REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-159/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INTERIJERI TOMAS j.d.o.o. Gornja Pušća, Jugovečka ulica 8, OIB 80720332527, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Delić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŠENIČNJAK-PROMET d.o.o. Dubrava Pušćanska, Ulica Ljudevita Gaja 14, OIB 00613132916, radi isplate iznosa od 14.480,50 EUR / 109.103,32 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-434/2021 od 9. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-434/2021 od 9. prosinca 2021. u točkama I. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 414,76 EUR / 3.125,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-434/2021 od 9. prosinca 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1913/20 od 30. prosinca 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 109.103,32 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.801,28 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovrhe u iznosu od 54,57 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka III. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.940,00 kn (točka IV. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn (točka V. izreke).
2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu pobijajući je u cijelosti, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle točke I. i IV. izreke. U žalbi ne navodi posebno razloge pobijanja presude. U bitnom ističe da rješenje o ovrsi nije doneseno na temelju vjerodostojne isprave budući da tuženik račun tužitelja nije prihvatio nego ga osporio, zatim, ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskom postupka kako tužitelj ugovorene radove nije izveo u cijelosti, da su izvedeni radovi imali nedostatke koje je otklanjao sam tuženik, što proizlazi iz e mail prepiske stranaka od 1. srpnja 2020. Smatra da stoga nije bilo osnove za fakturiranje svih ugovorenih radova i da je tužitelj trebao umanjiti predmetnu fakturu za radove koje nije izveo i za penale koje je tuženik platio glavnom naručitelju budući da tužitelj radove nije izveo u roku. U žalbi predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka Gorana Bjelice i po potrebi vještačenjem radi utvrđenja je li i koliko tuženik dužan platiti tužitelju za izvedene radove.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode u cijelosti, te potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o trošku.
6. Prvenstveno valja reći da je, suprotno shvaćanju žalitelja, račun vjerodostojna isprava prema odredbi čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), a predmetni račun je bio podoban za ovrhu budući da sadrži sve što je propisano stavkom 2. navedenog članka i nema nikakvog značaja to je li tuženik prihvatio ili osporio račun.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 109.103,32 kn na temelju računa broj 6/1/1-2020 od 24. srpnja 2020. koji je ispostavljen radi naplate preostalog dijela ugovorene naknade za izvedene radove (soboslikarsko-ličilačke radove) na objektu Francuske škole, Fratkovec 36.
8. Između stranaka nije sporno da su tuženik, kao naručitelj, i tužitelj, kao izvođač, sklopili usmeni ugovor o izvođenju soboslikarskih radova na objektu Francuske škole, Fratkovec 36, da je tuženik uplatio tužitelju avans na ime izvođenja ugovorenih radova u iznosu od 91.000,00 kn, te da je tužitelj izvodio ugovorene radove i ispostavio predmetni račun (završni račun) radi naplate preostalog dijela ugovorene naknade. Sporno je, je li tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 109.103,32 kn po predmetnom računu, budući da tuženik tvrdi da tužitelj nije izveo sve radove, da su izvedeni radovi imali nedostatke koje je otklonio sam tuženik, te da su radovi izvedeni sa zakašnjenjem.
9. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, budući da je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. i 221.a ZPP-a) utvrdio da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje, da ugovoreni radovi nisu u cijelosti izvedeni i da su oni izvedeni imali nedostatke i da ih je tuženik otklonio o svom trošku.
10. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj izvodio ugovorene radove za koje je nakon dovršetka izdao predmetni račun, na tuženiku je bio teret dokazivanja tvrdnji da nisu izvedeni svi ugovoreni radovi (koji to točno od ugovorenih radova), da su oni izvedeni imali nedostatke (koje nedostatke) i da ih je otklonio o svom trošku.
11. Naime, prema odredbama čl. 604. i 605. Zakona o obveznim odnosima – („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) tuženik je kao naručitelj bio dužan nakon dovršetka radova pregledati izvršeno djelo i obavijestiti tužitelja o eventualnim nedostacima i ostaviti mu primjereni rok za otklanjanje tih nedostataka. Samo u slučaju da je postupio sukladno navedenim odredbama, tužitelj bi ostvario pravo na sniženje ugovorene naknade i na eventualnu naknadu štete (čl. 608. i 611. ZOO-a).
12. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio predmetnu tražbinu jer su radovi izvedeni nestručno i nekvalitetno i da ih je sam sanirao o svom trošku, te je kao jedini dokaz predložio i dostavio u spis e- mail prepisku stranaka od 1. srpnja 2020. Iz email poruka (list 13. do 14. spisa) proizlazi da je 1. srpnja 2020. tuženik pozvao tužitelja da ostatak dogovorenih radova i sanaciju izvedenih obavi u razdoblju od 20. do 24. srpnja 2020., a tužitelj je odgovorio da se to prihvaća. Iz očitovanja tužitelja na prigovor tuženika i priloženih isprava (list 25. do 55. spisa), na koje se tužitelj nije posebno očitovao niti ih je osporavao, proizlazi da je tužitelj nakon dovršetka radova 23. srpnja 2023. tražio suglasnost tuženika za izdavanje računa, što je tuženik i odobrio (list 42. spisa), te da je nakon toga vođena prepiska samo radi plaćanja računa, dok nema niti riječi o eventualnim prigovorima na količinu, kvalitetu, rokove izvedenih radova.
13. S obzirom na navedeno, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da ugovoreni radovi ne bi bili u cijelosti izvedeni te da su oni koji su izvedeni imali nedostatke, pa tuženik stoga nema pravo zahtijevati sniženje ugovorene naknade, te je pravilno na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a obvezao tuženika da plati tužitelju preostali iznos ugovorene naknade za izvedene radove po predmetnom, kao i zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
14. Prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka i vještačenjem sukladno odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a nije dopušten, budući da te dokazne prijedloge prvi put predlaže tek u žalbi.
15. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, a tuženik svojom žalbom nije posebno pobijao presudu u tom dijelu.
16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, te kako nisu uočene povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
18. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22), čl. 43. i 48.
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: eb317-f21de
Kontrolni broj: 01595-23318-2226d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
