Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-4298/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici J. O., odvjetnici u Z., protiv tuženika H.-o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3475/17-34 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3475/17-34 od 28. travnja 2022.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku H.-O. D.D., Z., OIB:…, da isplati tužitelju R. P., Z., OIB: … na ime naknade štete iznos od 28.525,00 kn skupa sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07.12.2017. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknadi prouzročeni trošak iznos 12.997,50 kuna sa istim pripadajućim kamatama, koje teku od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tuženiku naknade troškovi žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene. Presuda sadrži i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., istaknuta u žalbi, a kako će biti nastavno obrazloženo.

6. Tužitelj u predmetnom postupku traži naknadu štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 3. veljače 2017., kada je na njegovo vozilo naletjelo vozilo osiguranika tuženika reg. Oznaka ZG-3374-J, te je zadobio tjelesne ozljede.

7. U ovoj, žalbenoj fazi postupka nije sporna odgovornost za štetni događaj, ali je i dalje sporna osnova i visina štete.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Z. P. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu vratne i lumbalne kralježnice, uslijed čega je u štetnom događaju pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 3 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna te blažeg još 2 tjedna po štetnom događaju. Bol jakog intenziteta trajala je 7 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, te manjeg intenziteta još 6 mjeseci. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega radi obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti, po 2 sata dnevno kroz tjedan dana i po 1 sat dnevno kroz tjedan dana.

9. Budući da je tuženik prigovorio vještakovoj ocjeni glede jačine i duljine fizičkih bolova, sud je proveo dopunsko saslušanje vještaka, koji je na ročištu održanom 09.03.2022. vještak iskazao da ostaje u cijelosti kod svog mišljenja iznesenog u pismenom nalazu od 28.08.2021. te u odnosu na pretrpljene fizičke boli može nadodati da je jačinu i duljinu fizičkih bolova vještačio na temelju priložene medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona te činjenice da se radi o osobi koja je doživjela u nekoliko navrata ozljede koje su mogle izazvati vrlo slične tegobe. Iz zdravstvenog kartona tužitelja bilo je vidljivo da je od trenutka štetnog događaja pa u sljedećem periodu pod skoro 2 godine količina analgetika potpisivana od strane liječnika bila kontinuirano visoka dok u periodu od 2015. pa do štetnog događaja uopće nisu bili pripisivani navedeni lijekovi od strane liječnika što je za vještaka bio dokaz da je štetni događaj doveo do znatnog pogoršanja stanja vratne kralježnice prvenstveno jer s obzirom na navedene ranije ozljede koje ukazuju na kronične promjene u području vratne kralježnice nije bilo moguće jasno interpretirati. Vještak prema zadnjoj učinjenoj pretrazi ne može zaključiti o datumu okončanja liječenja.

10. Prvostupanjski sud obrazlaže, da je dao vjeru vještaku jer je svoje vještačenje iznio savjesno u skladu s pravilima znanosti vještine prema čl. 258. i čl. 259. ZPP, te je obrazložio iz kojeg razloga je dao nešto veću ocjenu bolova jer je u navedenom vremenskom periodu nakon ozljede primao visoke količine analgetika, a što je povezano sa štetnim događajem, radi čega je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

11. S obzirom na to, da je vještak valjano odgovorio na prigovore tuženika, nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 2. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi.

12. Radi toga je tužitelju osnovano dosuđena naknada štete za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima – NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga, sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

Temeljem odredbe čl. 19. ZOO, a u svezi čl. 1100. ZOO, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

13. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova, te jačinu pretrpljenog straha kako je opisan u mišljenju liječnika vještaka Budući da je Vrhovni sud RH na sjednici građanskog odjela održanoj 15.06.2020., zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50 % te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete, osnovano je sud navedeno uzeo u obzir prilikom odlučivanja o preinaci i visini tužbenog zahtjeva u slučaju povrede prava osobnosti primjenjivati će se obvezne odnose nastale nakon 01.01.2006.

14. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazivanih tjelesnih boli, duševnih boli, pretrpljenog straha, stoga je valjalo slobodnom ocjenom temeljem čl. 223. ZPP i odredbe čl. 1100. ZOO, odlučiti da je primjereni iznos pretrpljenih tjelesnih boli 20.000,00 kuna, pretrpljenog straha 8.000,00 kuna. Sud je utvrdio da je tužitelju pružena tuđa pomoć i njega od osobe kojoj to nije profesionalna djelatnost, a satnica NKV radnika iznosi oko 30,00 kuna, stoga je valjalo slobodnom ocjenom temeljem čl. 223. ZPP, odlučiti da je primjereni iznos neto satnice 25,00 kuna, te utvrditi ukupni primjereni iznos od 525,00 kuna, a prema odredbi čl. 1095. ZOO.

15. Sud je dosudio tužitelju ukupni iznos naknade štete 28.525,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate iz razloga jer je tijekom postupka utvrđeno da nije završeno liječenje, a razvidno je da tužitelj nakon odštetnog zahtjeva i tužbe nije isplatio tužiteljici određeni iznos za naknadu štete stoga se ne može pozivati na činjenicu da bi zakonske zatezne kamate trebalo odrediti od dana završenog liječenja ili donošenja prvostupanjske odluke.

Sud je dosudio na dosuđenu materijalnu štetu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer prema čl. 12. Zakona obveznim osiguranjima u prometu koji je u svezi sa stavkom 1. točkom 2. i 4. navedenog zakona, ovdje tuženik dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi, ovdje tužitelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni, tužitelj uz presuđeni iznos materijalne štete ima pravo potraživati isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja tužbe.

16. Nadalje, pravilno je primijenjena odredba čl. 190. st. 3. ZPP, kada je sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, budući da je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, pa nisu osnovani suprotni navodi žalbe tuženika.

17. Povodom prigovora zastare, u odnosu na preinačenu tužbu, treba reći da, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva, ocjenjuje samostalno onda kada se, uz povećanje tužbenog zahtjeva, mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmijene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmijene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare, u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe, bitan dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi, primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014. godine, kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva.

18. U ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičnog - novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

19. Ovdje je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, visina koje se određuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja te je stoga prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Tužitelj je podnošenjem tužbe 7. prosinca 2017. godine, poduzeo radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu nematerijalne štete te je time prekinuo zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 od 4. travnja 2012. godine. Navedenom je presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo nematerijalne štete, sa slijedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove."

20. Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. prosinca 2017. godine, nije mogao postavljati svoj zahtjev, u visini koja premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji način nije mogao predvidjeti da će se, po proteku daljnjih godina trajanja postupka, odnosno 2020. godine, isti Kriteriji, na navedeni način, izmijeniti, a upravo je u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, (br. Su-IV- 47/2020--5) preinačen tužbeni zahtjev. Primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljala bi za tužitelja nepredvidiv način primjene toga roka. Ovo stoga, jer je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija, predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih Kriterija iz 2020. godine. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačen nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. godine i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018. godine).

21. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamatu.

22. U odnosu na žalbeni prigovor u odnosu na tijek te kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, treba reći da je ovaj drugostupanjski sud upoznat sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenom spornom pitanju, izraženom u presudi poslovni broj Rev-1133/21 od 14. prosinca 2021. godine.

23. Međutim, na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj 9. srpnja 2021. godine, zauzeto je drugačije pravno shvaćanje, prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (kod kojeg pravnog shvaćanja se ostalo i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. godine).

24. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od podnošenja tužbe, jer je to sukladno odredbi čl. 1103. ZOO. Naime, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, odnosno tužbe, pa se obveznik naknade, koji nije isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima), ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe Prema tome, u konkretnom slučaju, tužitelju je, i na povišeni iznos naknade štete, pripadaju zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja tužbe.

25. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je zato kao u izreci (točka I).

26. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Sud je vodio računa o uspjehu stranaka u sporu, pri čemu je tužitelj uspio sa 100% po osnovi i visini, te o tome koje su radnje bile potrebne radi vođenja parnice.

27. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je o troškovima žalbenog postupka (točka II izreke). Tuženiku nije dosuđen navedeni trošak jer nije uspio sa žalbom, dok troškovi odgovora žalbe nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

U Zagrebu, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.