Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-3174/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. B. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. & K. u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-872/22- 35 od 4. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika C. B. d.o.o., Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-872/22-35 od 4. listopada 2022. te se kao neosnovan odbija i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Utvrđuje se da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 6. prosinca 2019. i Odjava tužitelja iz radnog odnosa pred nadležnim zavodima s danom donošenja odluke o otkazu, a prije uručenja tužitelju, nisu dopuštene ni zakonite te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa od dana odjave pred nadležnim zavodima 6. prosinca 2019. do vraćanja tužitelja na rad po ovoj presudi, te da plati tužitelju prouzročene troškove ovog parničnog postupka od 5.000,00 kuna/663,61 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. listopada 2022. do isplate u visini prema čl. 29. ZOO-a, a sve to u roku od 15 dana“.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika kao vozač autobusa na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2016., da je taj Ugovor tuženik otkazao Odlukom o izvanrednom otkazu od 6. prosinca 2019. i da je s istim danom odjavio tužitelj pred HZMO, da je odluka o otkazu tužitelju uručena 11. prosinca 2019. i da je protiv takve odluke tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava i potom predmetnu tužbu, sve sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR), kao i da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće niti djeluje sindikat te da tužitelj nije podnio pisanu obranu.
5. Sporna je pravilnost zaključka suda prvoga stupnja, sumiranog pod točkom 22. obrazloženja, da, iako su objave koje je tužitelj objavljivao na Facebook stranici uvredljivog tona prema poslodavcu, da namjera iznošenja istih nije bila da se poslodavcu javno naruši ugled i to jer objave nisu bile usmjerene prema javnosti već se radilo o izražavanju nezadovoljstva uvjetima rada između radnika koji su zaposleni kod istog poslodavca. Sud prvoga stupnja, naime, zaključuje, da se radilo o razgovoru vođenom isključivo između kolega koji rade kod istog poslodavca, a nisu izneseni na televiziji ili novinama, te da cilj iznesenih komentara nije bio da se poslodavca javno prokaže, dakle da su štetni navodi su bili usmjereni prema drugim kolegama, a ne prema široj javnosti, zbog čega da težina samog djela nije otegotna u tolikoj mjeri da opravdava izricanje izvanrednog otkaza jer je to najteža sankcija koja se radniku može izreći. Ujedno sud obrazlaže da to ne znači da se ovakvim zaključkom opravdava takvo postupanje tužitelja već smatra da ono nije trebalo biti sankcionirano najtežim oblikom sankcije kojom radnik može biti sankcioniran u radnom odnosu, te da je u konkretnom slučaju i opominjanjem za takvo postupanje mogla biti postignuta svrha primjerena težini povrede, to tim više što tužitelj u višegodišnjem radu nije imao nikakvih povreda obveza iz radnog odnosa.
6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ovaj je sud ocijenio da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP pa je time neosnovano i pozivanje tuženika na ovu povredu. Ovo posebno jer pobijana odluka sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i nema proturječnosti na koje se ukazuje navodima žalbe.
7. Ocijenjeno je i da sud prvoga stupnja nije počinio ni druge povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.
8. Neosnovano je i pozivanje tuženika na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP. Ovo jer je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio sve odlučne činjenice (da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, na kojem radnom mjestu, razloge otkaza, sadržaj poruka koje su bile osnov za donošenje odluke o izvanrednom otkazu i dr.), uz što tuženik u žalbi niti ne obrazlaže koja ili koje su po njemu druge odlučne činjenice, eventualno, ostale neutvrđene ili su pogrešno utvrđene, a da bi zbog njih bila donesena drugačija odluka.
9. Žalba tuženik suštinski se svodi na osporavanje pravilnost primjene materijalnog prava. Ovo jer tuženik ustraje na tvrdnjama da utvrđeno ponašanje tužitelja, koji je kao radnik putem facebook grupe, vrijeđao poslodavca i time izravno narušavao i štetio ugledu poslodavca i uz to spominjao ime vlasnika na način kojim se vlasnika javno uvrijedilo i sramotilo, čini ponašanje radnika takvim da nastavak radnog odnosa nije moguć i da je jedina opravdana sankcija upravo otkaz kakav je i dan, izvanredni otkaz ugovora o radu.
10. U vezi s tim navodima žalbe žalitelju valja odgovoriti da ni po shvaćanju ovoga suda, a nakon što je sud prvoga stupnja dao valjane jasne odgovor na sva odlučna pitanja na koje upućuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III- 4441/17 od 10. ožujka 2020., u predmetu slične činjenične i pravne osnove (podnositeljica ustavne tužbe dobila je otkaz zbog iznošenja komentara na račun poslodavca na društvenoj mreži Facebook), nije bilo mjesta izricanju najstrože radnopravne sankcije, izvanrednog otkaza.
11. Iz obrazloženje odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je tužitelju otkaz dan jer je na društvenim mrežama izravno narušavo i štetio ugledu društva C. b. d.o.o. čiji je bio zaposlenik i jer je spominjao ime vlasnika društva na način da ga se javno uvrijedi ili osramoti, što da ponašanje radnika čini nedopustivim i nemogućim za opravdati te je takvim neodgovornim, neprofesionalnim i neprimjerenim obavljanjem ugovorenih poslova trajno izgubljeno povjerenje između radnika i poslodavca, zbog čega nastava radnog odnosa nije moguć. Dakle iz odluke o otkazu ne proizlazi da je otkaz isključivo posljedica iznošenja uvreda na račun tuženika i vlasnika tuženika, već da je javnim iznošenjem uvreda na račun tuženika i vlasnika tuženika istima narušen ugled i nanesena šteta.
12. U vezi s tim nesporno je da se radilo o objavama na društvenoj mreži, Facebook- u, a nije sporno niti da se radilo o komunikacije grupe od najviše 50 osoba i to zaposlenika tuženika, ne i druge javnosti. Također nije sporno da se u objavama koje je u toj grupi pisao tužitelj osobno spominje ime vlasnika R. Z. i da se spominje tuženik i uvjeti rada, pri čemu svakako nije korišten primjeren, već dapače grub, sirov i granično uvredljiv rječnik. Međutim, proizlazi i da sam tuženik, kako to obrazlaže i sud u točci 18 presude, ni u otkazu, a ni u ovom postupku ne obrazlaže na jasan način, a niti dokazuje, koje konkretne objave samog tužitelja, zašto i u kom smislu su narušile i nanijele štetu ugledu tuženika i u čemu se ta šteta sastoji, a niti dokazuje da su bile dostupne široj javnosti i ne dovodi u sumnju vjerodostojnost glede uvjeta rada o kojima se, kroz, doduše, neprimjeren rječnik, isti komentiraju.
13. Stoga u situaciji u kojoj:
- se predmetna komunikacija odvijala unutar ograničenog kruga osoba i to zaposlenika, koji očito dijele mišljenje o uvjetima rada s tužiteljem,
- a nije dokazano da je sadržaj te komunikacije došao do javnosti, niti da je uopće postojao ikakav interes javnosti za odnose i uvjete rada kod tuženika i
- da je stoga ta komunikacija bila okidač za narušavanje ugleda tuženika i njegova vlasnika i nanošenje im neke štete,
- uz što ni sam vlasnik tuženika u ovom postupku nije potvrdio i uvjerio sud u ono što se stavlja na teret tužitelju, da je javno uvrijeđen i osramoćen,
- niti je po tuženiku problematizirana istinitost navoda o uvjetima rada o kojima je, između ostalog, u spornoj komunikaciji bilo riječi,
ni po shvaćanju ovoga suda nije bilo pretpostavki za donošenje odluke kakva je donesena. Ovo jer izrečena najteža radnopravna sankcija, izvanredni otkaz, nije bila razmjerna stupnju ozbiljnosti spornih tužiteljevih komentara, uz što i po shvaćanju ovoga suda komentari nisu bili usmjereni na izravno vrijeđanje poslodavca, već su korištenjem, zaista neprimjerenog rječnika, koji ni ovaj sud ne opravdava ovom odlukom, bili usmjereni na komentiranje uvjeta rada, što je trebalo biti riješeno u razgovoru između stranaka, uz opomenu radi ovakvog načina komentiranja. Odnosno sporni komentari i rasprava koja je uslijedila ne mogu se u konkretnom slučaju smatrati štetnim za ugled tuženika, a sam tuženik nije učinio izvjesnim niti da je za njega nastupila ili mogla nastupiti kakva šteta, neovisno od toga što je u komentarima, djelomično, korišten neprimjeren rječnik, osobito kada ni sam poslodavac ne dokazuje koji dio je imao po njega takve posljedice.
14. Zbog rečenog je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
15. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu materijalnog prava na koje se pozvao i sud prvoga stupnja (točka 26. obrazloženja) i kao takva je također potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.
U Zagrebu 17. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Ines Smoljan, v.r.
