REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4645/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad S., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S., protiv prvotuženika E. G. B. A. AG, B., Republika Austrija, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., K. K. u Z., drugotuženika U. B. A. AG, B., Republika Austrija, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. p. u Z., i trećetuženika Š. g. T. d.o.o. u stečaju, S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u S., radi poništaja pravorijeka, odlučujući o prijedlozima tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7467/2019-4 od 9. lipnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/17 od 26. studenoga 2019., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/17 od 27. studenoga 2019., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlozi tuženika za dopuštenje revizije se odbacuju.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7467/2019-4 od 9. lipnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/17 od 26. studenoga 2019., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/17 od 27. studenoga 2019.

2. U objedinjenom odgovoru tužitelja na prijedloge tuženika za dopuštenje revizije isti se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlozi za dopuštenje revizije odbace kao nedopušteni.

3. Prijedlozi nisu dopušteni.

4. U odnosu na prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije, ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna u ovom sporu odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ni za razvoj prava kroz sudsku praksu jer u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih prvotuženik smatra da su postavljena pravna pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

4.1. Prije svega valja istaknuti da su navedena pitanja, imajući na umu njihov sadržaj, prigovori kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena materijalnog prava u konkretnoj pravnoj stvari, dakle, ne radi se o pravnim pitanjima čija se važnost ogleda u općem-javnopravnom interesu i na koje se odnosi pravna norma iz čl. 385.a ZPP. Posljedično tome na postavljena pitanja zapravo nije moguće dati jednoznačan odgovor kojim bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

4.2. Osim toga, postavljena pravna pitanja ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se po svojoj prirodi i samoj logici stvari odnose na primjenu materijalnog prava u okolnostima svakog konkretnog slučaja.

4.3. Obrazlažući važnost tih pitanja za jedinstvenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u prijedlogu za dopuštenje revizije se navodi da su pobijanom drugostupanjskom presudom grubo narušena temeljna načela pravnog poretka i osnove procesnog prava i da takva praksa, ukoliko ne bi bila sankcionirana od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske može imati nesagledive štetne posljedice za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih građana u njegovoj primjeni. Stoga smatra da o tim pitanjima, kako bi se izbjegla različita pravna tumačenja, mišljenje treba dati revizijski sud, pa se može razabrati da upućuje na pretpostavke iz čl. 385.a alineja 2. ZPP, da je riječ o pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredbi.

4.4. Međutim, za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije u takvom slučaju nije dovoljno samo navesti da se zbog toga što predlagatelj ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj presudi može očekivati različita praksa drugostupanjskih sudova o određenom pravnom pitanju. Naprotiv, u prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se, osim onog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju ubuduće pojaviti druge drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke predlagatelj mora iznijeti jednu ili više interpretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koje on smatra da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih. U konkretnom slučaju predlagatelj iznesenim navodima u prijedlogu nije uvjerio ovaj sud o očekivanoj različitoj praksi drugostupanjskih sudova o pitanjima zbog kojih su podneseni prijedlozi pa se postavljena pitanja i zbog toga ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a ZPP.

5. Stoga i ukazivanje na sudsku praksu i na zakonodavstvo Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, te pravna stečevina Europskog prava, samo po sebi nije dovoljan razlog za intervenciju ovog suda.

6. Prema tome, postavljena pitanja u prijedlogu prvotuženika iz navedenih razloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni pa je takav prijedlog nedopušten.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu drugotuženika za dopuštenje revizije postavljena određena pravna pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna, te su određeno izloženi razlozi (presuda Općeg suda EU poslovni broj T-168/10 i T-572/10 od 19. prosinca 2012., presuda C-531/12 P od 19. lipnja 2014., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-521/11 od 24. veljače 2011., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1917/12 od 1. prosinca 2015. i Rev 2544/1998 od 9. srpnja 2002.), zbog kojih drugotuženik smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7.1. U odnosu na prva dva postavljena pitanja opravdavajući važnost tih pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni drugotuženik u prijedlogu navodi da ne postoji praksa sudova niti da je u ijednom predmetu odlučeno o konkretnom pitanju prijenosa načina ostvarivanja prava zasnovanih ugovorom u korist trećih osoba, pa ukoliko ne bi bila sankcionirana od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske takva povreda može imati nesagledive štetne posljedice za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Stoga smatra da o tom pravnom pitanju, kako bi se izbjegla različita pravna tumačenja, mišljenje treba dati revizijski sud, pa se može razabrati da upućuje na pretpostavku iz čl. 385.a ZPP, da je riječ o pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredbi.

7.2. Međutim za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije predlagatelj mora izraziti najuvjerljivije i objektivne razloge iz kojih bi se nametnuo zaključak da je riječ o pravnim pitanjima o kojima bi se, u istovrsnim ili usporednim činjeničnim i pravnim situacijama, s obzirom na sadrža zakonskih odredbi, opravdano moglo očekivati različitu praksu drugostupanjskih sudova. Dakle, kada su u prijedlogu za dopuštenje revizije izložena shvaćanja u kojima predlagatelj zapravo izražava svoje neslaganje s nižestupanjskim odlukama tada se ne radi o razlozima iz čl. 385.a ZPP, koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

7.3. U odnosu na materijalnopravno pitanje drugotuženika i pogrešnu primjenu materijalnog prava valja reći da to nije pitanje koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, provedenim dokazima i njihovoj ocjeni slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke o nedostacima pobijane presude zbog kojih bi valjalo preispitivati drugostupanjsku odluku.

7.4. Četvrtim postavljenim pitanjem drugotuženik ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenom pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kada takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Stoga i odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva su donesene u drugačijoj činjeničnoj, a time i pravnoj situaciji i ne mogu predstavljati razlog važnosti postavljenom pitanju niti opravdati intervenciju ovog suda.

8. Prvo, treće i četvrto postavljeno pitanje koje u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja trećetuženik ne predstavlja materijalnopravno ni postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer se njime zapravo u bitnome pita o nadležnosti suda uz izostanak kontekstualiziranja šire činjenične situacije koja se odnosi na primjenu tog propisa, u odnosu na koju bi situaciju ovaj sud trebao uspostaviti pravni standard primjenjiv u svim usporednim situacijama. Dakle, odgovorom na ta pitanja ne može se uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije. Za revizijsko izražavanje pravnog shvaćanja u pogledu primjene neke odredbe je bitan činjenični kontekst za primjenu te odredbe i ovaj sud svoje pravno shvaćanje u (eventualno) u reviziji iznosi u okviru određene činjenične i pravne situacije, koja u odnosu na ta pitanja ostaje u potpunosti neodređena. Ovako naznačenim pitanjima se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretnu situaciju.

8.1. Osim toga drugostupanjski sud pravno shvaćanje nije niti utemeljio na odredbama koje su problematizirane u ovim pitanjima pa tako to pitanje nema utjecaj na odluku o sporu.

8.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje u prijedlogu trećetuženika, ocijenjeno je da to pravno pitanje već po svom sadržaju ne predstavlja pravno pitanje koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, na to pravno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u svim drugim sličnim slučajevima. Od okolnosti svakog konkretnog slučaja, načina vođenja postupka i provedenim dokazima naime ovisi je li određeni žalbeni navod od odlučnog značaja (kojeg bi kao takvog trebalo ocijeniti) - (čl. 375. st. 1. ZPP) ili ne, a time i jesu li povrijeđena određena prava stranaka. Isto tako takva bitna povreda odredaba parničnog postupka mora biti posljedica nekog izraženog shvaćanja drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog ili nekog drugostupanjskog suda, odnosno da postojanje takve povrede premašuje doseg konkretnog slučaja, pa stoga i ovo pitanje trećetuženika ima važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i ne radi se o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

9. Slijedom navedenog ni u prijedlogu trećetuženika za dopuštenje revizije nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.

10. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.