REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 74/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u V., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2784/2022-2 od 13. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-483/21-14 od 1. srpnja 2022., na sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2784/2022-2 od 13. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P- 483/21-14 od 1. srpnja 2022. postavljajući sedam pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Primjenjuje li se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., prema kojemu petogodišnji restitucijski zastarni rok počinje teći s danom pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, na situacije u kojima je zastara u razdoblju do 30. siječnja 2020. već nastupila sukladno primjenjivim zakonskim odredbama?

2. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora protivna odredbama čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) ili je sukladna tim odredbama?

3. Ima li davatelj kredita pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?

4. Primjenjuje li se Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03) na odredbe potrošačkih ugovora koje su odraz dispozitivnih zakonskih odredaba?

5. Je li izostanak pojedinačnog pregovaranja dostatan razlog na temelju kojeg sud može određenu odredbu potrošačkog ugovora utvrditi nepošteno ugovorenom i posljedično ništetnom u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03)?

6. Je li banka prilikom naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita obvezna korisniku kredita detaljno obrazložiti strukturu te naknade?

7. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?"

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka županijskih sudova i suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022., te zauzetog pravnog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.