REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Kžzd-216/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Restović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H. zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-128/2021-10 od 18. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-128/2021-10 od 18. srpnja 2022., na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 52/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano kao u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 optuženi M. H. oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja držeći da je sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice, odnosno iz utvrđenih činjenica da je izveo pogrešan zaključak u odnosu na krivnju optuženika.
8. Ističe da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da ponašanje optuženika ne predstavlja grubo zadiranje u sferu seksualiteta niti je ono takvo da je moglo povrijediti stid i moral maloljetne oštećenice, niti je isti postupao u cilju zadovoljenja spolnog nagona, pa slijedom čega nisu niti ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela za koje se optužnicom tereti, odnosno djelo za koje je optuženik optužen nije kazneno djelo.
9. Nadalje, državni odvjetnik smatra da ovakvo postupanje optuženika suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda predstavlja sva obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavak 2. KZ/11.
10. Međutim, suprotno stavu žalitelja ovaj drugostupanjski sud drži da je činjenično stanje pravilno utvrđeno i da je za svoje utvrđenje prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge.
11. Naime, tijekom dokaznog postupka reproducirana je snimka ispitivanja djeteta oštećene žrtve P. H. koja je u svom iskazu navela kako je optuženik za vrijeme dok je gledao mobitel, rukom dirao „po guzi iza nekako“. Gurnuo joj je ruku pod hlače i samo ju tamo stavio i nije s rukom ništa radio. O navedenom je pričala samo majci. Poslije toga se osjećala neugledno, ali je još neko vrijeme ostala kod oca u C.“.
12. Imajući u vidu naveden iskaz oštećene i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda optuženik svojim postupanjem nije ušao u potrebnu kriminalnu zonu jer nije utvrđeno postojanje grubog zadiranja u seksualnost i povrjeđivanje stida žrtve.
13. Naime, iz provedenog vještačenja utvrđeno je kako maloljetna P. nema simptome emocionalnih poremećaja niti psihotraumatizaciju što bi se moglo povezati s njezinim doživljajem spolnog neadekvatnog dodirivanja od strane oca. Postupanje svih stručnih tijela i dječjeg psihologa i to odmah nakon događaja zaključuju kako nisu pronađeni adekvatni razlozi zašto bi se spriječilo optuženika da se druži sa svojom kćerkom te s njom da ode na ljetovanje niti se mlt. P. ikad više požalila na neko neugodno iskustvo od strane oca. Nadasve kada se ima na umu iskaz oštećene u kojem opisuje da je tog kritičnog događaja otac, gledajući u mobitel ju dodirivao, iz čega s pravom utvrđuje prvostupanjski sud, da bi se radilo o bludnoj radnji bitno je da optuženik postupa u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, te da se utvrdi postojanje grubog zadiranja u seksualnost. Stoga nije ispunjen subjektivni element kaznenog djela, odnosno nije utvrđeno da je optuženik postupao s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona pa se samim time kazneno djelo za koje je optuženik optužen ne predstavlja, odnosno nisu se ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11.
14. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te na temelju članka 482. ZKP/08 valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika.
15. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i povrede zakona na štetu optuženika, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.
16. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
