REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 9 Pž-2201/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visok trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FRANEL d.o.o. Čakovec, Ulica Dragutina Tadijanovića 11, OIB 86817588852, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 16, protiv tuženika MARING d.o.o. Nedelišće, Livadarska 53, OIB 46065399883, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Crnogorac, odvjetnik u Varaždinu, Ankice Opolski 2, radi naknade štete u iznosu od 125.571,46 EUR / 947.474,41 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-143/2018-44 od 24. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-143/2018-44 od 24. ožujka 2020. u točki I. njezine izreke, te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 12.582,12 EUR / 94.800,00 kn.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.738,67 EUR / 13.100,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-143/2018-44 od 24. ožujka 2020. odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 94.750,00 kn / 12.575,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja (13. kolovoza 2018.) po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore, te iznos od 852.724,41 kn / 113.175,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja (24. ožujka 2020.) do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren u iznosu od 94.800,00 kn / 12.582,12 EUR, a za iznos od 23.700,00 kn / 3.145,53 EUR zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen kao neosnovan. Tako je sud riješio ocjenom i analizom Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. prosinca 2016. u svezi s odredbama članka 342. do 349. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) te primjenom pravila o teretu dokaza iz članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

2. Protiv presude u točki I. izreke i točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 94.800 kn / 12.582,12 EUR – tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 14.787,50 kn / 1.962,64 EUR.

3. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 13.100,00 kn / 1.738,67 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

6. Suprotno navodima žalitelja niti u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, niti u pobijanoj presudi nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje ukazuje opisano u žalbi. Naime, nije ostvarena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je izreka presude jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 94.750 kn / 12.575,49 EUR na ime naknade materijalne štete, i iznosa od 852.724,41 kn / 113.175,98 EUR na ime naknade štete s osnove izgubljene dobiti, a sve u svezi Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. prosinca 2016. (dalje: Ugovor).

8. Ugovor od 21. prosinca 2016. sklopljen je između tužitelja kao izvršitelja i tuženika kao naručitelja. Prema članku 1. tog Ugovora, izvršitelj (tužitelj) se obvezuje da će za potrebe naručitelja (tuženika) vršiti cjelokupno stručno vođenje i organiziranje i koordiniranje svih izvođača izgradnje objekta na gradilištu i poslove sukladno svim zakonskim propisima na objektu rekonstrukcija poslovne građevine i izgradnja poslovne građevine u Čakovcu, te su navedeni radovi: koordinacija svih aktivnosti vezano uz geodetska mjerenja, komunikacija aktivnosti i pružanje potrebnog konzaltinga vezana uz prikupljanje ponuda, uvođenje svih izvođača/dobavljača u posao, stručno savjetovanje i vođenje o svim građevinsko- tehničkim pitanjima projekta i tijeka izgradnje, koordinacija svih aktivnosti vezanih uz priključke objekta na infrastrukturu, provođenje projekta izgradnje objekta sukladno svim financijskim planovima i odobrenjima naručitelja te organizacija tehničkog pregleda građevine, organizacija otklanjanja svih eventualnih nedostataka, osiguranje uporabne dozvole i primopredaja građevine. Prema članku 5. Ugovora, cijena nadzora ugovara se u iznosu od 2,8% od ukupnih troškova investicije (situacije, računi) koji su organizirani i nadzirani od strane izvršitelja. Ugovorenu svotu naručitelj je dužan platiti na sljedeći način: 10.000,00 kn po potpisu Ugovora, a najkasnije do odabira izvođača prve faze predviđenih građevinskih radova na objektu, a nadalje 2,8% od mjesečnih ovjerenih situacija (računa) i ostatak po konačnom obračunu troškova investicije, odnosno uspješno obavljenom tehničkom pregledu i ishođenju uporabne dozvole. Prema članku 6., ugovorne strane mogu raskinuti ovaj Ugovor uz otkazni rok od 30 dana. U tom slučaju, naručitelj (tuženik mora izvršitelju (tužitelju) platiti sve radove izvršene do trenutka prekida Ugovora, a daljnji ili dodatni zahtjevi izvoditelja su isključeni.

9. Iz provedenog dokaznog postupka razvidno je da su stranke 21. prosinca 2016. zaključile Ugovor, da je tuženik navedeni Ugovor otkazao na način da je tužitelju dostavio pisanu obavijest o raskidu Ugovora od 9. travnja 2018. i da je tuženik tužitelju 1. travnja 2017. isplatio početni ugovoreni iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 EUR.

10. Iznos od 94.750,00 kn / 12.575,49 EUR, koji tužitelj zahtijeva na ime naknade materijalne štete, odnosi se na poslove koji su opisani u troškovniku tužitelja (list 39. – 40. spisa) u kojem su opisani izvedeni radovi od 21. prosinca 2016. do 18. travnja 2018., te su navedeni sljedeći poslovi: preslagivanje troškovnika i priprema za slanje upita za ponude (prema potencijalnim izvođačima, radnih sati 80; nošenje upita na adrese izvođača radova, radnih sati 95; koordinacija i kontrola troškovnika za raspisivane natječaja PWC – Projektant (radnih sati 15); izrada analiza cijena, izrada tabela sa ubacivanjem svih jediničnih cijena i svih prikupljenih ponuda, radnih sati 40; obavljanje pregovora s potencijalnim izvođačima (upoznavanja s projektom, pregovaranja oko cijena – popusta), radnih sati 55; obnova ponuda, slanje svih ponuda – upita svim izvođačima i prikupljanje novih ponuda, uvrštavanje u tabele, analize konačne cijene, radnih sati 34; obavljanje radnih sastanaka ZG-PWC 3 kom; seminar PWC-ČK. 1 kom; kontrola troškovnika prije objave natječaja, radnih sati 18; te je u rekapitulaciji navedeno ukupno utrošeno radnih sati 343, ukupno radnih sastanaka odlazak u Zagreb: 3 x 3.000,00 kn, time da je navedena cijena radnog sata 250,00 kn, cijena troškova odlaska u Zagreb i utrošeno radno vrijeme: 3.000,00 kn, tako da je navedena ukupna cijena 94.750,00 kn. Troškovnik je snabdijeven pečatom tužitelja i potpisom direktora koji je ujedno i troškovnik izradio.

11. U odnosu na materijalnu štetu u iznosu od 94.750,00 kn / 12.575,49 EUR pravilno je sud ocjenom i analizom troškovnika, a sve kroz prizmu pravila o teretu dokaza iz članka 219. ZPP-a taj dio tužbenog zahtjeva ocijenio neosnovanim i nedokazanim.

12. Prema članku 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i na kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Sukladno iznesenom, imajući u vidu činjenično stanje spisa, valja zaključiti da je teret dokazivanja u odnosu na predmetni iznos bio na strani tužitelja, jer kako je izneseno – svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne i na kojima zasniva svoje zahtjeve.

13. Sukladno iznesenom, te imajući u vidu da su pravila o teretu dokaza u osnovi, pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva valja zaključiti da je pravilno sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim i nedokazanim te za tu svoju ocjenu dao valjane razloge koje je iznio u obrazloženju pobijane presude. Naime, i ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da ostali po tužitelju predloženi, a neprovedeni dokazi – građevinsko i financijsko vještačenje, te pribava okončane situacije, ne predstavljaju odgovarajuće dokaze kojima bi se mogla utvrđivati činjenica da je tužitelj izveo radnje opisane u troškovniku od 9. srpnja 2018.; a sve kako je to sud vrlo jasno i detaljno analizirao, a sve imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka.

14. U odnosu naknade štete u vidu izmakle koristi u iznosu od 852.724,41 kn / 113.175,98 EUR, a koji iznos temelji na tvrdnji da zbog postupanja tuženika nije realiziran Ugovor u dogovorenom opsegu i dinamici, a posljedično zbog čega tužitelj nije ostvario očekivanu zaradu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio taj zahtjev neosnovan.

15. Odredbom članka 342. ZOO-a regulirano je ispunjenje obveze i posljedice neispunjenja. Prema članku 342. stavku 1. ZOO-a, vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi; a prema stavku 2. – kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

16. Zakon o obveznim odnosima razlikuje izvanugovorne obvezne odnose (članak 1045. do 1100.) od ugovorne odgovornosti (članak 342. do 349.). Kako su odredbe o izvanugovornoj odgovornosti istodobno i opće odredbe o odgovornosti za štetu, u članku 349. ZOO-a propisano je da će se one primjenjivati i na ugovornu odgovornost ako odredbama o ugovornoj odgovornosti nije drukčije propisano.

17. Prema članku 342. ZOO-a pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu jesu: postojanje ugovora, neispunjenje dužnikove obveze, šteta nanesena vjerovniku, postojanje uzročne veze i postojanje protupravnosti odnosno postojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti (članak 343. ZOO-a).

18. Prema navodima tužitelja, radnje tuženika kao ugovorne strane zbog čijeg postupanja je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi, sastoji se u bezrazložnom i neopravdanom otkazivanju Ugovora i prijevarnom postupanju tuženika prilikom sklapanja Ugovora. Nije sporno da je tuženik predmetni Ugovor jednostrano otkazao na način da je tužitelju poslao pisanu obavijest o raskidu od 9. travnja 2018. (list 35. spisa), te je naveo razloge za otkaz, u bitnome, jer je prestala potreba tuženika za uslugama tužitelja. U članku 6. Ugovora određeno je da ugovorne strane mogu raskinuti Ugovor uz otkazni rok od 30 dana; te u tom slučaju naručitelj (tuženik) mora izvršitelju (tužitelju) platiti sve radove izvršene do trenutka prekida Ugovora, a daljnji ili dodatni zahtjevi izvoditelja su isključeni. Pravilno je sud zaključio da je tuženik postupio sukladno citiranoj odredbi članka 6. Ugovora, zbog čega je zaključio da se tužitelj neosnovano poziva na neopravdano otkazivanje; a sve zbog toga što je u članku 6. ugovoreno da u slučaju jednostranog raskida Ugovora svi daljnji i dodatni zahtjevi izvoditelja su isključeni. Isto tako, pravilno je sud zaključio da se neosnovano tužitelj poziva na odgovornost tuženika pozivom na članak 284. stavak 2. ZOO-a (prema kojoj odredbi strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete), budući se iz opisanog postupanja tužitelja i tuženika ne može zaključiti da bi tuženik Ugovor sklopio uslijed prijevarnog postupanja. Stoga pravilno sud zaključuje da i u odnosu na iznos od 852.724,41 kn / 113.175,98 EUR nisu dokazane pretpostavke odgovornosti za štetu u vidu izmakle koristi.

19. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer se sud na utvrđeno činjenično stanje, ocjenom i analizom Ugovora te iskaza saslušanih svjedoka, a pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba Zakona o obveznim odnosima na koje je ukazano ovom odlukom – pravilno ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

20. Isto tako, suprotno navodima žalitelja pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku te je pravilno obrazložena u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a, tako i u odnosu na visinu dosuđenog troška u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a; a sve u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

21. U tom smislu ukazuje se da je sud prvog stupnja pravilno primijenio određenja iz članka 155. ZPP-a, prema kojoj odredbi će sud uzeti u obzir prilikom odlučivanja o naknadi troškova – samo one troškove koji su bili svrhoviti za vođenje parnice, a ne one troškove koji si bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Suprotno žaliteljevom shvaćanju sud je ocjenjivao i sadržaj upućenih podnesaka upravo po kriteriju svrhovitosti za vođenje postupka, te je donio pravilnu i zakonitu odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude.

22. I na kraju, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 37/22 i 88/22) iznosi izraženi u kunama navedeni su, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. navedenog Zakona.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko