Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

8.P: Pr-2571/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice- specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz O., I. G. 80, OIB: ., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika zavoda iz O., D. 8, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u O. društvu B. & M. D. j.t.d. u O., radi isplate, nakon održane I zaključene glavne i javne rasprave dana 6. prosinca 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku zavodu, isplatiti tužiteljici M. Š., bruto iznos od 1.069,78 eur[1] (slovima:tisućušezdesetdeveteuraisedamdeseosamcenti) /

8.060,24 kn (slovima:osamtisućašezdesetkunaidvadesetčetrilipe) zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

– za siječanj 2016. godine na iznos 82,50 eur/ 621,59 kn od 16. veljače 2016. godine,

– za veljaču 2016. godine na iznos 82,14 eur/ 618,86 kn od 16. ožujka 2016. godine,

– za ožujak 2016. godine na iznos 86,15 eur/ 649,14 kn od 16. travnja 2016. godine,

– za travanj 2016. godine na iznos 83,07 eur/ 625,98 kn od 16. svibnja 2016. godine,

– za svibanj 2016. godine na iznos 86,92 eur/ 654,88 kn od 16. lipnja 2016. godine,

– za lipanj 2016. godine na iznos 82,12 eur/ 618,72 kn od 16. srpnja 2016. godine,

– za srpanj 2016. godine na iznos 84,23 eur / 634,62 kn od 16. kolovoza 2016. godine,

– za kolovoz 2016. godine na iznos 86,16 eur/ 649,14 kn od 16. rujna 2016. godine,

– za rujan 2016. godine na iznos 81,81 eur/ 616,36 kn od 16. listopada 2016. godine,

– za listopad 2016. godine na iznos 85,58 eur/ 644,84 kn od 16. studenog 2016. godine,

– za studeni 2016. godine na iznos 82,82 eur/ 623,97 kn od 16. prosinca 2016. godine,

– za prosinac 2016. godine na iznos 86,37 eur/ 650,77 kn od 16. siječnja 2017. godine,

– za siječanj 2017. godine na iznos 59,91 eur/ 451,38 kn od 16. veljače 2017. godine,

pa do 31. prosinca 2022., u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim dijela zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici, prouzročeni trošak u iznosu od 870,99 eur / 6.562,47 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u tužbi podnesenoj 13. veljače 2021., naveo da kao zaposlenik potražuje od tuženika, kao poslodavca, isplatu razlike u plaći na temelju odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ broj 27/01 i 39/09). Dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata j. s. sklopljen je Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, te je istim ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Obzirom da je nastupila recesija, dana 12. svibnja 2009., Vlada RH i Sindikati j. s. sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu 2008., odnosno iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. 3. Dodatka Sporazumu. Između Vlade RH i Sindikata j. s. su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je pet godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine‟ broj 93/14) primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu od 28. prosinca 2012. ispunjeni su koncem 2015., s početkom primijene od siječnja 2016., međutim tuženik kao poslodavac koji predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom. Uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. i 27. studenog 2015., budući da je aritmetička sredina dvije strope rasta BDP-a (1,2 % i 2,8 %), upravo 2%, kako je to predviđeno citiranim člankom III. No, tuženik je od prosinca 2015., pa do 31. siječnja 2017., plaću tužitelju obračunavao koristeći osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn, te je stoga tužiteljici isplatio manju bruto plaću, pa tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje bruto iznos od 8.060,24 kn s pripadajućim kamatama I troškovima postupka, a za utuženo razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno predlaže sudu odbaciti tužbu smatrajući kako je ista neuredna jer sadrži neodređen tužbeni zahtjev. Navodi kako tužiteljica posjeduje sve platne liste jer ih je tuženik svaki mjesec davao tužiteljici, te da se tužiteljica nikada nije obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavom platnih lista ili ugovora o radu. Tuženik čini nespornim da je tužiteljica zaposlenica tuženika. Tuženik osporava valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz razloga što iste nisu potpisane od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Također smatra kako su iste donesene na nezakonit način jer ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici, slijedom čega su iste bez pravnog učinka. Navodi kako Vlada može zasjedati samo ako je na sjednici nazočna većina članova Vlade, pri čemu odlučuje običnom većinom, osim u slučajevima propisanim čl. 14. Zakona o Vladi. Tuženik ne osporava mogućnost Vlade da se odluke u slučaju odsutnosti članova donose na način da ti članovi glasuju putem telefona, ali u tom slučaju tako donesena odluka mora biti potvrđena na slijedećoj sjednici Vlade, te dodaje kako je potvrđivanje odluke u konkretnom slučaju izostalo, sve sukladno čl. 38. Poslovnika Vlade pa budući da isto nije učinjeno smatra kako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bez pravnog učinka. Ističe kako je u čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predviđeno kako će se u slučaju da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-V Izmjena i dopuna, usklađenje odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad BDP-a. Navodeći kako je pad BDP trajao više od tri godine od dana potpisivanja Izmjena i dopuna tuženik smatra kako bi do primjene povećane osnovice, ukoliko bi se navodi tužiteljice pokazali osnovanim, moglo doći tek 1. siječnja 2019., odnosno po isteku razdoblja za koje se odgađa usklađenje određeno čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U odnosu na pravne izvore kojima je regulirana plaća tužiteljice i činjenice povećanja BDP-a tuženik navodi isto kao tužiteljica. Međutim, tuženik ističe kako Vlada RH, nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, nije donijela posebnu odluku o visini osnovice jer nije smatrala da su ispunjeni uvjeti iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za povećanje osnovice na 5.415,37 kn. Dodaje kako slijedom toga nije izvršena izmjena visine osnovice u informacijskom sustavu COP putem kojeg tuženik isplaćuje plaću. Tuženik nadalje ističe kao su u utuženom razdoblju renomirani računovodstveno – financijski stručni časopisi i publikacije u Republici Hrvatskoj, a koje uređuju eminentni stručnjaci i savjetnici iz područja javnih financija, objavljivali podatke o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama pozivajući se na odluke Vlade RH visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, a prema kojim odlukama je visina osnovice za 2015. i 2016. iznosila 5.108,84 kn, a za 2017. godinu 5.211,02 kn. Tuženik navodi kako je prilikom donošenja Odluke Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2017., tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava T. Ć. obrazložio navedenu Odluku na način da je podsjetio na Zakon o osnovici plaće u javnim službama kojim je određeno da se ukoliko osnovica nije utvrđenja kolektivnim ugovorom potpisanim do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Tuženik smatra kako on kao poslodavac nema nikakvog utjecaja na mogućnost utvrđivanja iznosa odnosno visine osnovice za izračun plaća zaposlenika, te stoga ističe nedostatak ovlasti kao i tehničkih mogućnosti kojima bi mogla utjecati na osnovicu za izračun plaće, pa tako i na postojeći način obračuna plaće tužiteljice, s obzirom da se ista obračunava i isplaćuje sukladno unaprijed zadanim parametrima, programski uređenim u Centralnom obračunu plaća. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokaze tužitelja i tuženika koji se nalaze u eSpis-u kao prilog tužbi, odgovoru na tužbu i podnescima stranaka.

4. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, te u njihovoj uzajamnoj sprezi, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tužitelja. U vremenu od siječnja 2016. do siječnja 2017. tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao na temelju osnovice od 5.108,84 kn. Ove činjenice među strankama nisu sporne.

5. Među strankama je sporno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

6. Iz predloženih i provedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu,

- da mu je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ broj 27/01 i 39/09),

- da su Vlada RH i Sindikati j. s. i to Sindikat h. u., N. sindikat z. u s. š. H., N. sindikat z. i v. o., Sindikat z. u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat z. i s. s. H., H. l. sindikat, H. s. sindikat m. s.-m. t., te H. sindikat d. u k. zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati j. s. zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati j. s. zaključili 26. listopada 2011.Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni članku III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata I vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena I dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati j. s. koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

7. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici place u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata j. s., a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/2016), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto, te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine.

8. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

10. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

11. Iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine‟ broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Također, iz članka 90. stavak 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Odredbom članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine‟ broj 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine‟ broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. i članka 16. stavka 2. tog Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj uzajamnoj sprezi, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja djelomično osnovano, a s obzirom na izjavljeni prigovor zastare.

14. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika u kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., u daljnjem tekstu IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga, valja istaknuti i da su, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju, IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju, pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

15. Stav je ovog suda da IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12, pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine, jer je člankom XI. IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZR-a.

16. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDD Sporazuma, jer odredbom članka VIII. IDD Sporazuma nije odgođena primjena članka III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na način „usklađivanja pariteta“ određen u članku IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

17. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., godine i da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2% ili 1,8% + 3,8% = 5,6% : 2 = 2,8%), a podaci za treće tromjesečje objavljeni su 4. prosinca 2015. Slijedom toga proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

18. Zbog svega navedenog tužitelju pripada pravo da mu se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

19. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, pa sud smatra tu činjenicu utvrđenom.

20. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (od siječnja 2016. do siječnja 2017.) tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 8.060,24 kn bruto, s mjesečnim iznosima razlike plaće koje tuženik nije sporio, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom, na temelju članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine‟ broj 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak.

22. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22- u daljnjem tekstu Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Sud je primijenio tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, na temelju Tbr. 48. t. 3. Tarife. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, priznat mu je trošak sastava tužbe i sastav podneska od 6. lipnja 2022. u iznosima od po 1.875,00 kn, za zastupanje na ročištu 6. prosinca 2022. u iznosu od 1.406,25 kn, za zastupanje na ročištu 15. rujna 2022. iznos os 937,50 kn, na temelju Tbr. 9. t. 2. Tarife, jer se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima, te za sastav podneska od 1. prosinca 2022. u iznosu 468,75 kn, na temelju Trb. 8. t. 3. Tarife, jer je ovim podneskom tužitelj uredio tužbeni zahtjev na temelju izračuna tuženika, pa se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. t. 1. Tarife, odnosno ukupno 6.562,50 kn, koji iznos sud smatra osnovanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tužitelju je priznat trošak za pojedine radnje sukladno vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, a ovakav stav zauzimaju i Županijski sud u Zagrebu u odlukama Gž R-3122/21-2 od 3. prosinca 2021., Gž R-3416/2021-2 od 24. siječnja 2022., Gž R-563/2022-2 od 9. ožujka 2022.; Županijski sud u Splitu u odluci Gž R-1407/2021-2 od 7. prosinca 2021. i Gž R-209/2022-2 od 15. ožujka 2022., te Županijski sud u Osijeku u odluci Gž R-1099/2021-2 od 16. prosinca 2021. godine.

23. Na temelju čl. 48. i 43. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine‟ broj 87/22 i 88/22) ukupni iznosi novčane obveze iskazani su dvojno, i u eurima i u kunama.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 17. siječnja 2023.

SUDAC Davor

Liščić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi