REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 81/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. R. iz L., OIB: ..., zastupane po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o., Z., protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1098/2022-2 od 28. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 7315/2020-25 od 14. veljače 2022., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1098/2022-2 od 28. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7315/2020-25 od 14. veljače 2022. u toč. I., II. i IV. izreke.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže prijedlog odbaciti uz naknadu troškova odgovora na isti.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ocijenjeno je da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.

4. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na odredbama Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo koji je u primjeni od 2003. (dalje: KU/03) i Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih voda koji je u primjeni od 2018. (dalje: KU/18), koji zahtjev je prihvaćen pozivom na odredbe čl. 59. st. 1. KU/03 i čl. 63. st.

1. KU/18, jer stranke nisu ugovorile adekvatno umanjenje mjesečnog iznosa putne karte ovisno o broju određenih dana u mjesecu, niti je tuženik dokazao da tužiteljica nije dolazila na posao u mjesecima za koje je tuženik uskratio isplatu troškova prijevoza.

5. Naznačujući pitanja u prijedlogu tuženik se poziva na odluke ovoga suda poslovni broj Revr 841/12, Revr 442/07, Revr 417/17, Revr 404/12, Revr 441/07, Revr 465/09 navodeći da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Karlovcu poslovni broj Gž-1486/10), zanemarujući da su navedene odluke donesene u različitim činjeničnim i pravnim situacijama u kojima, za ocjenu pripada li radniku pravo na naknadu mjesečnih troškova prijevoza puni iznos ukoliko radnik nije radio sve radne dane u jednom mjesecu te pravo poslodavca da umanji naknadu troškova prijevoza razmjerno danima u kojima radnik nije radio, nisu primjenjivane odredbe čl. 59. st. 1. KU/03 i čl. 63. st. 1. KU/18, kao što je to u konkretnom slučaju, već odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 3/97), Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj 141/04 i 22/05), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 3/02, 92/04 i 93/08), Opći kolektivni ugovor za gospodarstvo ("Narodne novine", broj 47/92), u kojima je to pravo drugačije uređeno, pa dakle nema nepodudarnosti u izraženim shvaćanjima, niti su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. K tomu, niti iz odluka ovoga suda poslovni broj Rev 1454/00, Rev 820/06 i Rev 3424/95 na koje također u prijedlogu ukazuje tuženik ne proizlazi da je riječ o podudarnom činjeničnom i pravnom stanju, kao u predmetnom sporu.

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno je kao u st. I. izreke.

7. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer isti trošak nije bio neophodan za vođenje ovoga postupka – čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.