- 1 -              Rev 47/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 47/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d., Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., OIB ..., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž-1044/2021-5 od 10. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-350/2014 od 17. svibnja 2016., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija, kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu 228.000,00 kuna na ime naknade štete, sa pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno o trošku parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1447/2023-2 od 10. svibnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

„Može li se odredba čl. 937. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11) primijeniti na ugovor o osiguranju jahti i brodica ispred odredbi Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08 i 61/11)?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu osiguranog iznosa nakade štete temeljem police kasko osiguranja brodice i jahte, a sve povodom štete nastale na brodici tužitelja te su činjenična utvrđenja pobijane odluke:

- da su stranke zaključile Policu kasko osiguranja brodica i jahti broj 802190347 s tim da osiguranje vrijedi od 12. srpnja 2013. godine od 24 sata do 12. srpnja 2014. do 24 sata;

- da su se stranke sporazumom o obročnom plaćanju premije osiguranja dogovorile da će se premija osiguranja plaćati u 10 obroka koju obavezu je ugovaratelj osiguranja preuzeo s tim da prvi obrok dospijeva 15. srpnja 2013., a posljednji 15. travnja 2014.

- da je tuženik opomenom od 16. rujna 2013. pozvao tužitelja na uplatu dospjele, a neplaćene premije osiguranja najkasnije u roku do 30 dana od prijema opomene;

- da je 24. lipnja 2014. došlo do havarije broda jer je tužitelj upravljajući brodicom uslijed zapetljanja jedra udario u stijenu i brodica je potonula;

- da je tuženik uputio tužitelju 24. lipnja 2014. obavijest o isteku osiguranja u kojoj je pozvao tužitelja da obnovi policu osiguranja, naveo da njegov dug iznosi 1.838,77 kuna i pozvao tužitelja da uplati dug;

- da je tužitelj dug podmirio 26. lipnja 2014.;

- da je tužitelj platio prvi obrok premije 15. srpnja 2013. dok ostale obroke po dospijeću nije plaćao;

- da je zaostale neplaćene po dospijeću obroke premije tužitelj platio dva dana nakon havarije.

 

8. Sud je u pobijanoj odluci (u bitnom kao i prvostupanjski sud) dakle utvrdio da je tužitelj platio samo prvi obrok premije 15. srpnja 2013., dok ostale obroke po dospijeću nije plaćao, pa je tuženik, opomenom 16. rujna 2013., pozvao tužitelja na uplatu dospjele premije osiguranja koju je tužitelj platio tek 26. lipnja 2014., dakle nakon opomene od 16. rujna 2013. pa da je, ugovor prestao po sili zakona, istekom 30 dana po neplaćanju premije po opomeni od 16. rujna 2013.

 

9. Tako je sud u pobijanoj odluci zaključio pozivom na odredbu članka 937. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 36/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) i utvrđujući istovjetnost (toj zakonskoj odredbi) ugovorne stipulacije članka 15. toč. 11. ugovorenih Uvjeta za kasko osiguranje brodica i jahti koji uvjeti su sastavni dio predmetne police kasko osiguranja brodica i jahti broj 802190347.

 

10. Iako nije predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka (jer se pravno pitanje ne odnosi na tu problematiku) valja i spomenuti da je shvaćanje nižestupanjskog suda da nije došlo do osnaženja predmetnog ugovora o osiguranju slanjem obavijesti iz lipnja 2014.

 

11. Ovaj, revizijski sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju sud u pobijanoj odluci, izražavajući naprijed navedeno pravno shvaćanje pogrešno primijenio materijalno pravo, no da je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odlučiti kao u pobijanoj odluci.

 

12. Dajući odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje, problematiku je potrebno sagledati u svjetlu sljedećih zakonskih odredbi:

 

- članka 923. st. 2. ZOO koji glasi:

„Odredbe ovoga odsjeka neće se primjenjivati na pomorska osiguranja, a ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju, kao ni na osiguranja u zračnom prometu, osiguranja tražbina te na odnose iz reosiguranja.“;

 

- članka 937. st. 3. ZOO koji glasi:

„Ali ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije.“;

 

- članka 984. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/2004, 76/2007, 146/2008, 61/2011, 56/2013 - dalje: PZ) st. 1. i 5. koje glase:

„1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na:

1) osiguranje broda, njegovih strojeva, uređaja, opreme i zaliha te robe i drugih stvari koje se prevoze brodom ili se na njemu nalaze,

(…)

3) osiguranje odgovornosti za štete nanesene trećim osobama u svezi s iskorištavanjem broda i drugih stvari navedenih u točki 1) ovoga stavka, te na osiguranje od odgovornosti za štete na brodu primljenom na popravak.

(…)

(5) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na osiguranje jahti i brodica.

(…).“;

 

- odredbe članka 700. st. 4. PZ koji glasi:

„Neplaćanje premije u roku ne oslobađa osiguravatelja njegove obveze iz ugovora o osiguranju i ne daje mu pravo da raskine ugovor o osiguranju, ako nije drugačije ugovoreno.“.

 

13. Sagledavajući predmet u kontekstu citiranih zakonskih odredbi, za ocijeniti je da je sud u pobijanoj odluci primijenio pogrešan materijalnopravni pristup kada je na predmetu slučaj izravno primijenio odredbu članka 937. st. 3. ZOO.

 

14. Naime, uz izričitu odredbu čl. 923. st. 2. ZOO, jasno je da se na ovaj predmet u kojem je potraživanje utemeljeno na ugovoru o osiguranju brodica i jahti, dakle utemeljeno na odnosu iz domene pomorskog osiguranja, ne primjenjuju odredbe Odsjeka 27. ZOO (odsjek naslova: Ugovor o osiguranju), pa tako niti odredba članka 937. st. 3. ZOO (tog odsjeka), na koju se, dakle, pogrešno poziva sud u pobijanoj odluci (sve to jer je posebnim odredbama PZ-a drugačije određeno).

 

15. Izričita, ovdje primjenjiva odredba čl. 700. st. 4. PZ, načelno određuje da neplaćanje premije u roku ne oslobađa osiguravatelja njegove obveze iz ugovora o osiguranju i ne daje mu pravo da raskine ugovor o osiguranju, tako da u konkretnom slučaju nema mjesta zaključku o raskidu ugovora temeljem samog zakona.

 

16. Međutim, odredba čl. 700. st. 4. PZ ostavlja mogućnost da pitanje raskida ugovora u slučaju neplaćanja premije, neovisno o navedenom u prethodnoj točki ovoga obrazloženja, stranke drugačije ugovore - dakle, sama odredba PZ-a je ostavila mogućnost da stranke Ugovorom o osiguranju odrede da neplaćanje premije u roku oslobađa osiguravatelja njegove obveze iz ugovora o osiguranju odnosno da mu daje pravo da raskine ugovor o osiguranju.

 

17. Utvrđenje je nižestupanjskog suda da su stranke Ugovorom o osiguranju, konkretno člankom 15. st. 11. Općih uvjeta za kasko osiguranje brodica i jahti (koji uvjeti su sastavni dio predmetne police kasko osiguranja brodica i jahti broj 802190347) ugovorili odredbu identičnu onoj iz čl. 937. st. 3. ZOO, dakle samu su dikciju identičnu odredbi čl. 937. st. 3. ZOO stipulirale u svoj ugovorni odnos, ali sada kao ugovornu obvezu.

 

18. Tako proizlazi da su same stranke ugovorile (a u skladu s mogućnosti koju im ostavlja čl. 700. st. 4. PZ), da ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije.

 

19. Utvrđenje je nižestupanjskog suda da je u rujnu 2013. tuženik tužitelju dostavio obavijest o dospijeću premije i opomenu za plaćanje dužne i dospjele premije, s tim da je člankom 2. Sporazuma o obročnom plaćanju premije (nesporno je) ugovoreno da za slučaj da Ugovaratelj osiguranja zakasni sa plaćanjem dospjelog obroka premije, navedene u čl. 1. tog sporazuma više od 30 dana, predmetni dug dospijeva na naplatu u cijelosti, uključujući i pripadajuću zateznu kamatu.

 

20. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je sud u pobijanoj odluci pogrešno promijenio materijalno pravo kada je na predmetni slučaj izravno primijenio odredbu čl. 937. st. 3. ZOO, jer je ona ovdje izravno neprimjenjiva s obzirom na odredbu čl. 923. st. 2. ZOO, u svezi čl. 984. st. 5. PZ.

 

21. Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava je za zaključiti da su stranke odredbu sadržajno istovjetnu odredbi čl. 937. st. 3. ZOO, u skladu s ovlastima iz čl. 700. st. 4. PZ, implementirale u svoj ugovorni odnos pa da je predmetni ugovor o osiguranju uistinu raskinut istekom 30 dana po dostavi obavijesti o dospijeću premije od 16. rujna 2013., dakle, raskinut je 17. listopada 2013., s obzirom da je ta obavijest dostavljena 17. rujna 2013. Pritom je samo za navesti da je prvostupanjski sud očitom omaškom kao dane uručenja i raskida naveo 17. rujna 2014. i 17. listopada 2014. godine, a ne te nadnevke 2013. godine (odlomak 3. str. 6. te odluke), kad je iz prethodnih odlomaka obrazloženja prvostupanjske odluke jasno da se radi o dostavama koje su pokušavane u rujnu 2013. godine, pa se, posljedično, presumpcije dana uručenosti sukladno Zakonu o poštanskim uslugama („Narodne novine“, broj 144/12), na koji se taj sud poziva (a primjena kojeg Zakona nije predmet razmatranja u ovom revizijskom postupku), očito i nedvojbeno (i, uostalom, u tom smislu neosporeno) odnosi na navedene nadnevke 2013. godine.

 

22. Ostaje tako za zaključiti da ovopredmetni slučaj, koji se dogodio 24. lipnja 2014., nije obuhvaćen slučajevima osiguranim ovopredmetnom policom osiguranja, raskinutom još 17. listopada 2013.

 

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je, unatoč pogrešnom pravnom pristupu suda u pobijanoj odluci, pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti jednako kao u izreci pobijane odluke, odnosno, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju odbiti, kao neosnovanu.

 

Zagreb, 23. siječnja 2024.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.