REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2148/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. Š., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika M. P., OIB: ... i II-tuženice S. P., OIB: ..., oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćnici M. H., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. d.o.o. Z., radi predaje u posjed (po tužbi) te brisanja uknjižbe vlasništva i utvrđenja prava vlasništva (po protutužbi), odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-174/2017-2 od 24. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-298/12-42 od 23. studenog 2016., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija I-tuženika M. P. i II-tuženice S. P.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

“I/ Nalaže se I-tuženiku M. P. iz Z., OIB: ... i II-tuženici S. P. iz Z., OIB: ... predati tužitelju A. M. d.o.o., Z., OIB: ... u posjed nekretninu – Dvoiposobni stan br. 10 u mansardi ukupne površine 62,58 m2 i ostava površine 2,18 m2, ukupne površine 64,76 m2 koji se nalazi u Stambenoj zgradi Z., sagrađenoj na čest. 3094/14, po novoj izmjeri čkbr. 8237/14 k.o. D., upisan u poduložak 54316 k.o. R., zajedno s idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i zemljišta razmjeran vrijednosti stana prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi služe, slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbijaju se kao neosnovani protutužbeni zahtjevi I i II protutužitelja koji glase:

1. Nalaže se brisanje uknjižbe prva vlasništva tužitelja-protutuženika A. M. d.o.o., Z., OIB: ... na nekretnini i to: dvoiposobni stan broj 10, mansarda, površine 62,58 m2 i ostava površine 2,18 m2, ukupne površine 64,76 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi Z., sagrađena na čest. br. 3094/14, po novoj izmjeri čkbr. 8237/14 k.o. D., upisano u poduložak 54316 k.o. R., upisano u postupku posl. broj Z- 22085/11 kod Zk. odjela naslovnog suda.

2. Utvrđuje se da su tuženici-protutužitelji M. P. iz Z., OIB: ... i S. P. iz Z., OIB: ... vlasnici svako u ½ dijela nekretnine i to: dvoiposobni stan broj 10, mansarda, površine 62,58 m2 i ostava površine 2,18 m2, ukupne površine 64,76 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi, Z., sagrađena na čest.br. 3094/14, po novoj izmjeri čkbr. 8237/14 k.o. D., upisano u poduložak 54316 k.o. R., što je tužitelj-protutuženik A. M. d.o.o., Z., OIB: .... dužan priznati i trpjeti da se tuženici-protutužitelji temeljem ove Presude uknjiže kao vlasnici svako u ½ dijela predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku da naknadi tuženicima-protutužiteljima, parnični trošak u roku od 15 dana“

III/ Nalaže se I i II tuženicima-protutužiteljima naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 36.116,72 kuna, u roku od 15 dana.”

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

“I. O d b i j a se žalba I-tuženika i protutužitelja M. P. i II-tuženice i protutužiteljice S. P., kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 4 Ps-298/12-42 od 23. studenog 2016., p o t v r đ u j e.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i protutuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.”

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju su podnijeli tuženici, zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora po tužbi, je zahtjev za predaju u posjed stana br. 10 u mansardi i ostave, ukupne površine 64,76 m2 koji se nalazi u Stambenoj zgradi, Z., sagrađenoj na čest. 3094/14, po novoj izmjeri čkbr. 8237/14 k.o. D., upisanog u poduložak 54316 k.o. R. Predmet spora po protutužbi, je zahtjev za brisanjem prava vlasništva tužitelja na tom stanu upisanom u poduložak 54316 k.o. R. i zahtjev za utvrđenjem da su tuženici stekli pravo vlasništva stana temeljem dosjelosti.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom, u bitnome, je utvrđeno:

- da je1997. društvu N. d.d. dano u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište, između ostalih i čestice broj 8237/14 k.o. D. (prema staroj izmjeri 3094/14) i dozvoljena gradnja stambeno-poslovne građevine radne oznake 14, za koji objekt nije sporno da se radi upravo o stambenoj zgradi na adresi u kojoj se nalazi predmetni stan;

- da je društvo N. d.d. kupoprodajnim ugovorom od 25. travnja 2001. prodalo tužitelju taj stan, za kupoprodajnu cijenu od 586.035,91 kuna, za koju je među ugovornim strankama utvrđeno da je tužitelj - kao kupac tu cijenu podmirio po prethodno, između ugovornih stranaka, zaključenom Predugovoru o kupoprodaji broj 16/2000 od 18. svibnja 2000. kojim je tužitelj financirao izgradnju predmetnog stana;

- da je tužitelj uveden u posjed stana 2. svibnja 2001. (preuzeo ključeve stana), te da je ostala obveza prodavatelja da izvede preostale radove na dovršetku stana (polaganje parketa, montažu sanitarija, montažu grijaćih tijela i montažu kombi- aparata);

- da je temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-280/2001 od 16. listopada 2001. nad društvom N. d.d. Zagreb otvoren stečajni postupak;

- da je između društva N. d.d. - u stečaju, i društva I. G. d.o.o. V. G., kao izvođača zaključen Ugovor o dovršenju gradnje i rješavanju reklamacija od 28. travnja 2003. kojim, izvođač preuzima i obvezu izvođenja svih radova na dovršenju, između ostaloga, i predmetnog objekta ... u J. D.;

- da je između istih stranka zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnina u Z., Gradilište J. D. od 29. travnja 2003. predmet kojeg je kupoprodaja zemljišta i nedovršenih građevina u Z., gradilište J. D. I., u započetoj gradnji 1999. (predmetni stan nije bio predmet toga kupoprodajnog ugovora);

- da su te stranke sklopile i Ugovor o kompenzaciji 29. travnja 2003. predmet kojega je kompenzacija međusobnih obveza ugovornih stranaka, a prema prethodno zaključenim Ugovoru o dovršenju gradnje i rješavanju reklamacija od 28. travnja 2003. i Ugovoru o kupoprodaji nekretnina u Z., Gradilište J. D. od 29. travnja 2003. te je utvrđeno da će Izvršitelj I. G. d.o.o. prodajom neprodanih stanova i prostora u objektima ... i ... kompenzirati, svoje troškove dovršenja stanova i prostora u ostalim objektima na lokaciji J. D. I., a koje je naručitelj prethodno prodao i naplatio od kupaca;

- da je tužitelj A. M. d.o.o. kao predlagatelj osiguranja protiv društva N. d.d. - u stečaju, kao protivnika osiguranja 2004. Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja svoje nenovčane tražbine (predaje u posjed predmetnog stana i izdavanja tabularne isprave), uz tvrdnje da mu je, nakon što su mu od strane protivnika osiguranja 2. svibnja 2001. predani ključevi stana, u koji nije uselio (budući je protivnik osiguranja bio dužan u istom izvesti određene završne radove) naknadno oduzet posjed stana na način da je protivnik osiguranja postavio čuvarsku službu koja mu priječi ulazak u zgradu i stan te temeljem tvrdnji o saznanjima za namjeru protivnika osiguranja da stan proda društvu I. G. d.o.o.;

- da je u navedenom postupku doneseno rješenje poslovni broj R1-68/04 od 9. lipnja 2004. kojim je određena privremena mjera zabranom protivniku osiguranja N. d.d. u stečaju Z., otuđenje predmetnog stana, uz zabilježbu navedene zabrane u zemljišnim knjigama te je određeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog završetka parničnog postupka u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-868/04, po tužbi predlagatelja osiguranja kojom se opravdava privremena mjera ili do drugačije odluke suda (rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4579/04 od 27. srpnja 2004.);

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-568/04 od 14. prosinca 2004. naloženo N. d.d. u stečaju izdati tužitelju A. M. d.o.o. Z. tabularnu ispravu podobnu za prijenos vlasništva predmetnoga stana;

- da je pred prvostupanjskim sudom vođen postupak pod brojem P-7881/11 u kojem je tužitelj iz ovoga postupka, pokrenuo parnicu protiv I-tuženika društva I. G. d.o.o. i II-tuženika B. B. (direktora I. G. d.o.o.), za predaju u posjed predmetnoga stana i u kojem postupku je utvrđen prekid postupka, zbog smrti II-tuženika B. B., a u međuvremenu taj postupak nije nastavljen;

- da je društvo I. G. d.o.o., zastupan po direktoru B. B. nakon pokretanja parnice u predmetu ovog suda poslovni broj P-7881/11 (koja je pokrenuta tužbom od 22. prosinca 2004.) predmetni stan prodao ovdje I i II-tuženicima, temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 18. svibnja 2005. za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 436.800,00 kuna, a koja je prodavatelju na dan potpisa Ugovora isplaćena te proizlazi da citirani Ugovor sadrži tabularnu izjavu kojom prodavatelj ovlašćuje kupce da na osnovi istog Ugovora ishode upis prava vlasništva na predmetnom stanu u zemljišnim i drugim javnim knjigama;

- da je povodom prijedloga tužitelja podnesenog zemljišnoknjižnom odjelu 29. travnja 2011. izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnom stanu u korist tužitelja u knjizi položenih ugovora, poduloška 54316 k.o. R., temeljem pravomoćnog rješenja suda prvoga stupnja poslovni broj Z-22085/11 od 16. rujna 2011.

9. S obzirom na nespornu činjenicu da zkčbr. 3094/14 (na kojoj je izgrađena stambena zgrada u kojoj je predmetni stan), u zemljišnoj knjizi nije formirana, zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji od 25. travnja 2001. i ostalih isprava, upis prava vlasništva na predmetnom stanu nije mogao ishoditi sukladno odredbama čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17), već je upis prava vlasništva mogao ishoditi samo na način kako je to u konkretnom slučaju i učinio, u postupku u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Z-22085/11, odnosno polaganjem Ugovora o kupoprodaji od 25. travnja 2001. i ostalih isprava u knjigu položenih ugovora, sukladno odredbama Pravilnika o ustrojavanju i vođenju knjige položenih ugovora.

10. Zaključuje prvostupanjski sud, da predmetni stan u vrijeme kada je društvo N. d.d. - u stečaju raspolagalo tim stanom u korist društva I. G. d.o.o. nije predstavljalo dio stečajne imovine navedenog društva (s obzirom da je isti prodan i predan u posjed tužitelju prije nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad društvom N. d.d.), pa da društvo I. G. d.o.o. nije moglo steći stvarna prava na tom stanu temeljem navedenih ugovora, iz sadržaja kojih ugovora pritom niti ne proizlazi jasno da bi predmet istih bio i upravo predmetni stan.

10.1. Nadalje, zaključuje prvostupanjski sud da tuženici - iako su u razdoblju od zaključenja Ugovora od 18. svibnja 2005. do primitka tužbe u ovom predmetu (24. siječnja 2013.) bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici predmetnog stana, s obzirom da njihov prednik društvo I. G. d.o.o. (najkasnije od primitka tužbe u predmetu poslovni broj P-7881/11 koja je podnesena u prosincu 2004.) nije bio pošteni posjednik, a pritom bi proizlazilo i da je tužitelj bio (samostalni) posjednik stana u razdoblju od 2. svibnja 2001. do travnja 2003. - nisu mogli dosjelošću steći pravo vlasništva na stanu u smislu odredbi čl. 159. st. 2 i čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 12/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZV).

10.2. Uz zaključak da je tužitelj dokazao pravo vlasništva, stečeno na temelju valjanog pravnog posla, zakonito provedenim upisom u knjizi položenih ugovora, dok s druge strane proizlazi da tuženici nemaju valjanu pravnu osnovu za posjed stana, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZV. 10.3. Ujedno, uz zaključak da nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje protutužbenog zahtjeva kojim tuženici traže brisanje prava vlasništva na stanu u smislu odredbi čl. 125. st. 2. ZV, niti pretpostavke za prihvaćanje protutužbenog zahtjeva kojim traže utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti u smislu čl. 159. st. 2. i čl. 160. st. 2. ZV, prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev.

11. Navedena utvrđenja, zaključke i primjenu materijalnoga prava prihvaća u cijelosti i drugostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

12. Revizijski prigovori u bitnome se svode na osporavanje zakonitosti upisa prava vlasništva tužitelja u knjizi položenih ugovora i primjenu odredbe čl. 125. ZV u konkretnom slučaju.

12.1. U pravu su tuženici kada u reviziji navode da se u konkretnom slučaju ne radi o institutu višestrukog otuđenja nekretnine i utoliko su revizijski navodi osnovani.

12.2. Naime, prema odredbi čl. 125. st. 1. ZV, kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. U konkretnoj pravnoj stvari kupoprodajni su ugovori sklopljeni sa dva prodavatelja (prema Ugovoru o kupoprodaji stana od 25. travnja 2001. prodavatelj je N. d.d. Z., a prema Ugovoru o kupoprodaji od 18. svibnja 2005. prodavatelj je I. G. d.o.o.) stoga se odredba st. 2. čl. 125. ZV kojom je propisano brisanje upisa vlasništva osobe iz st. 1. toga članka ne primjenjuje na konkretni slučaj, jer tuženicima predmetnu nekretninu nije ni prodala N. d.d. (koja je stan prodala tužitelju) niti ih je uvela u samostalni posjed.

12.3. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnoga prava, valjalo je odlučiti na jednak način. Ovo stoga, što tuženici koji nisu bili zemljišno knjižni vlasnici, niti predmetnoga stana niti zemljišta na kojem je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi stan, (a to nije bio niti prodavatelj I. G. d.o.o. sa kojom su tuženici sklopili kupoprodajni ugovor), nisu legitimirani za postavljanje zahtjeva za brisanjem prava vlasništva tužitelja, jer tužiteljevim upisom prava vlasništva nije povrijeđeno knjižno pravo tuženika. Za usvajanje ovog dijela protutužbenog zahtjeva nema pravne osnove, ni u odredbama ZV niti ZZK.

13. Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 161. st. 1. ZV kada su tužitelju, koji je za predmetni stan sklopio Kupoprodajni ugovor i upisao se kao vlasnik u knjigu položenih ugovora, pružili vlasničku zaštitu u odnosu na tuženike koji posjeduju taj stan. Naime, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

14. Konačno pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da tuženici nisu dokazali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnom stanu, propisane odredbom čl. 159. st. 2. Navedeno stoga, jer vremenski period od 2005. do 2013. (u kojem su bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici) nije dovoljan u smislu navedene zakonske odredbe (10 godina) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14.1. Podredno se navodi i da tuženici u reviziji navode kako “…nije niti od značaja što revidenti nisu mogli steći vlasništvo dosjelošću…”, što ukazuje na to da unatoč podnošenja revizije i u odnosu na ovaj dio nižestupanjskih presuda, tuženici ne ustraju pri zahtjevu za utvrđenje stjecanja prava vlasništva temeljem dosjelosti.

15. Slijedom svega navedenoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.