REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2957/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženika D. p. d.o.o. M., D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. A., odvjetniku u D., i 2. tuženika P. R. d.d. D., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici Ž. P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1297/2021-4 od 30. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 221/15 od 31. ožujka 2021. ispravljena rješenjem broj P-221/15 od 30. srpnja 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi tužitelja, 1. tuženika i 2. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuju.
Obrazloženje
1. Tužitelj, 1. tuženik i 2. tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1297/2021-4 od 30. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-221/15 od 31. ožujka 2021. ispravljena rješenjem broj P- 221/15 od 30. srpnja 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlozima za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te su dostavljene odluke revizijskog suda, zbog kojih stranke smatraju da su postavljena pitanja važna sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. U odnosu na prijedlog tužitelja, koji postavljenim pitanjima problematizira od strane nižestupanjskih sudova utvrđeni omjer suodgovornosti tužitelja u nastanku štete i njenim posljedicama (50:50), za istaći je da odgovori na postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a okolnosti konkretnog slučaja i činjenični supstrat u dostavljenoj odluci broj Rev 3253/1999-2 od 29. svibnja 2003. nije isti.
4. Nadalje, u odnosu na prijedlog 1. tuženika, sve priložene revizijske odluke su odluke u kojima nije izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju iznesenom u predmetnoj drugostupanjskoj odluci, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima niti o dostatnim razlozima za intervenciju revizijskog suda. Presudom broj Revr 126/08-2 od 8. srpnja 2008. nije odlučeno o slučaju prema kojem nije bio osposobljen za rad na siguran način oštećenik već drugi radnik; u odluci broj Rev 2860/1999-2 od 3. listopada 2001. primjenjivao se Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83 i 17/86), a ne Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12) koja dva propisa ne reguliraju na isti način razloge za oslobađanje poslodavca od odštetne odgovornosti; dok se u odluci broj Revr 656/16-2 od 8. studenoga 2017. odlučivalo o zahtjevu oštećenika koji je bio osposobljen za rad na siguran način ali nije koristio dostupna zaštitna sredstva pa navedeno ne koincidira s predmetnim slučajem.
5. Za navesti je u odnosu na prijedlog 2. tuženika da se presuda broj Revr 1261/1994-2 od 31. ožujka 1998. odnosi na tražbinu oštećenika koji je bio osposobljen za rad na siguran način ali nije postupao sukladno pravilima, dok je ovdje objektivna odgovornost 2. tuženika utemeljena na okolnosti da u krugu kamenoloma nije opasnu stvar, duboku provaliju u koju je upao tužitelj, zaštitio zaštitnom ogradom (što je pak učinio nakon štetnog događaja) ili na drugi način; u odluci broj Revr 1791/12-2 od 21. lipnja 2016. sud je naveo da je teret dokaza razloga za oslobađanje odgovornosti na tuženiku a upravo tako je i postupao i nižestupanjski sud; dok je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3097/2005 od 18. listopada 2007. sud utvrdio da je uzrok štete ponašanje oštećenika, a ne opasna stvar što je suprotno utvrđenjima nižestupanjskih sudova u ovom predmetu, a u kojem je utvrđena i suodgovornost tužitelja i tuženika u omjeru 50:50).
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
