REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 90/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GALA d.o.o., Bjelovar, M. Marulića 14, OIB 50795999437, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4106/2014-3 od 6. prosinca 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 16/2014-4 od 31. ožujka 2014., na sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija i dopuna revizije tuženice te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4106/2014-3 od 6. prosinca 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-16/2014-4 od 31. ožujka 2014., i sudi:

Prihvaća se žalba tuženice te se preinačava presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-16/2014-4 od 31. ožujka 2014.

i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica "Gala" d.o.o. Bjelovar, Marka Marulića 14 (OIB:50795999437) vlasnica nekretnina iz z.k.ul.br.1138 čkbr.966 Ul. prof. D. Grganića od 1902 m2 pomoćna zgrada (crpna stanica) od 14 m2 oranica od 1444 m2 dvorišta od 444 m2 i iz z.k.ul.br.1139 čkbr.925/4 Ul. Marka Marulića od 17999 m2 nadstrešnica od 205 m2 dvorišta od 17794 m2 sve k.o. Bjelovar Sredice što joj je tužena dužna priznati, te joj u roku petnaest dana izdati tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na ime i vlasništvo tužiteljjice, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Tužena je dužna tužiteljici u roku petnaest dana naknaditi parnične troškove.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 895,88 Eur /6.750,00 kn[1] , u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužiteljica "Gala" d.o.o. Bjelovar, Marka Marulića 14 (OIB:50795999437) vlasnica nekretnina iz z.k.ul.br.1138 čkbr.966 Ul.prof.D.Grganića od 1902 m2 pomoćna zgrada (crpna stanica) od 14m2 oranica od 1444m2 dvorišta od 444 m2 i iz z.k.ul.br.1139 čkbr.925/4 Ul.Marka Marulića od 17999m2 nadstrešnica od 205m2 dvorišta od 17794 m2 sve k.o. Bjelovar Sredice što joj je tužena dužna priznati, te joj u roku petnaest dana izdati tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na ime i vlasništvo tužiteljjice, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

Tužitelj je tuženiku dužan platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna u roku od 8 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana tuženičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-16/14-4 od 31. ožujka 2014. u točki I. njene izreke

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-16/14- 4 od 31. ožujka 2014. u točki II. njene izreke i sudi:

Nalaže se tuženici u roku od osam dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.331,25 kn (pettisućatristotridesetjedna kuna i 25 lipa).“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju i dopunu revizije je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnijela tuženica ističući tri materijalnopravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Traži troškove sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju i dopunu revizije odbaciti podredno odbiti.

5. Revizija i dopuna revizije (koja je suprotno navodima tužiteljice podnesena u zakonskom roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude) su osnovane.

6. Kako je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, to je protiv iste, bez obzira što vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos 200.000,00 kn, dopuštena tzv. redovna revizija, sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. U takvim okolnostima sa revizijom tuženice, bez obzira što ju je tuženica podnijela pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija) je trebalo postupiti kao da se radi o reviziji podnesenoj prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla vlasništvo nekretnina iz z.k.ul.br.1138 čkbr.966 Ul. prof. D. Grganića od 1902 m2 - pomoćna zgrada (crpna stanica) od 14m2, oranica od 1444m2 i dvorišta od 444 m2 te iz z.k.ul.br.1139 čkbr.925/4 Ul. Marka Marulića od 17999m2 - nadstrešnica od 205 m2 i dvorišta od 17794 m2 sve k.o. Bjelovar Sredice.

8. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, pri čemu je drugostupanjski sud istaknuo da neovisno o činjenici što je prvostupanjski sud odluku temeljio na činjeničnoj osnovi koju tužiteljica nije postavila (građenje na tuđem zemljištu), odluka je valjana jer da je tužiteljica u zakonitom posjedu predmetnih nekretnina od 1976. godine, obzirom da je na temelju pravomoćnog rješenja Skupštine općine Bjelovar, poslovni broj 06-160/1-76 od 1. studenoga 1976., na spornim nekretninama uknjiženo pravo korištenja u korist tužiteljičinog prednika Radna organizacija „5. maj“

- Bjelovar – OOUR, dakle da je tužiteljica temeljem odluke tadašnje vlasti stekla pravo na posjed, da je njen posjed također i istinit i pošten te da su ispunjeni uvjeti i rok za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina koje su u vlasništvu tuženice Republike Hrvatske.

9. Tuženica u reviziji postavljenim pravnim pitanjima može li pravna osoba na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a koja nije u društveni kapital procijenila vrijednost nekretnina, steći pravo vlasništva dosjelošću, te je li u tom slučaju njen posjed zakonit, istinit i pošten, u stvari ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 18. i čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZVDSP).

10. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZVDSP pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi stavka 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. No odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Također prema odredbi čl. 390.a ZVDSP trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

11. Naime, odredbom čl. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03) propisano je da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik, dok je odredbom čl. 2. st. 1. istog Zakona propisano da je društveni kapital prema tom zakonu razlika između vrijednosti sredstava ukupne aktive poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću. Postupak pretvorbe počinje donošenjem odluke o pretvorbi koju u smislu čl. 10. toga Zakona donosi organ upravljanja poduzeća, a koja se s prilozima u smislu čl. 11. toga Zakona (između ostalog elaboratom o procjeni vrijednosti poduzeća - st. 1. toč. 7. te podacima i dokazima o pravu korištenja nekretnina prema st. 1. toč. 5.) dostavlja Fondu za privatizaciju kao nadležnom za davanje suglasnosti o namjeravanoj pretvorbi (čl. 12. st. 1. toga Zakona), odnosno za donošenje rješenja kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, dalje: ZP).

12. To znači da samo poduzeće donosi odluku o tome koje su nekretnine njegova sredstva i stoga ulaze u vrijednost njegove ukupne aktive (njegovih ukupnih sredstava), a rješenje o tome donosi Fond za privatizaciju kao nadležno tijelo, ako su ispunjene zakonske pretpostavke iz č. 11. Zakona o pretvorbi (u pogledu nekretnina, to je prije svega pravo korištenja). Tako izdano rješenje u skladu s odredbom čl. 42. st. 2. Zakona o privatizaciji služi za upis nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganje u knjigu isprava, te predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 55. st. 1.b Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10).

13. Prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji, dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu, koja predstavlja prijelaznu odredbu za one nekretnine (i druge stvari) koji u postupku pretvorbe nisu procijenjene i unesene u vrijednost društvenog kapitala, pa nisu postale vlasništvo trgovačkog društva nastalog pretvorbom. Tom odredbom, međutim, nije određeno da takve nekretnine prelaze u vlasništvo trgovačkog društva, odnosno da se prenesu u temeljni kapital trgovačkog društva, već je na temelju čl. 58. st. 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj 150/10 i 70/12) s danom 31. ožujka 2011. vlasnik predmetnih nekretnina postala Republika Hrvatska.

14. Dakle, procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Potpuno je neprihvatljivo s obzirom na odredbu čl. 47. ZP i 390.a ZVDSP da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u potpunosti u suprotnosti s osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev x 33/2009 od 7. listopada 2009.). Ustavni sud Republike Hrvatske također je u svojim odlukama broj U-I-68/2001, U-I-2645/2002 i U-I-43/2006 u postupku povodom ocjene ustavnosti odredbe čl. 47. ZP zauzeo je jasno stajalište da čl. 47. ZP nije u suprotnosti sa čl. 89. st. 4. Ustava Republike hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst i 55/01 - dalje Ustav) i da se ne radi o retroaktivnom djelovanju zakona već se odredba čl. 47. ZP odnosi na neprocijenjene nekretnine koje su kao takve zatečene u trenutku stupanja na snagu ZP. U navedenim odlukama Ustavni sud Republike Hrvatske također je jasno zauzeo stajalište da se kod neprocijenjenih nekretnina ne može raditi o stečenom pravu vlasništva novonastalih trgovačkih društava slijedom čega nema niti povrede prava vlasništva (tako i ovaj sud u odluci Rev x 1200/2016-3 od 2. ožujka 2021.).

15. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća GALA Bjelovar. Naime, predmetne nekretnine nisu iskazane u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju posl.br. UP/I-943-01/98-02/11, Urbroj:563- 04-403/98-2 od 5. ožujka 1998., a tužiteljica je u odnosu na zkčbr.925/4 k.o. Bjelovar Sredice pokrenula i upravni postupak te zatim i upravni spor, međutim presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Us-4979/2009-6 od 15. veljače 2012. odbijen je zahtjev tužiteljice da bi predmetno rješenje o privatizaciji bilo nezakonito s obrazloženjem da je tuženo tijelo Hrvatskog fonda za privatizaciju očevidom na terenu utvrdilo da se radi o zapuštenom zemljištu obraslom korovom i travom, da tužitelj odnosno društvo „Gala“ Bjelovar čestice ne koristi niti zna tko ih koristi, da mu čestice nisu potrebne za proces proizvodnje, a budući da graniče sa zemljištem društva bili bi ih voljni kupiti po povoljnoj cijeni.

16. Odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP propisano je da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Međutim, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku (čl. 18. st. 4. ZVDSP). S druge strane, čl. 159. st. 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. tog članka.

17. Dakle, osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću jest barem pošten posjed, s tim da se poštenje posjeda pretpostavlja, međutim tužiteljica je od 1998. od kad je sudjelovala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u kojem je pravomoćno odlučeno da predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, pa se time prenose u vlasništvo tuženice, prestala biti pošten posjednik (čl. 18. st. 4. ZVDSP). Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanja da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Obzirom da je tužiteljica pokrenula ovaj postupak 17. srpnja 2012. godine, dakle nakon donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-4979/2009-6 od 15. veljače 2012., to u trenutku podnošenja tužbe tužiteljica nije bila pošteni posjednik.

18. Zbog iznesenog revizijski sud je utvrdio da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, te je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, preinačio obje nižestupanjske presude.

19. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je na temelju odredbi čl. 166. st. 2., u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka.

20. Tuženici, koja je u cijelosti uspjela u sporu, pripada pravo na naknadu troškova postupka odmjerenih u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22

– dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora, a u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troškova postupka. Tako je ovaj sud utvrdio da tuženica ima pravo na naknadu troškova odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora i odgovora na tužbu (svaki po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT), podneska od 21. ožujka 2014. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT), troškova zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2014. (100 bodova prema Tbr. 9/1 OT), troškova sastava žalbe (125 bodova prema Tbr. 10/1 OT), kao i troškova sastava revizije (150 bodova prema Tbr. 10/6 OT). S obzirom na određeno postavljeni zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka valjalo joj je dosuditi ukupno 895,88 Eur/6.750,00 kn[2] pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-30855-f902b

Kontrolni broj: 0a9ec-f697f-5ffc9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.