Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 79 Gž-3899/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagreb, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja savez H., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5427/18-51 od 27. travnja 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja saveza H. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5427/18-51 od 27. travnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj izvanknjižni vlasnik objekta- dom G. na S. površine 410 m[2] , sve sagrađeno na dijelu zk. č. br. 3327 upisane u zk. ul. 1697 k.o. G. S., koja odgovara zk. č. br. 6695/2 k.o. G. S., što je tuženik dužan priznati (toč. I./1. izreke), kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (toč. I./2. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 48.437,50 kuna u roku od 15 dana (toč. II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih navoda iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 88/01, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi.
6. Neosnovani su žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga pogrešno primijenio materijalno pravo. 7. Predmet ovog postupka je utvrđenje da je tužitelj izvanknjižni vlasnik objekta- dom G. na S. površine 410 m[2] , sve sagrađeno na dijelu zk. č. br. 3327 upisane u zk. ul. 1697 k.o. G. S., koja odgovara zk. č. br. 6695/2 k.o. G. S., što je tuženik dužan priznati.
8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je za zahtjev za utvrđenjem vlasništva pasivno legitimiran onaj tko je upisan kao vlasnik te nekretnine u zemljišne knjige i to sukladno odredbi čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08- dalje: ZZK). Kako niti u vrijeme podnošenja tužbe (2001.) niti u vrijeme kada je donijeta presuda tuženik nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine već je to Republika Hrvatska koja nije stranka u postupku, prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije.
9. Jednako tako, ukoliko je tužitelj, kako to tvrdi stekao pravo vlasništva temeljem zakona niti tada njegov zahtjev ne bi bio osnovan (čl. 129. ZZK), a s obzirom da se radilo o društvenom vlasništvu sa titularom prava korištenja, slijedom čega bi pasivno legitimirana bila Republika Hrvatska, a nikako ne Grad Z., koji nikada nije bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik.
10. Nadalje, sud ne prihvaća navode tuženika da je vlasnik predmetne nekretnine na temelju Zakona o športu i na temeljem Zaključka o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u vlasništvo Grada Z. (Sl. glasnik Grada Z. br. 2/96) jer tuženik nije dokazao tijekom postupka da se radi o športskom objektu, a što osporava i sam tužitelj (čl. 219. i 221.a ZPP).
11. Isto tako, tužitelj nije dokazao da je bio pošteni graditelj te da je građenjem na tuđem zemljištu stekao pravo vlasništva i zgrade i zemljišta, sukladno tadašnjem Zakonu o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, s obzirom da iz obrazloženja Rješenje Grada Z.-Općine S., Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove br. UP/I-05-4458/2-1982 od 03. veljače1983. jasno proizlazi da je vlasnik spornog objekta sagrađenog 1934. bilo Radničko-turističko-planinarsko društvo „P. p.“ iz Z., te da je poslije 1945. godine tim objektom upravljalo Gradsko sindikalno vijeće Z. jer tada još nije bio konstituiran savez H.
12. Slijedom iznesenih utvrđenja odbija zahtjeva tužitelja i odlučuje kao u izreci.
13. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
14. Republika Hrvatska upisana je (ex lege) kao vlasnik navedene kč. br. 3327, šuma s površinom od 6 rali 474 hvati (Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu
a prema odredbi čl. 9. st. 1. Zakona poslovni broj Z-73319/06 od 17. siječnja 2008.),
o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje: ZVDSP) pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje.
15. Stoga je osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.
16. Okolnost da je predmetni planinarski dom upisan u katastarskom operatu kao objekt u posjedu tuženika, bez utjecaja je na vlasništvo, a time i pasivnu legitimaciju tuženika.
17. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u pogledu mogućnosti utvrđenja prava vlasništva samo u pogledu izgrađenog objekta na zemljišnoj čestici.
18. Prema odredbi čl. 366. ZVDSP danom stupanja na snagu tog zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo jedinstvenosti nekretnine.
19. Prema odredbi čl. 9. st. 1. ZVDSP, pojedinačnu nekretninu čini geometrijski određena čestica sa svime što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Ovim je izražen sadržaj načela jedinstvenosti nekretnine, uz izuzetke predviđene st. 4. i 5. toga članka.
20. Sukladno tome, pojedinačnu nekretninu čini uvijek zemljišna čestica uključujući i ono što je s njom trajno povezano, a to što je s njom trajno povezano (u ovom slučaju izgrađena zgrada) ne čini pojedinačnu nekretninu.
21. Odredbom čl. 395. st. 2. ZVDSP određeno je da se od dana stupanja na snagu tog zakona odredbe propisa koje su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zagrada od pripadnosti zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine. To znači da nakon stupanja na snagu ZVDSP odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temeljile moraju uvažavati načelo jedinstva nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela.
22. Dakle, s obzirom na načelo jedinstva nekretnine u smislu odredbi čl. 9. i čl. 366. ZVDSP tužbeni zahtjev usmjeren samo na utvrđenje prava vlasništva na objektu nije osnovan jer navedena zgrada (planinarski dom) ne može biti samostalni objekt prava vlasništva već samo kao dio nekretnine.
23. Tako je odbijanjem zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
24. Pored utvrđenja da tuženik nije pasivno legitimiran, kao i s obzirom na primjenu načela jedinstvenosti nekretnine, ostale žalbeni navodi, koji se tiču vlasništva predmetnog planinarskog doma, kao i njegova namjena (radi li se o športskom ili ugostiteljskom objektu), odnosno sadržaj rješenja Grada Z.-Općine S., Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove br. UP/I-05-4458/2-1982 od 3. veljače 1983. iz kojeg prema tvrdnji tužitelja proizlazi sljedništvo Radničko-turističko- planinarskog društva „p. p.“, a time i status poštenog graditelja koji je građenjem stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, što sve dokazuje aktivnu legitimaciju tužitelja, kao i pozivanje tužitelja na primjenu odredbe čl. 368. st. 1. ZVDSP (pravo sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade, i koja odredba ne isključuju primjenu načela jedinstva nekretnine) ovaj sud nije cijenio u smislu (čl. 375. st. 1. ZPP).
25. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini dosuđenih troškova (čl. 155. st. 1. ZPP).
26. Naime, odredba čl. 154. st. 1. ZPP propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.
27. Odredba čl. 156. st. 1. ZPP određuje naknadu parničnih troškova po načelu odgovornosti za krivnju odnosno za slučaj, pri čemu se odgovornost za krivnju odnosi na one troškove parnice koje pojedina stranka uzrokuje nesvrsishodnim radnjama, radnjama kojima se odugovlači postupak ili radnjama koje su rezultat zloupotrebe procesnih ovlaštenja. Troškove uzrokovane takvim radnjama dužna je stranka koja ih je uzrokovala naknaditi protivnoj stranci bez obzira na uspjeh u parnici. U takvoj pravnoj situaciji nisu pravno odlučni žalbeni navodi da bi troškove trebalo suditi po principu krivnje iz odredbe čl. 156. ZPP budući se troškovi nastali u parnici sude po načelu uspjeha u sporu, a ne primjenom iznimke iz čl. 156. ZPP.
28. Pored toga, u smislu čl. 156. st. 3. ZPP sud o troškovima uzrokovanim krivnjom protivne stranke odlučuje na zahtjev stranke i takovu odluku dužan je donijeti neovisno o odluci o glavnoj stvari. Dakle, stranka koja smatra da joj je protivna stranka dužna naknaditi troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom mora staviti zahtjev za naknadu tih troškova i to onda kada su ti troškovi nastali, a o čemu se ovdje ne radi.
29. Što se tiče odredbe čl. 157. ZPP, nejasno je zašto se tužitelj u žalbi na nju poziva, budući da ta odredba nikako ne može ići u njegovu korist, jer se odnosi na situacije kada je tužitelj dužan naknaditi trošak tuženiku.
30. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović, v.r.
