REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1247/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa punomoćnica Ana Varga, mag. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2651/2021-2 od 9. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1629/2019 od 20. travnja 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2651/2021-2 od 9. studenoga 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1629/2019 od 20. travnja 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 59.463,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznos od 4.490,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-304/2022-2 od 8. veljače 2022. tužitelju dopušteno je podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2651/2021-2 od 9. studenoga 2021. u odnosu na pitanje: „Trpi li tužitelj štetu kada njegov osiguranik koji je u invalidskoj mirovini temeljem rješenja tužitelja koje još uvijek egzistira i prema kojem se isplaćuje mirovina, navrši godine života, odnosno stekne uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu sukladno odredbama članka 30. ZOMO, a sve s obzirom na članak 160. istog Zakona?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 59.463,75 kn, koji iznos je kao invalidsku mirovinu tužitelj isplatio svom osiguraniku Andri Benku, ozljeđivanje kojeg je 4. kolovoza 1981. prouzročio osiguranik tuženika.
9. Tijekom postupka bilo je sporno, a sporno je i u ovom stadiju postupka, ima li, u situaciji kad bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši šezdeset pet godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa invalidske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala.
10. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje da bi tužitelj, koji ima pravo na naknadu stvarne štete, imao pravo na naknadu štete samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovine koji bi isplaćivao svom osiguraniku da do štetnog događaja nije došlo, a da iz provedenog vještačenja proizlazi da bi starosna mirovina, koju bi osiguranik tuženika ostvario radeći do stjecanja uvjeta za punu starosnu mirovinu, bila veća od invalidske. Dakle zaključuje da ne postoji razlika između invalidske i starosne mirovine te da tužitelj nije pretrpio stvarnu štetu.
11. Sud drugog stupnja prihvatio je u cijelosti izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.
12. Tužitelj u podnesenoj reviziji osporava shvaćanja nižestupanjskih sudova uz tvrdnju da su nižestupanjski sudovi visinu starosne mirovine njegovog osiguranika utvrdili pogrešno, polazeći od pretpostavke da bi taj osiguranik po redovnom tijeku stvari ostvario pravo na punu starosnu mirovinu. Naime, tvrdnja je revidenta da je njegov osiguranik u vrijeme ozljeđivanja bio u dobi od 50 godina, četiri mjeseca i 6 dana, te da je imao ostvaren radni staž u trajanju od 4 godine, 10 mjeseci i 10 dana, dakle, da nije ostvarivao uvjete za starosnu mirovinu.
13. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. toč. 1.).
14. Po shvaćanju ovog suda, sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete.
15. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. toč. 1. ZMO), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. toč. 1. ZMO).
16. Prihvatljive su tvrdnje tuženika u ovom postupku da bi po redovnom tijeku stvari, da u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik nije uslijedila invalidnost osiguranika tužitelja, osiguranik nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZMO tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do ozljeđivanja svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.
17. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do ozljeđivanja osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.
18. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
19. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava zbog čega nema mjesta preinaci presude valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
