REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 98/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. iz Š., OIB …, upravitelja za stambenu zgradu u S., zastupanog po M. B. i G. L., odvjetnicima u S., protiv tuženika M. Z. iz Z., OIB …, zastupanog po M. K., odvjetnici u K., radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2720/22-3 od 6. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1972/21-10 od 9. lipnja 2022., na sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2720/22-3 od 6. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1972/21-10 od 9. lipnja 2022. ističući dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.
3. Postupajući prema odredbama 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe slijedeća pitanja:
"1. Može li se Prinudna uprava temeljem čl. 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV) zakonito uspostaviti za:
- nekretnine koje u trenutku stupanja na snagu ZV (01.01.1997.) nisu bile etažirane tj. nije bilo uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine;
- nekretnine (zemljište sa zgradom) na kojima je vlasništvo posebnog dijela uspostavljeno tek nakon što je stupio na snagu ZV (01.01.1997.);
- za nekretnine na kojima je zgrada izgrađena tek nakon što je stupio na snagu ZV i koje su etažirane nakon stupanja na snagu ZV (01.01.1997.);
- za nekretnine na kojima je kuća izgrađena tek nakon što je stupio na snagu ZV (01.01.1997.) i na kojima nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova (stanova ili poslovnih prostora).
2. Je li zakonito da pravna osoba, koja je temeljem čl. 385. ZV određena prinudnim upraviteljem zgrada suvlasnici kojih nisu u zakonskom roku sklopili međuvlasnički ugovor i odredili upravitelja zgrada, naplaćuje pričuvu temeljem činjenice suvlasništva nekretnine od suvlasnika:
- nekretnina koje u trenutku stupanja na snagu ZV (01.01.1997.) nisu bile etažirane tj. nije bilo uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine;
- nekretnina (zemljište sa zgradom) na kojima je vlasništvo posebnog dijela uspostavljeno tek nakon što je stupio na snagu ZV (01.01.1997.);
- nekretnina na kojima je zgrada izgrađena tek nakon što je stupio na snagu ZV i koje su etažirane nakon stupanja na snagu ZV (01.01.1997.)
- nekretnina (zemljište sa kućom) na kojima je kuća izgrađena tek nakon što je stupio na snagu ZV (01.01.1997.) ali nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova."
7. Postavljenim pitanjima tuženik problematizira zakonitost imenovanja prinudnog upravitelja od strane jedinice lokalne samouprave primjenom čl. 385. ZV, što je međutim bilo predmet drugog upravnog spora radi ocjene zakonitosti općeg akta koji prijedlog tuženika je odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-98/21-11 surj. Usoz-110/21-7 od 25. travnja 2022. odbijen, pa odgovor na ta pitanja nije odlučan za odluku u ovom sporu radi isplate iznosa pričuve.
8. Osim toga, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo niti valjane razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime nije navedeno niti je tuženik dostavio sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, već se tuženik sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
9. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389a st. 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
