REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 925/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg je zastupao punomoćnik Alen Blagajac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3887/2018-2 od 6. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1776/2016-126 od 7. svibnja 2018., u sjednici održanoj dana 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3887/2018-2 od 6. studenoga 2018. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-1776/2016-126 od 7. svibnja 2018. odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tužena je dužna tužitelju isplatiti s naslova naknade nematerijalne štete i tuđe pomoći iznos od 335.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

1.1. Odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnične troškove.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-3887/2018-2 od 6. studenoga 2018. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog tjelesne ozljede koju je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi dana 20. svibnja 2006. na lokalnoj cesti Pirovac-Stankovci. Prema navodima tužbe do štetnog događaja je došlo krivnjom vozača nepoznatog vozila, pa potražuje naknadu od tuženika za kojeg tvrdi da je baš on osiguratelj od kojeg oštećenici u takvom slučaju mogu potraživati naknadu.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22, dalje: ZID ZPP/22), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Protiv drugostupanjske presude je dopuštena redovna revizija po odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, koju je tužitelj i podnio. Stoga je presuda ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, naknada imovinske i neimovinske štete nastale tužitelju zbog tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi 20. svibnja 2006. na lokalnoj cesti Pirovac-Stankovci. Tužitelj u ovoj parnici potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete te naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 335.500,00 kn sa zateznim kamatama.

8.1. Među strankama je bila sporna pasivna legitimacija tuženika, te osnova i visina tužbenog zahtjeva. S tim u vezi je bio sporan uzrok štetnog događaja, odnosno je li u predmetnoj nezgodi sudjelovalo i treće, nepoznato, vozilo marke Golf za koje tužitelj tvrdio da ga je uočio na svojoj prometnoj vozeći pri pretjecanju iz suprotnog smjera, uslijed čega je tužitelj bio prisiljen prijeći na sebi suprotnu prometnu traku u kojoj je došlo do izravnog sudara njegovog vozila (Opel Ascona) i teretnog vozila (Ford Tranzit).

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- dana 20. svibnja 2006. se dogodila prometna nezgoda na lokalnoj cesti Pirovac-Stankovci,

- kritične zgode tužitelj je upravljao vozilom marke Opel Ascona kojim je, nakon prelaska u suprotnu prometnu traku, udario u teretno vozilo marke Ford Tranzit koje je dolazilo iz suprotnog smjera;

- prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka dr. Narcisa Hudorović i dr. RA tužitelj je u predmetnom događaju zadobio tjelesne ozljede;

- proveden je očevid na licu mjesta (list 96-97 spisa) i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Husinecu (list 110-120 spisa) kao i dopuna vještačenja (list 150-153 i 221-227 spisa), a prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka postoji tehnička mogućnost da je nepoznato vozilo završilo pretjecanje teretnog vozila Ford Tranzit te da se upravo na nesiguran način vratilo u desni kolnički trak ali da nije došlo do kontakta toga vozila sa druga dva vozila koja su se kasnije sudarila:

- do trenutka izvođenja dokaza prometnim vještačenjem jedino je tužitelj u ovom postupku tvrdio da je u predmetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo koje je dolazilo njemu iz suprotnog smjera i koje je prešlo na njegovu prometnu traku;

- iz zapisnika sa očevida proizlazi da svjedok TA i ŠA nisu iskazali da bi postojalo i treće vozilo koje bi vršilo radnju pretjecanja teretnog vozila Ford Tranzit;

- presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-440/96 od 27. travnja 1999. godine, koja je postala pravomoćna 18. svibnja 1999. godine, tužitelj je proglašen krivim što je 20. svibnja 1996. godine, upravljajući vozilom Opel Ascona lokalnom cestom Pirovac-Stankovci, protivno čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije prilagodio brzinu kretanja vozila unatoč činjenici da mu predstoji savladavanje nepreglednog zavoja u desno, time da je kolnik bio mokar i klizak zbog kiše koja je padala, olako držeći da takvom vožnjom neće izazvati kakvu prometnu nezgodu da bi uslijed brze vožnje ulaskom u zavoj izgubio kontrolu nad upravljačem te je vozilom prešao na lijevu prometnu traku u trenutku kada je iz suprotnog smjera naišlo teretno vozilo Ford Tranzit pri čemu je došlo do direktnog sudara u kojem je više osoba teško tjelesno ozlijeđeno;

- prema toj presudi tužitelj je kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja tako ugrozio promet da je izazvao nezgodu u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nezgode iz čl. 272. st. 2. Kaznenog zakona, pa je proglašen krivim za izazivanje predmetne nezgode zbog upravljanja vozilom neprilagođenom brzinom kretanja, time da se u činjeničnom opisu tog kaznenog djela ne spominje bilo kakvo treće vozilo koje bi imalo veze s predmetnom nezgodom,

- tužitelj je u kaznenom postupku iznoseći svoju obranu (list 19 spisa) naveo da je predmetnom prilikom kolnik bio mokar i sklizak i da je vozilom kojim je tada upravljao počeo voziti 7 dana prije nezgode i da je možda malo više "potegao", "možda 80 km/h, možda i više" uslijed čega je izgubio kontrolu, prešao na suprotnu lijevu prometnu traku i udario u vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera, dakle nije ni tvrdio da je postojalo treće nepoznato vozilo time da je iskaz dao nekoliko mjeseci nakon podnošenja predmetne tužbe.

9.1. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da se predmetni štetni događaj dogodio na način kako je to opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela iz presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-440/96 od 27. travnja 1999. godine, odnosno da u štetnom događaju nije sudjelovalo nikakvo treće vozilo već samo vozilo tužitelja i teretno vozilo Ford Tranzit, a upravo je tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja. Stoga ne postoji odgovornost tuženika temeljem odredbe čl. 87. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 9/94, dalje ZoO/94) i čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1063. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11i 78/15, dalje: ZOO/05). Stoga je tužbeni zahtjev odbijen.

10. U donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelj ukazuje u reviziji.

11. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, za koju tužitelj tvrdi da je počinjena time što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između iskaza svjedoka ŠA, te nalaza i mišljenja prometnog vještaka u odnosu na obrazloženje nižestupanjskih presuda u dijelu u kojemu sud u obrazloženju tvrdi kako ni jedan svjedok nije potvrdio tužiteljevu tvrdnju o dinamici nezgode.

12. U odnosu na iskaz svjedoka ŠA ovaj sud je pregledom spisa utvrdio da je svjedok iskazao kako je bio suvozač u vozilu FORD Tranzit i kako nije vidio prometnu nezgodu, ali je vidio da je nepoznato vozilo preteklo ono vozilo u kojem je bio suvozač, nakon čega je teretno vozilo zaostalo iza nepoznatog vozila s time da mu nije poznato iz kojeg se razloga tužitelj svojim vozilom našao na njihovoj kolničkoj traci. Dakle svjedok nije iskazao ništa što bi potvrdilo tvrdnje tužitelja da je razlog njegovog skretanja bilo nadolazeće nepoznato vozilo koje bi se prije same nezgode kretalo prometnom trakom kojom prometuju vozila iz suprotnog smjera.

13. Što se pak tiče nalaza i mišljenja prometnog vještaka valja poći od toga da vještak ni u jednom dijelu nalaza nije tvrdio da se prometna nezgoda dogodila na način kako je to opisao tužitelj u tužbi i svom iskazu. Vještak se ograničio u svom nalazu samo na tvrdnju da postoji tehnička mogućnost da je kritične zgode na cesti prometovalo i nepoznato vozilo, a na temelju izračuna brzina Opela i Forda, te njihovog međusobnog položaja u vremenu, odnosno da je postojala tehnička mogućnost da nepoznato vozilo završi pretjecanje Forda te se na vrati u njemu desni kolnički trak, bez kontakta s nekim od dvaju vozila koja su sudjelovala u nezgodi.

13.1. Kod takvog nalaza vještaka prvostupanjski sud je odlučne činjenice utvrdio i na temelju drugih dokaza, imajući prvenstveno na umu činjenični opis kaznenog djela tužitelja iz pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-440/96 od 27. travnja 1999. godine koja je postala pravomoćna 18. svibnja 1999., te je obrazložio ocjenu dokaza o odlučnim činjenicama.

14. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. st. 3. i čl. 8. ZPP, koja je prema tvrdnji tužitelja počinjena time što je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedokinje CA, koja je bila očevidac nezgode kao suvozačica u tužiteljevom vozilu.

15. Prema odredbi čl. 7. st. 3. ZPP sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. U ovom slučaju je tužitelju pružena mogućnost izjasniti se o svim odlučnim činjenicama i dokazima, a tu mogućnost je tužitelj i iskoristio. Ovu odredbu se ne može tumačiti na način da je sud dužan izvesti sve dokaze koje stranke predlože u parničnom postupku. O tome koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

15.1. U ovoj parnici je prvostupanjski sud ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez saslušanja svjedokinje CA, sestre tužitelja, koja se u trenutku nastanka štetnog događaja nalazila na mjestu suvozača u vozilu kojim je upravljao tužitelj, kao i bez izvođenja dokaza novim prometnim vještačenjem koje je predlagao tuženik, pa je iste dokazne prijedloge odbio izvoditi.

16. Drugostupanjski sud se očitovao na žalbene navode o navedenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka pa, suprotno tvrdnji tužitelja, u donošenju drugostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP.

17. Što se pak tiče tvrdnje tužitelja da bi u donošenju pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbama Zakona o kaznenom postupku navodno počinjene time što je sud u ovoj parnici utvrđivao kakav je iskaz tužitelj dao u kaznenom postupku, za odgovoriti je da sud nije temeljio odluku na činjenicama koje su navedene u obrazloženju presude donesene u kaznenom postupku protiv UA. Međutim, za rješenje ovog spora je odlučno tko je odgovoran za prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj pretrpio tjelesne ozljede, pa je u tom smislu odlučan i sadržaj izreke presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-440/96 koja sadrži činjenični opis kaznenog djela, što su nižestupanjski sudovi u ovoj parnici i naglasili u svojim presudama.

18. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

19. Tužitelj je u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno ukazao na veći broj presuda županijskih sudova u kojima se obrazloženja temelje na utvrđenju da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo i nepoznato vozilo. Međutim, okolnosti prometne nezgode i njezina dinamika ovise o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a u ovom slučaju se presuda temelji na utvrđenju da prometnu nezgodu nije uzrokovalo treće vozilo nego upravo tužitelj koji je pravomoćnom presudom i proglašen krivim.

20. Pravilno je stoga u donošenju presude primijenjena odredba čl. 87. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94, dalje: ZoO/94) u vezi s čl. 154. ZOO/91.

21. Prema odredbi čl. 154. ZOO/91 tko drugome nanese štetu dužan ju je naknaditi.

22. Odredbom čl. 87. ZoO/94 oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i podnosi odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti fond za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu za osiguranje.

23. U ovom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, šteta nije nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila nego štetnom radnjom samog tužitelja (oštećenika), pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 87. Zakona o osiguranju. Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

24. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil