REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 37/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz P., (OIB: …), zastupane po punomoćnici L. R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i R. d.o.o., Pisarnica K., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-564/2021-2 od 13. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-273/2019-22 od 10. prosinca 2020., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i u njemu postavila devet pitanja:

1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?

4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?

9. Treba li odredbe glave 10 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003, 46/2007, 79/2007) i odredbe glave XI Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014) tumačiti i primijeniti na način da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da potrošač nije imao utjecaja na sadržaj pojedine odredbe potrošačkog ugovora, ako potrošač svojom voljom nije niti pročitao potrošački ugovor prije njegovog sklapanja?,

koja, kako navodi, drži važnima za odluku o predmetu spora te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava. U opravdavanju prijedloga i razloga važnosti postavljenih pitanja poziva se na više odluka revizijskog suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske te na odluke Suda Europske unije i drugostupanjskih sudova, koje uspoređuje sa ovdje osporenom presudom - držeći da osporena presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u tim odlukama.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 13. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

5. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

6. Predmetom spora zahtjev je tužiteljice na obvezivanje tuženice isplatiti joj razliku između iznosa kojeg je stvarno isplatila tuženici temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i razliku između iznosa kojeg je stvarno isplatila tuženici temeljem ugovorene obveze na plaćanje anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tečaj CHF u trenutku realizacije kredita: tužiteljica drži da joj utuženi iznosi pripadaju zbog posljedice ništetnosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu kojeg je sklopila sa tuženicom, a koje odredbe se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF.

7. Drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio.

8. Postavljena pitanja iz podnesenog prijedloga u odnosu na tu presudu valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocjenjuje važnim prema smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a: osporena presuda je u odnosu na ta pitanja temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom (izraženom, primjerice, u odlukama revizijskog suda posl. br. Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd 1142/2022-2 od 30. ožujka 2022., Revd 5414/2021-2 od 12. siječnja 2022., Revd 4383/2021-2 od 17. studenoga 2021., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020., Revd 1250/2022-2 od 30. ožujka 2022., Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev 359/2020-2 od 29. studenoga 2022., ali i na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

10. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

- da pitanja iz prijedloga tuženice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

- da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost. 11. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.