Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-2818/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice- protutuženice S. K. B. iz O., OIB: … i II. tužitelja-protutuženika A. K. iz O., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku T. J., odvjetniku u S., protiv I. tuženika-protutužitelja S. K. iz D. R., OIB: … i II. tuženika-protutužitelja M. K. iz D. R., OIB: …, oba zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi I. i II. tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-773/20 od 8. veljače 2022., te o žalbi I. i II. tužitelja-protutuženika i žalbi II. tuženika-protutužitelja protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-773/20 od 15. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-773/20 od 8. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tužitelja-protutuženika za naknadom troškova žalbenog postupka povodom žalbe protiv presude u iznosu od 1.775,00 kn/235,58 EUR[1] .

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-773/20 od 15. veljače 2022. u dijelu u kojem je I. i II. tužitelju-protutuženiku naloženo da I. i II. tuženiku-protutužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 23.687,52 kn/3.143,87 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2022. do isplate.

II. Odbija se žalba II. tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-773/20 od 15. veljače 2022. u dijelu u kojem zahtjev II. tuženika-protutužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

III. Odbija se zahtjev I. i II. tužitelja-protutuženika za naknadom troškova žalbenog postupka povodom žalbe protiv dopunskog rješenja u iznosu od 1.575,00 kn/209,04 EUR.

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika-protutužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka povodom žalbe protiv dopunskog rješenja u iznosu od 1.562,50 kn/207,38 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ad 1) S. K. B. ad) A. K., koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tuženici time što su dana 18.12.2013.godine izvodeći radove na kat. čest. broj: 176/2 K.O. T. napravili betonski plato u površini od 23 m[2] u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.g." označen točkama A-B-C-R (ova skica mjesta čini sastavni dio odluke) i time što su tuženici napravili betonski temelj površine 19 m[2] u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.g." označen točkama W-X-Y-Z koji se nalazi na dijelu kat.čest.176/1 K.O. T. u površini od 10 m[2] dok je ostatak od 9 m[2] napravljen unutar kat.čest.176/2 K.O. T., te time što su tuženici napravili betonske stepenice površine 5 m2 u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.g." označen točkama S-T-U-V koje se dijelom od 1 m[2] nalaze unutar kat.čest.176/2 K.O. T., a dijelom od 4 m[2] unutar kat. čest. broj: 3694 K.O. T., uznemirili su tužitelje u izvršavanju njihovih (su)vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao kat. čest. broj:176/2 K.O. T. i nekretnini označenoj kao kat.čest.broj 3694 K.O. T., pa su tuženici dužni ukloniti betonski plato u površini od 23 m2 u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G. dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.g." označen točkama A-B-C-R, dio betonskog temelja u površini od 9 m[2] u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.g." označen točkama W-X-Y-Z koja se nalazi na kat.čest.176/2 K.O. T., te betonske stepenice površine 5 m2 u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.g." označene točkama S-T-U-V koje se dijelom od 1 m2 nalaze unutar kat. čest. 176/2 K.O. T., a dijelom od 4 m[2] unutar kat.čest.3694 K.O. T. označenih točkama S-T-U-V i u svemu uspostaviti na ovom dijelu prvobitno stanje, predati tužiteljima u posjed ovaj dio nekretnine i ubuduće se kloniti svakog takvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da su tuženici time što su unazad šest mjeseci prije podnošenja ove tužbe, tijekom kolovoza 2013.godine za prolazak osobnim vozilom počeli koristiti pristupni put označen u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.godine" točkama i slovima A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8 površine 68 m[2] koji se dijelom od 7 m nalazi unutar kat.čest.176/2 K.O. T., a dijelom od 61m unutar kat.čest. 3642/1 K.O. T., uznemirili su isti tužitelje u izvršavanju njihovih (su)vlasničkih prava na navedenim nekretninama, slijedom čega se tuženicima ubuduće nalaže suzdržati se od prolaska osobnim vozilom pristupnim putom označenim u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.g." točkama i slovima A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8 površine 68 m[2] koji se dijelom od 7 m[2] nalazi unutar kat.čest. 176/2 K.O. T., a dijelom od 61 m2 unutar kat.čest. 3642/1 K.O. T., kao i kloniti se svakog takvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužni su tuženici tužiteljima naknaditi troškove ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja ad 2) M. K. koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj M. K. vlasnik za 1/4 dijela nekretnine označene kao kat.čest.3694 K.O. T. upisane površine 158 m[2] , a stvarne površine 231 m[2] , pa je ovlašten tužitelj na temelju ove presude zatražiti i postići upis vlasničkog posjeda u knjigama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S., Ispostava O., a nakon formiranja zemljišnih knjiga i pravo vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima u zemljišnim knjigama nadležnog suda na predmetnoj nekretnini za dodatnih 1/4 dijela uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tužiteljice-protutužene ad 1) S. K. B. i tužitelja – protutuženika ad 2) A. K. za po 1/8 dijela, odnosno s imena njihovog pravnog prednika S. K. A. za 1/4 dijela.

II. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj M. K. vlasnik za 1/2 posebnog dijela nekretnine označene kao kat.čest.zgr. 176/2 K.O. T. površine 34 m2, u geodetskom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G. "U S., rujan 2014.g." koje vještvo čini sastavni dio presude prikazano slovima A-B-C-R površine 23 m2 te H-I-J- K-L površine 11 m[2] .

III. Ovlašćuje se tuženik – protutužitelj M. K. da temeljem ove presude od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S., Ispostava O. može zatražiti cijepanje dijela nekretnine označene kao kat.čest.zgr. 176/2 K.O. T. površine 34 m[2] , u geodetskom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G. "U S., rujan 2014.g." koje vještvo čini sastavni dio presude prikazano slovima A-B-C-R površine 23 m[2] , te H-I-J-K-L površine 11 m i formiranje novih katastarskih čestica temeljem prijavnog lista koji će biti sastavljen i ovjeren od strane nadležnog područnog ureda za katastar, te se ovlašćuje tuženik-protutužitelj na temelju ove presude može zatražiti i postići upis vlasničkog posjeda u knjigama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S., Ispostava O., a nakon formiranja zemljišnoknjižnih knjiga i pravo vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima u zemljišnim knjigama nadležnog suda na novoformiranim česticama za 1/2 dijela uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika tužiteljice-protutužene ad 1) S. K. B. i tužitelja-protutuženika ad 2) A. K. za po 1/4 dijela, odnosno s imena njihovog pravnog prednika S. K. A. za 1/2 dijela".

2. Dopunskim rješenjem od 15. veljače 2022. naloženo je I. i II. tužitelju- protutuženiku da I. i II. tuženiku-protutužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 23.687,52 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2022. do isplate.

3. Protiv presude žalbu su podnijeli I. i II. tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelji) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, a protutužbeni odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelji su podnijeli i žalbu protiv dopunskog rješenja i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu dopunsko rješenje preinačiti.

5. Žalbu protiv dopunskog rješenja podnio je i II. tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: II. tuženik) također zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže isto preinačiti.

6. Žalbe I. i II. tužitelja protiv presude i dopunskog rješenja nisu osnovane, a neosnovana je i žalba II. tuženika koju je podnio protiv dopunskog rješenja.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima I. i II. tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu I. i II. tužitelj.

8. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 189. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelji. Naime, II. tuženik je uz odgovor na tužbu podnio i protutužbu kojom zahtijeva da se utvrdi njegovo pravo vlasništva upravo na nekretninama koje su predmet tužiteljeve vlasničke zaštite. Slijedom toga, postojala je osnova da se o zahtjevu iz tužbe i o zahtjevu iz protutužbe zajednički raspravlja tako da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelj da je protutužbu trebalo odbaciti odnosno da je istu trebalo izdvojiti i po istoj postupati u zasebnom postupku.

9. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je predmet tužbenog zahtjeva :

a) betonski plato označen na skici mjesta spora slovima A-B-C-R-A, a koji predstavlja dio kčbr. 176/2 u površini od 23 m[2] ,

b) betonski temelj označen na skici mjesta spora slovima W-X-Y-Z-W površine 19 m[2] , koji se sastoji od dijela kčbr. 176/1 u površini od 10 m , dok ostatak od 9 m leži unutar kčbr. 176/2, a nalazi se zapadno od stare kamene kuće te da je vidljiv i stari kameni zid koji je povezan sa kamenom kućom na istoku,

c) betonske stepenice označene u skici mjesta spora slovima S-T-U-V-S površine od 5 m[2] , koje dijelom od 1 m leže unutar kčbr.. 176/2, a dijelom od 4 m unutar čestice 3694, te da su ispod istih vidljivi ostaci starih (kamenih) stepenica, d) pristupni put označen u skici mjesta spora točkama i slovima A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8) površine 68 m[2] koji dijelom od 7 m leži unutar kčbr. 176/2, dok dijelom od 61 m[2] leži unutar kčbr. 3642/1,

- da je predmet protutužbenog zahtjeva prostor označen točkama i slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q i R i da se isti sastoji se od dijela kčbr. 3694 površine 199 m[2] , od dijela kčbr. 176/2 površine 23 m (A-B-C-R-A) te od dijela kčbr. 176/2 površine 11 m[2] (H-I-J-K-L-H)

- da put koji je predmet tužbenog zahtjeva predstavlja pristupni put za T. i potom za selo R., te da isti ima karakter javnog puta i javnog dobra u općoj uporabi,

- da tužitelji nisu dokazali da su izvanknjižni vlasnici spornog puta,

- da za k.o. T. ne postoje zemljišne knjige, te da stvarno i katastarsko stanje nije usklađeno,

- da su granice posjeda tužitelja i tuženika jasno vidljive,

- da su nekretnine tužitelja smještene iznad seoskog puta tj. sjeverno od puta, dok su nekretnine tuženika smještene ispod tj. južno od puta,

- da je sporni betonski plato sastavni dio okućnice kuće tuženika koja je sagrađena na kčbr. 177,

- da je sporni betonski temelj prostor na kojem se nalazila štala tuženika koja se sama srušila tako da su na predmetnom prostoru tuženici izgradili kućicu,

- da sporne betonske stepenice služe kao pristup s javnog puta na posjed tuženika,

- da na terenu posjed tuženika čini jasno omeđenu cjelinu jer se cijeli nalazi ispod puta slijedom čega je u odnosu na put jasno omeđen suhozidom,

- da je obiteljska kuća tuženika sagrađena na kčbr. 177 te da se odmah pored nje nalazi betonski plato (A-B-C-R-A) koji služi kao dvorište preko kojeg se pristupa kući s javnog seoskog puta, dok se do tog betonskog platoa nalazi dimna kuhinja tuženika (C-F-E-D-C) ispod koje se nalazi vrt tuženika (kčbr. 3694),

- da su u prošlosti kvalificirani posjednici predmetnih nekretnina bili braća M. (otac I. tuženika i djed II. tuženika M. K.) i J. K. koji su te nekretnine stekli nasljeđivanjem svog oca, a nasljedničku zajednicu su realno podijelili sedamdesetih godina prošlog stoljeća na način da je jedan brat dobio jedne nekretnine, a drugi brat druge nekretnine,

- da je I. tuženik od svog strica J. K. otkupio njegove nekretnine otprilike 2000. godine,

- da su M. K., koji je preminuo 1994. naslijedila dva sina S. (I. tuženik) i S. K. koji su izvršili realnu diobu nasljedničke zajednice na način da su sporne nekretnine (obiteljska kuća s dvorištem, betonski plato, betonski temelj, betonske stepenice) pripale I. tuženiku koji je sporne realne dijelove darovao II. tuženiku koji je i danas kvalificirani posjednik nekretnina,

- da je II. tuženik kvalificirani posjednik spornih nekretnina (osim puta) najmanje od 1980. godine.

11. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužitelji svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističu tužitelji.

12. Tužitelji tako osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja da su se u posjedu spornih nekretnina koje se sve nalaze južno od puta nalazili tuženici i njihovi pravni prednici. Međutim, u odnosu na posjed spornih nekretnina sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kako materijalne, tako i personalne dokaze, te je na temelju istih utvrdio sve pravno relevantne činjenice tj. da su se u posjedu spornih nekretnina nalazili upravo tuženici i njihovi pravni prednici i to u zakonom potrebnom vremenu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, i u ovom sudu je potpuno logično utvrđenje suda prvog stupnja da su tužitelji njihovi pravni prednici posjedovali nekretnine koje se nalaze sjeverno od spornog puta, a tuženici južno od spornog puta, te posljedično tome i zaključak sud prvog stupnja da su posjednici spornih nekretnina koje se nalaze južno od puta upravo tuženici. Okolnost što su u posjedovnim listovima kao posjednici nisu upisani tuženici u cijelosti, te okolnost što su tužitelji i pojedini svjedoci (svjedok I. K., svjedok R. B.) iskazivali suprotno od utvrđenja suda prvog stupnja ne znači da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Tuženici u žalbi ukazuju i da je I. tuženik Ugovor o diobi nekretnina sa svojim bratom S. K. sklopio neposredno prije podnošenje tužbe, dok je Ugovor o darovanju sklopio s Z. M. čak i nakon podnošenja tužbe. Međutim, okolnost što su navedeni ugovori potpisani neposredno prije odnosno nakon podnošenja tužiteljeve tužbe ne znači i da se realna, stvarna dioba između II. tuženika i njegovog brat nije dogodila ranije ili da II. tuženikov posjed nije pošten, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

14. I u odnosu na sporni put koji je predmet tužiteljeve vlasničke zaštite sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, sud prvog stupnja je u tom dijelu pravilno utvrdio da sporni nema karakter puta u privatnom vlasništvu, već javnog puta, te da se u pravnom smislu radi u javnom dobru u općoj uporabi. I u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je pravilno ocijenio dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, tako i da su u tom dijelu žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

15. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, na temelju utvrđenja da su se II. tuženik i njegovi pravni prednici od najmanje 1980. godine nalazili u poštenom (savjesnom), istinitom i zakonitom posjedu pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 28. i čl. 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOVO) i odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) protutužbeni zahtjev II. tuženika prihvatio.

16. S obzirom da je II. tuženik dokazao osnovanost svog peremtornog prigovora iz čl. 163. st. 1. ZVDSP kojeg je istaknuo u obliku protutužbe, te da je utvrđeno da II. tuženik ima pravo na posjed u odnosu na nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, to je posljedično tome neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim su zahtijevali vlasničku zaštitu u odnosu na te nekretnine. Stoga sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističu tužitelji.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu I. i II. tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

18. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o troškovima parničnog postupka o kojim troškovima je sud prvog stupnja odlučio dopunskim rješenjem.

19. Neosnovani su tako žalbeni navodi II. tuženika kojima ističe da je sud prvog stupnja troškove postupka povodom tužbe i troškova postupka povodom protutužbe trebao odmjeriti zasebno. Naime, o tužbi i protutužbi se raspravljalo u jednom jedinstvenom postupku, pa nema pravne osnove da se ista parnična radnja, bilo da se radilo o zastupanju na ročištu, bilo da se radilo o podnošenju podneska, vrednuje dva puta. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je troškove parničnog postupka za svaku pojedinu parničnu radnju tuženicima dosudio prema ukupno zbrojenoj vrijednosti predmeta spora povodom tužbe i protutužbe.

20. Nisu osnovani niti žalbeni navodi I. i II. tužitelja koji osporavaju dopunsko rješenje ističući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, kako su tužitelji u postupku izgubili parnicu to su isti, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, dužni tuženicima nadoknaditi troškove parničnog postupka, pa je stoga sud prvog stupnja odlučujući o troškovima postupka i u odnosu na tužitelje pravilno primijenio materijalno pravo.

21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu I. i II. tužitelja, te žalbu II. tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi dopunsko rješenje o troškovima postupka.

22. Tužiteljima i II. tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalbe nisu bile osnovane (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

23. Izreka ove presude i rješenja u dijelu kojem se isti odnose na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.