Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 59 Gž R-1838/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš, predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević, sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Ć. iz B., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Dom zdravlja B.-b. županije, B., OIB:…, koje zastupa punomoćnik K. K., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i K. K. u B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-67/2020-24 od 07. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-67/2020-24 od 07. ožujka 2022. pod točkom I izreke u dosuđujućem dijelu i pod točkom II izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.158,69 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnoga postupka u iznosu od 8.875,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 07. ožujka 2022. do isplate (točka II izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenoga iznosa od 8.875,00 kuna zatraženoga iznosa od 10.750,00 kuna, odnosno iznos od 1.875,00 kuna (točka III izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u dijelu s kojim nije uspio pod točkom I izreke i pod točkom II izreke sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP. Predlaže da sud pobijanu presudu preinači i odbaci tužbu, podredno da donese novu odluku o troškovima parničnoga postupka. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

4. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i pod točkom II izreke jer u tom dijelu nije uspio u sporu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Suprotno navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 186. b. ZPP. Odredbom čl. 186.b. st. 3. ZPP propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

8. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

9. Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

10. Cijeneći opisano stanje u spisu te citirane zakonske odredbe ovaj sud je shvaćanja da je tužitelj u konkretnom slučaju pravilno podnio stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da tužitelj nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac tužiteljice.

11. Zaključno, žalbeni navod kojim se ističe prigovor nedopuštenosti stupnjevite tužbe iz razloga što se stupnjevita tužba može podnijeti samo ako je tuženik odbio dati tražene podatke i da je zato tužbu trebalo odbaciti nije osnovan. To iz razloga jer čak i u situaciji da se prihvati tvrdnja žalitelja da nisu postojali uvjeti za polaganje računa (prvostupanjski sud je zahtjev za polaganje računa prihvatio na pripremnom ročištu koje je održano dana 20. studenoga 2020., a tuženik se na to rješenje nije žalio) pravna posljedica ne može biti odbačaj stupnjevite tužbe već nalog tužitelju da postavi određeni tužbeni zahtjev sukladno prethodno citiranim odredbama čl. 325.a st. 2. ZPP u vezi čl.186.b st. 4. ZPP-a.

12. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, te da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplatio iznos od 10.158,69 kuna za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve na prekovremene sate rada te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

13. S obzirom da visina potraživanja između stranaka nije prijeporna jer tuženik ne osporava matematičku točnost izračuna vještaka financijske struke, a s kojim nalazom i mišljenjem je tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa ukupno od 10.158,69 kn.

14. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev koji se temelji na nalazu i mišljenju financijskoga vještaka koje se u bitnome temelji na činjenici da tuženik nije vršio obračun plaće primjenom čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/13., 96/15., dalje: KU), odnosno čl. 49. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/18., dalje: KU/18), a riječ je o uvećanjima za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni. Tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi je tuženik obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužiteljica odradila odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio.

15. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi čl. 57. KU, odnosno čl. 55. KU/18, zajedno sa redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

16. Nadalje, pravilno je u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primijenjena odredba čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14.,127/17.), kao i odredba čl. 36. KU i čl. 34. KU/18 kada je naloženo tuženiku da tužitelju s navedene osnove isplati utuženo.

17. Sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je naložio isplatu potraživanja glede naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, što se temelji na odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13.).

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pod točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Tuženik osporava odluku o parničnom trošku samo paušalno, dok drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost te odluke po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pa je trebalo potvrditi pobijanu odluku o troškovima parničnoga postupka u dosuđujućem dijelu.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a, te tuženiku nije priznat traženi trošak žalbenoga postupka s obzirom da nije uspio u njemu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. Zato je odlučeno pod točkom II izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.