REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1023/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz S. (OIB: …), zastupane po punomoćniku D. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i p. iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske - za Ministarstvo obrane (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja ugovora o radu nedopuštenim, sudskog raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-346/2022-3 od 19. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-1141/2019-18 od 21. veljače 2022., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1 Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom:

1.1. u stavku I. izreke, odbijeni su zahtjevi tužiteljice:

- na utvrđenje “da nije zakonit i dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između tužiteljice i tuženika 18. travnja 1995., temeljem kojeg tužiteljica od 1. siječnja 2002. radi na radnom mjestu sobarice, Domaćinstvo hotela Z. Odsjek gospodarstva, Područni odjel S., Gospodarenje nekretninama, a prema tuženikovoj Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu datirana s Z. 16. veljače 2015.", Klasa: …, Urbr: ...“,

- da se raskine „Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika 18. 04. 1995., temeljem kojeg tužiteljica od 1. siječnja 2002. radi na radnom mjestu sobarice, Domaćinstvo hotela Z. Odsjek gospodarstva, Područni odjel S., Gospodarenje nekretninama, s danom donošenja prvostupanjske presude“,

- na obvezivanje tuženice „s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 27.542,29 kn“ sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama,

- na obvezivanje tuženice naknaditi tužiteljici parnični trošak,

1.2. u stavku II. izreke, tužiteljica je obvezana naknaditi tuženici parnični trošak od 2.000,00 kn - i odbijen zahtjev tuženice „za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn“.

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju "zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava". Predlaže da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjevi usvoje, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

4. Revizija tužiteljice nije osnovana.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382.a stavak 1. podstavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj: „Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: - o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,..."

6. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji: to sve imajući na umu odredbu čl. 391. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.“

7. Suprotno tvrdnjama revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode tužiteljice relevantne za odluku o predmetu spora (pozivom i na sadržaj prvostupanjske presude), nema nedostataka na koje se revidentica poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega) - tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju i opisno revidentica ukazuje.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

10. Predmetom spora zahtjev je na utvrđenje nedopuštenim otkaza Ugovora o radu kojeg je tuženica dala tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora od 16. veljače 2015., kumuliran sa zahtjevom da se taj Ugovor raskine s danom donošenja prvostupanjske presude i zahtjevom na obvezivanje tuženice „s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu” isplatiti tužiteljici 27.542,29 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

11. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je (a polazeći od toga da je drugostupanjska presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom, a obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja, čini određeno pravno jedinstvo - pa i u dijelu u kojemu se temelji na činjenicama na kojima se temelji i prvostupanjska presuda):

- da je 18. travnja 1995. tužiteljica sklopila sa tuženicom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a temeljem kojeg je od 1. siječnja 2002. radila kod tuženice na radnom mjestu sobarice, Domaćinstvo hotela Z. Odsjek gospodarstva, Područni odjel S., Gospodarenje nekretninama,

- da je kod tuženice Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane ("Narodne novine" broj 94/14) prestala postojati ustrojbena jedinica Službe za gospodarenje nekretninama od dana 1. prosinca 2014., u kojoj je tužiteljica radila po navedenom Ugovoru o radu,

- da je, vezano uz tu činjenicu, „kod tuženice prestala potreba za radnim mjestom vezano za uslužne djelatnosti, konkretno sobarica za koje je imala zaključen ugovor sa tužiteljicom“,

- da je „od strane poslodavca P.-u. d.o.o. koji je preuzeo sve radnike tuženice iz ustrojbene jedince, tužiteljici ponuđeno da prijeđe na rad u društvo P., no tužiteljica je 9. lipnja 2015. potpisala izjavu kojom je iskazala da nije suglasna s prelaskom na rad u društvo P.“,

- da je zbog toga tuženica donijela prijepornu odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, i to “iz gospodarskih razloga jer je prestala potreba za obavljanjem poslova”,

- da je tužiteljica pravodobno protiv te Odluke poslodavca podnijela Zahtjev za zaštitu prava, pa je pravodobno zatražila i (u ovoj parnici) sudsku zaštitu,

- da je tužiteljici Ugovor o radu otkazan „za vrijeme bolovanja“, dok je bila privremeno nesposobna za rad - ali zbog bolesti dijagnosticiranoj „iz domene psihoorganskog sindroma“, a koja uzročnoposljedično nije u vezi sa nekom pretrpljenom ozljedom na radu niti sa profesionalnom bolesti.

12. Sporno je (prema revizijskim razlozima, a kojima je revizijski sud vezan u odlučivanju: revizijski sud osporenu presudu može preispitivati samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji): je li tuženica zaista mogla i imala razloga otkazati ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom za razdoblja njezine privremene nesposobnosti za rad.

13. Drugostupanjski sud je polazeći od odredaba Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR-a), i to:

- odredbe čl. 115. stavka 1. podstavka 1., prema kojoj: "Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)",

- odredbe čl. 38., prema kojoj: “Radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.”,

- odredaba čl. 121., prema kojima: “(stavak 1) Otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu., (stavak 2) Otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju prema posebnom propisu te za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, te vršenja dužnosti i prava državljana u obrani., (stavak 3) Otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad., (stavak 4) Ako je došlo do prekida tijeka otkaznog roka zbog privremene nesposobnosti za rad radnika, radni odnos tom radniku prestaje najkasnije istekom šest mjeseci od dana uručenja odluke o otkazu ugovora o radu., (stavak 5) Otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.”,

zahtjeve tužiteljice ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio, uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da je presudom prvostupanjskog suda pravilno odlučeno da je pobijana Odluka tuženice pravilna i zakonita,

- da „obzirom da je u ovom postupku bila obveza tuženice da dokaže da su ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, to je ista dokazala da je prestala potreba za obavljanje poslova iz ugovora o radu koji je imala zaključen sa tužiteljicom“,

- da „žalbeni navodi tužiteljice ponavljaju se kao i iz prethodne faze postupka, pa isticanje žalbenog prigovora da je tužiteljica dobila otkaz za vrijeme bolovanja, napominje se da je sud u svojoj odluci broj Gž R-674/19-2 od 22. studenog 2019. zauzeo stav da radniku vrijeme otkazivanja ugovora o radu koji je bio na bolovanju zbog bolesti koja je dijagnosticirana tužiteljici, a bolest tužiteljice je iz domene psihoorganskog sindroma, upućuje na zaključak da se ne radi o bolesti koja bi bila posljedica pretrpljene ozljede na radu niti profesionalne bolesti, što bi sukladno članku 38. ZR-a bila zapreka da poslodavac može otkazati ugovor o radu“.

14. Shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

15. U konkretnom slučaju teret dokazivanja da je prestala potreba za radom tužiteljice (za obavljanjem njezinih poslova, onih koje je do otkazivanja ugovora o radu obavljala), ležao je (u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a) na tuženici (poslodavcu) - a ova je to, prema navedenim činjeničnim utvrđenjima - koja u revizijskom stupnju ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), i dokazala.

16. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. podstavak 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da (kao u ovome slučaju) ukine radnu jedinicu u kojoj radnik radi - čime radnik “gubi” svoje radno mjesto u toj jedinici, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

17. U ovome predmetu, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje tuženice (na koje se pozvala i u osporenoj Odluci o otkazu, a ispravnost kojeg shvaćanja ničime određenim tužiteljica nije dovela u sumnju - a napose ne revizijskim razlozima) da je samo korištenjem navedenog autonomnog prava otkazala ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom - i to upravo u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede, te da je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a dokazala da je u postojećim (pa i općepoznato) složenim uvjetima u radu i poslovanju imala opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, odnosno da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi čl. 115. st. 1. podstavak prvi ZR-a.

18. U takvoj situaciji tužiteljica povoljniju poziciju ne može ostvariti, na što se u reviziji u suštini određeno te razložno jedino i poziva, tvrdnjom o propustu da se uvaži da joj posebna zaštita pripada prema navedenim odredbama čl. 121. ZR-a (jer da “nije jasno zbog čega sud I-og stupnja apostrofira i citira odredbu čl. 38. ZR-a, kada se niti ne poziva na istu”), sve vezano uz činjenicu da joj je ugovor o radu otkazan dok je bila na “bolovanju” i privremeno nesposobna za rad.

19. Na to je revidentici odgovoriti da odredbe čl. 121. ZR-a, na koje je ukazivala i na primjeni kojih (jedino) ustraje i u reviziji, uređuju nešto drugo - a ne dopuštenost otkazivanja ugovora o radu: konkretno, one uređuju samo otkazni rok, a time moguće i trenutak (dan) prestanka ugovora o radu - i ne sprečavaju niti ograničavaju poslodavca u primjeni odredaba koje uređuju redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, niti u samom otkazivanju ugovora.

20. Sa prethodnim u svezi, obzirom na sadržaj zahtjeva tužiteljice - usmjerenih samo na utvrđenje nedopuštenosti danog joj otkaza ugovora, na sudski raskid istog ugovora i naknadu štete, sadržajem kojih zahtjeva su sudovi vezani u odlučivanju - nižestupanjski sudovi nisu imali osnove ili razloga (jer u tome smislu tužiteljica nije postavila zahtjev: koji bi bio akcesoran postavljenom na utvrđenje otkaza nedopuštenim) utvrđivati još i dan na koji je tužiteljici prestao ugovor o radu, odnosno suditi i o posljedicama tužiteljici danog otkaznog roka.

21. Stoga, a budući da su nižestupanjske presude donesene u skladu s takvim pravnim shvaćanjem i (time) uz pravilnu primjenu materijalnog prava - pa nije utvrđena osnovanost revizijskih razloga (onih jedinih određenih u reviziji), o reviziji tužiteljice valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude (prema odredbi čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.