REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3707/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, Damira Kontreca i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari prvoovrhovoditeljice BB iz [adresa], drugoovrhovoditeljice OB iz [adresa] i trećeovrhovoditeljice PB iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Josipu Butiganu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera, radi ovrhe, odlučujući o reviziji svih ovrhovoditeljica protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-309/2013 od 5. rujna 2014., kojom je ukinuto rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr 315/2012 od 7. svibnja 2012., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija se u pogledu pravnog pitanja naznačenog pod rednim brojem 1. odbija kao neosnovana.

II. Revizija se u pogledu pravnog pitanja naznačenog pod rednim brojem 2. odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja Ovr- 315/2012 od 7. svibnja 2012. je odlučeno:

„I.

Određuje se ovršeniku JAVNA USTANOVA NACIONALNI PARK PLITVIČKA JEZERA naknadni rok od 15 dana za izradu i provedbu parcelacijskog elaborata za stambeno [adresa] te određivanje točne veličine parcele zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ovrhovoditeljica: BB iz [adresa], MB iz [adresa] i GB iz [adresa].

Rok od 15 dana počinje teći od dostave prijepisa ovoga rješenja.

II.

Ovršenik se može osloboditi obveze navedene u toč. I. izreke ovoga rješenja ako u roku od 15 dana pribavi i provede parcelacijski Elaborat iz srpnja 2009. godine koji je izradio GEOINFO d.o.o. iz [adresa] po ovlaštenom geodetu DB, dipl. ing. gedezije radi identifikacije zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

III.

Ako ovršenik u naknadnom roku ne ispuni soju obvezu iz toč. I. ili II. izreke ovoga rješenja obvezan je platiti ovrhovoditelju iznos od 3.000,00 (tritisuće) kuna za svaki dan zakašnjenja počav od isteka naknadno ostavljenog roka.

IV.

Nalaže se ovršeniku platiti ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u svoti od 1.250,00 kuna u roku od 15. dana po primitku ovoga rješenja.“.

2. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Ukida se rješenje Općinskog suda u Gospiću posl. broj: Ovr-315/2012 od 7. svibnja 2012.“.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje u tekstu: ZPP), a koja se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 – dalje u tekstu: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/2022) , a sve u svezi čl. 12. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, dalje: OZ) podnijele sve ovrhovoditeljice zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni; predložile su sudu preinačiti, podredno ukinuti pobijanu odluku; zahtijevale su trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena ali neosnovana u pogledu pravnog pitanja pod rednim brojem 1., dok je nedopuštena u pogledu pravnog pitanja pod rednim brojem 2.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Prvostupanjsko rješenje, koje je ukinuto pobijanim, predstavlja rješenje o sudskim penalima u smislu odredbe čl. 217. OZ-a, koje je doneseno temeljem pravomoćne i ovršne isprave – sudske presude i ovršeniku je dostavljeno 4. lipnja 2012., te je ovršenik na to rješenje podnio žalbu 13. srpnja 2012., koju su nižestupanjski sudovi kvalificirali žalbom nakon proteka roka u smislu čl. 49. OZ-a, pa je prvostupanjski sud spis proslijedio drugostupanjskom na odlučivanje te je taj viši sud donio pobijanu odluku, ocjenjujući da su nastupili razlozi iz čl. 49. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a.

9. Nastavno na navedeni postupovnopravni pristup revidentice su u reviziji, kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, postavila sljedeća pravna pitanja:

„1. Da li je pravno dopuštena ovršenikova žalba nakon proteka roka iz čl. 49. OZ-a od dana 16.7.2012. koju je ovršenik izjavio protiv pravomoćnog rješenja o izricanju sudskih penala Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-315/20112. od 7.5.2012. donesenog temeljem odredbi čl. 217. OZ-a, a koje nema pravni karakter Rješenja o ovrsi iz čl. 37. i čl. 218. OZ-a i da li je istu drugostupanjski sud bio dužan odbaciti?

2. Ako rečeno Rješenje o izricanju sudskih penala iz prethodnog pitanja ima pravni karakter rješenja o ovrsi iz čl. 37. i 218. OZ-a protiv kojeg žalba nakon proteka roka iz čl. 49. OZ je dopuštena, da li je drugostupanjski sud bio ovlašten meritorno odlučivati o rečenoj žalbi ili je o istoj trebao meritorno odlučivati prvostupanjski sud tj. Općinski sud u Gospiću temeljem odredbe čl. 49. st. 3. , 50. i. 51. OZ-a?“.

10. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revidentice navode odluke sudova u kojima je izraženo pravno shvaćanje nepodudarno s onim u pobijanoj odluci i to odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 3163/2012 i Županijskog suda u Bjelovaru broj

11. Prvim pravnim pitanjem se zapravo problematizira pravna kvalifikacija rješenja o izricanju sudskih penala u smislu odredbe čl. 217. OZ-a i, nastavno tome, mogućnost podnošenja žalbe nakon proteka roka u smislu odredbe čl. 49. OZ-a na to rješenje i u smislu potonjeg revizijski sud primjećuje nepodudarnost pravnog shvaćanja izraženog u pobijanoj odluci sa onim izraženim u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 3163/2012 od 23. listopada 2012., slijedom čega, u pogledu toga pitanja, reviziju ocjenjuje dopuštenom.

12. Stoga je u pogledu tog pitanja revizijski sud pristupio razmatranju revizije u smislu čl. 392.a st. 2. ZPP-a, ispitujući odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

13. Prvenstveno je za ocijeniti da rješenje o sudskim penalima sadržava sve sastojke koje rješenje o ovrsi, sukladno odredbi čl. 37. st. 1. OZ-a, mora imati, pri čemu bi izricanje sudskih penala predstavljalo svojevrsno sredstvo ovrhe.

14. U tom smislu ovaj sud, po strukturi sadržaja i po predmetima i sredstvu ovrhe, uočava sličnost između rješenja o sudskim penalima (čl. 217. OZ-a) sa rješenjem o ovrsi radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik ili sa rješenjem o ovrsi radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje (čl. 232. i 233. OZ-a).

15. Potonja je rješenja zakonodavac izričito kvalificirao kao rješenja ovrsi (čl. 232. st. 1. i čl. 233. st. 1. al. 2. OZ-a), dok u tom smislu izričita kvalifikacija izostaje u odnosu na rješenje o sudskim penalima.

16. Činjenica da odredba čl. 217. OZ-a ne imenuje rješenje o sudskim penalima izričito rješenjem o ovrsi, te činjenica da (tek) čl. 218. OZ-a određuje da će “na temelju pravomoćnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz članka 217. ovoga Zakona, sud u istom ovršnom postupku u kojemu je donio to rješenje, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, donijeti rješenje o ovrsi radi prisilne naplate dosuđenih penala“ (dakle, taj Zakon u postupku po sudskim penalima tek potonje rješenje izričito imenuje rješenjem o ovrsi) – ne oduzima rješenju o sudskim penalima njegovo suštinsko svojstvo rješenja kojim je ovrhovoditelj (prijedlogom za donošenje toga rješenja) u konkretnom slučaju započeo ovršne postupovne radnje radi prisilne naplate svoje tražbine.

17. Ne sporeći da je rješenje o ovrsi doneseno u smislu čl. 218. OZ-a svakako jedno o postupovnih radnji donesenih u provođenju ovršnog postupka kojeg je konačni cilj prisilna naplata „osnovne“ tražbine (one koja je u ovopredmetnom, konkretnom postupku određena presudom), ne može se pri odlučivanju u pogledu dopuštenog pravnog pitanja ispustiti iz vida da se rješenje o ovrsi doneseno u smislu čl. 218. OZ- a, donosi radi prisilne naplate „dosuđenih penala“, a ne radi prisilne naplate spomenute osnovne tražbine; dakle, „tražbina koja se ostvaruje“ tim rješenjem (čl. 37. st. 1. OZ-a) su sudski penali, a ne „osnovna“ tražbina (ona iz presude).

18. Ovdje treba osobito naglasiti da je bitna konkretna okolnost ovoga slučaja ta da je rješenjem o sudskim penalima (točnije, podnošenjem prijedloga za donošenje toga rješenja) započeo ovršni postupak u ovoj pravnoj stvari. Prethodno tome taj postupak nije trajao, jer je to rješenje doneseno temeljem presude (dakle, ovršne isprave donesene u parničnom postupku), a ne temeljem već eventualno donesenog rješenja o ovrsi na koje bi ovršenik nesporno već imao (ovdje sporno) pravo na podnošenje žalbe nakon preteka roka u smislu čl. 49. OZ-a.

19. Uzimajući u obzir navedeno pod toč. 13. – 18. za zaključiti je da se ovršeniku u konkretnom slučaju ne može uskratiti pravna zaštita koju bi na početku ovršnog postupka svakako imao da je prvotno doneseno rješenje o ovrsi protiv kojeg bi nesporno mogao u žalbi iz čl. 49. OZ-a isticati prigovore koje tamo može podnositi po proteku roka (one prigovore iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a).

20. Takve prigovore u odnosu na „osnovnu“ tražbinu koja se ostvaruje ovršenik ne bi mogao iznositi podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi donesenog temeljem čl. 218. OZ-a (ovrha radi naplate dosuđenih penala), što proizlazi iz argumentacije toč. 17. ovoga obrazloženja.

21. Uskraćujući ovršeniku u konkretnom slučaju pravo na podnošenje žalbe u smislu čl. 49. OZ-a, došlo bi se u potencijalnu situaciju da tijekom cijelog ovršnog postupka (iniciranog i vođenog isključivo povodom prijedloga za donošenje rješenja o sudskim penalima, a ne „klasičnim“ rješenjem o ovrsi – v. toč. 18.) on ne bi imao mogućnost takove postupovnopravne zaštite i da bi samo o ovrhovoditelju – njegovom interesu i inicijativi da u konkretnom slučaju radi naplate svoje tražbine podnese „klasičan“ prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi (tj. onaj prijedlog koji u korektnom slučaju ne bi sadržavao i prijedlog za izricanje sudskih penala) – ovisilo ovršenikovo pravo na takovu pravnu zaštitu.

22. U tom (neprihvatljivom) slučaju, moglo bi se doći u potencijalnu situaciju da (npr.) tijekom cijelog postupka vođenog povodom prijedloga za donošenje rješenja o sudskim penalima ovršenik ne bi imao pravo da – iako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu (cit. čl. 49. st. 1. OZ-a) – više uopće ističe da je (npr.) tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka (čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a), nego bi se morao i u tom slučaju podrediti rješenju o izricanju sudskih penala (i rješenjima o ovrsi radi naplate dosuđenih sudskih penala - v. toč. 18. i 20.), iako je „osnovna“ tražbina faktično prestala postojati iz naknadno nastalih razloga.

23. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je u okolnostima ovoga, konkretnog slučaja, protiv rješenja o sudskim penalima u smislu čl. 217. OZ-a dopušteno podnošenje žalbe nakon proteka roka u smislu čl. 49. OZ-a, čime ovaj sud, u okviru prvog postavljenog pravnog pitanja, postupovnopravni pristup nižestupanjskih sudova ocjenjuje pravilnim.

24. S obzirom na to da ovaj sud ocjenjuje da, u pogledu prvog pravnog pitanja, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, odlučio je kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja i to sve temeljem čl. 393. i čl. 400. st. 3. ZPP-a, a sve u svezi čl. 19. st. 1. OZ- a.

25. U pogledu drugog pravnog pitanja revidenata za obrazložiti je da se u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, pozivaju ne izražava pravno shvaćanje u pogledu toga pravnog pitanja, pa tako (a ni na ikoji drugi način) revidenti nisu dokazali važnost toga pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

26. Stoga je, u pogledu drugog pravnog pitanja, temeljem odredbe čl. 392.b. st. 3. i čl. 400. st. 3. ZPP-a, a sve u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a, odlučeno kao pod toč. II. izreke.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug