562,50 kn, a sa sudskom pristojbom u iznosu od 119,45 eura/ 900,00 kn (Tarifa o sudskim pristojbama, Tbr. 3. stavak 1. u vezi s člankom 7. Zakona o sudskim pristojbama), ukupno 326,83 eura/ 2.462,50 kn, kako je riješeno u točki IV izreke.
16. Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP a kako nije uspio u postupku, to je sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka odbijen (točka V. izreke). O zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je temeljem čanka 155. ZPP. Navedeni troškovi, naime, po ocjeni ovoga suda nisu bili neophodni za uspješno vođenje postupka.
17. Zbog svega iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 17. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
