REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 20/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja JB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] II/III, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, OIB 91547293790 Zagreb, Radnička cesta 1, radi povrata primljene novčane naknade nezaposlenoj osobi, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-94/2022-4 od 21. srpnja 2022. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 3381/21-2 od 25. studenog 2021., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2848/20-76 od 14. srpnja 2021., te su poništena rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102- 05/20-01/102, URBROJ: 344-68/6-20-10 od 9. listopada 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-102-05/18-01/816, URBROJ: 2103-33-09/21-20-20 od 30. lipnja 2020., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti protiv pravomoćne presude se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-102-05/18-01/816, URBROJ: 2103-33- 09/21-20-20 od 30. lipnja 2020. u točki 1.određeno je da je JB dužan Hrvatskom zavodu za zapošljavanje vratiti nepripadno primljenu novčanu naknadu za razdoblje 19.veljače 2019. do 16. lipnja 2019. u iznosu od 6.990,53 kn, u roku od 15 dana od dostave rješenja. U točki 2. određeno je da u slučaju da dužnik ne vrati dužni iznos u roku iz točke 1. ovog rješenja da će biti pokrenut postupak prisilne naplate u kojem će dužnik biti obvezan vratiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nepripadno primljenu novčanu naknadu uvećanu za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. U točki 3. određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Drugostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda Klasa: UP/II-102-05/20-01/102, URBROJ: 344-68/6-20-10 od 9. listopada 2020. po žalbi JB, ovdje zainteresirane osobe, odbijena je žalba JB izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Bjelovar, Klasa: UP/I-102-05/18-01/816, URBROJ:2103-33-09/21-20-20 od 30. lipnja 2020. godine kao neosnovana.
3. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2848/20-7 od 14. srpnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/20-01/102, URBROJ: 344- 68/6-20-10 od 9. listopada 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-102-05/18-01/816, URBROJ: 2103-33-09/21- 20-20 od 30. lipnja 2020.
4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3381/21- 2 od 25. studenoga 2021. u točki I. poništena je presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2848/20-76 od 14. srpnja 2021. U točki II. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: : UP/II-102-05/20- 01/102, URBROJ: 344-68/6-20-10 od 9. listopada 2020. U točki III. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I- 102-05/18-01/816, URBROJ: 2103-33-09/21-20-20 od 30. lipnja 2020.
5. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti, preinačiti pobijanu presudu na način da ostavi na snazi prvostupanjsku presudu i osporena upravna rješenja odnosno da pobijanu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Tuženik je podnio odgovor na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te predlaže odbiti zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
7. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je neosnovan.
8. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/II-102-05/20- 01/102, URBROJ: 344-68/6-20-10 od 9. listopada 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-102-05/18-01/816, URBROJ: 2103-33-09/21-20-20 od 30. lipnja 2020. uz obrazloženje da su se ispunile sve zakonom predviđene pretpostavke za povrat nepripadno primljene novčane naknade tužitelju za razdoblje od 19. veljače 2019. do 16. lipnja 2019. u iznosu od 6.990,53 kune. Naime, rješenje o pravu na novčanu naknadu od 29. studenog 2018., kao ispravci navedenog rješenja su poništeni, a tužitelju je rješenjem od 23. lipnja 2020. utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 21. studenog 2018. do 18. veljače 2019., dok je novčana naknada za razdoblje od 19. veljače 2019. do 16. lipnja 2019. neosnovano isplaćena. Člankom 75. stavkom 1. Zakona o tržištu rada propisano je da nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo dužna je iste vratiti Zavodu zbog stjecanje bez osnove.
9. Drugostupanjskom presudom poništena je presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2848/20-76 od 14. srpnja 2021., te rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/II-102-05/20-01/102, URBROJ: 344-68/6- 20-10 od 9. listopada 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-102-05/18-01/816, URBROJ: 2103-33-09/21-20-20 od 30. lipnja 2020. uz obrazloženje da su tužitelju iznos i trajanje novčane naknade utvrđeni rješenjima mjerodavnih tijela i isplate su vršene u skladu s njihovim odlukama. Radi se o više odluka jer su u više navrata donošena rješenja o ispravcima pogrešaka u pisanju i računanju, a koje pogreške i jesu osnova za isplate koje su naknadno utvrđene nepripadnima, odnosno isplate na koje tužitelj nije imao pravo, a što je naknadno utvrđeno. Iz navedenog proizlazi da tužitelj ni na koji način nije pridonio situaciji u kojoj se našao i da je sve isplate koje je primio, primio u dobroj vjeri po odlukama nadležnih tijela. Drugostupanjski sud nadalje navodi da se tužitelj pravilno poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čakarević protiv Hrvatske, zahtjev broj 48921/13 od 26. travnja 2018. Obzirom na sve navedeno po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe materijalnog prava što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke.
10. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude ustraje u tvrdnji da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske pogrešno primijenio odredbe materijalnog pravo i to odredbe članka 75. i 76. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj 118/18 i 32/20).Smatra da se u konkretnom slučaju ne može analogno isticati navedena presuda Europskog suda za ljudska prava jer je u tom slučaju tužiteljica primala novčanu naknadu bez upravnog akta kojom bi ista bila utvrđena.
11. Prema navedenom u ovoj upravnoj stvari sporno je, je li tužitelj dužan vratiti iznose primljene na ime novčane nakade kao nezaposlena osoba, uslijed pogreške upravnog tijela koja je počinjena prilikom donošenja upravnog rješenja kojim mu se priznaje pravo na isplatu novčane naknade u iznosu i trajanju koji su navedeni u rješenju, a koje rješenje je naknadnim ispravcima ispravljeno u pogledu visine i trajanja.
12. U spomenutom predmetu Čakarević protiv Hrvatske Europski sud za ljudska prava je istakao, ocjenjujući opravdanost miješanja u pravo vlasništvo kakvo predstavlja obveza vraćanja isplaćenih iznosa naknada, da su isplate izvršavane na temelju konačnog rješenja nadležnog upravnog tijela te je stoga očekivanje podnositelja da mu isplaćeni iznosi doista i pripadaju bilo opravdano, odnosno isplaćeni iznosi predstavljali su njegovu imovinu koje uživa konvencijsku zaštitu. Iako je to miješanje bilo pravno utemeljeno (jer su odluke domaćih tijela donesene u skladu sa relevantnim domaćim propisima) i usmjerene na postizanje legitimnog cilja (ispravljanje pogreške domaćeg tijela) nije postojao razuman odnos razmjernosti između mjere miješanja u podnositeljičino pravo na mirno uživanje vlasništva i cilja koji se tim miješanjem htio postići. Naime, podnositeljica svojim ponašanjem nije ni na koji način doprinijela tome da joj budu priznata prava kojoj joj po domaćim propisima ne pripadaju. (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-247/17 od 26. rujna 2019.).
13. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, Hrvatski zavod za zapošljavanje je tužitelju uplaćivao iznose novčane naknade utvrđene upravnim rješenjima bez ikakvog prijevarnog postupanja tužitelja. Zatim je Hrvatski zavod za zapošljavanje naknadno donio rješenje kojim od tužitelja zahtijeva vraćanje legitimno dobivenog iznosa jer ga je naknadno ocijenio nepripadnim. Stoga je pravilan zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da se zbog propusta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji niti u jednom rješenju nije naveo da tužitelja smatra krivim za nastalu situaciju, odnosno da je isti na neki način pridonio nastanku konkretne situacije ne može taj teret prebaciti na tužitelja. Ovaj sud smatra da se ranije spomenuta presuda Čakarević protiv Republike Hrvatske odnosi na situaciju i u ovom predmetu, a posebice iz razloga što i u ovom predmetu tužitelj nije pridonio situaciji u kojoj se našao, da je sve isplate koje je primio, primio u dobroj vjeri po odlukama nadležnih upravnih tijela, pa samim time ne može snositi teret i odgovornost zbog pogreške nadležnih upravnih tijela. Osobito imajući u vidu financijsku situaciju tužitelja radi koje je primao naknadu.
14. Slijedom iznesenog, budući da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon, valjalo je na temelju odredbe članka 78. stavka 3. Zakona u upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14) zahtjev dobiti kao neosnovan.
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
