Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-441/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11. srpnja 2022., broj K-4/2022, u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog I. J. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi I. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u izreci te presude te je na temelju istog propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11., izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od jedne godine i tri mjeseca izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca neće izvršiti ako u roku provjeravanja od tri godine ne počini neko novo kazneno djelo, odnosno ukoliko bude izvršavao obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.
2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u neuvjetovani dio kazne uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 8. srpnja 2020. do 28. srpnja 2020.
3. Na temelju članka 79. stavka 1. i 2. KZ/11., od optuženika je oduzet jedan kuhinjski nož ukupne duljine 19 cm.
4. Na temelju članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve A. M., s tim da mu se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 50 metara, u trajanju od jedne godine, a počinje teći nakon izvršenja neuvjetovanog dijela kazne.
5. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., određeno je da će sud opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom.
6. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), oštećeni A. M. s imovinskopravnim zahtjevom je upućen u parnicu.
7. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. ZKP/08., optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 52.476,00 kuna, od čega se iznos od 51.396,00 kuna odnosi na trošak provedenih vještačenja, iznos od 80,00 kuna na ime putnog troška svjedoka, a iznos od 1.000,00 kuna predstavlja paušalni trošak, dok će se o dijelu troškova koji se odnose na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti i opunomoćenika oštećene-žrtve, sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
8. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi I. J. po branitelju R. P., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način „da ga sud oslobodi od optužbe.“
9. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.
10. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
11. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izvješteni su optuženi I. J. i njegov branitelj odvjetnik R. P. koji su u žalbi to zahtijevali, te državni odvjetnik. Budući da su sve prethodno navedene osobe izvještene o sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., sjednica je održana u njihovoj odsutnosti.
12. Žalba nije osnovana.
13. Iako je optuženik u žalbi formalno naznačio da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju žalbe nije naveo postojanje niti jedne bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje su propisane u članku 468. ZKP/08., a nije utvrđeno ni postojanje onih bitnih povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476 stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
14. I u odnosu na povredu kaznenog zakona, koju je optuženik također istakao u žalbi, ni ovu žalbenu osnovu isti nije obrazložio niti je naveo u čemu ta povreda, propisana u članku 469. KZ/11., sastoji. Ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon, na koju povredu pazi po službenoj dužnosti.
15. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.
15.1. Za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi neargumentirani i selektivno izdvojeni dokazi koje optuženik ističe u žalbeni, ponavljajući svoju obranu da ga je žrtva kritične zgode napala željeznom šipkom i drvenom palicom, pa je u cilju da od sebe odbije taj napad mu nožem zadao dva ubode u tijelu, navodeći da je postupio u nužnoj obrani.
15.2. Naime, u odnosu na tijek inkriminiranog događaja i spornu činjenicu postojanja napada žrtve na optuženika u trenutku kad mu je optuženik zadao ubode nožem u tijelo, prvostupanjski je sud, nakon temeljite i savjesne ocjene svakog pojedinog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio da takav napad nije postojao, za što je u obrazloženju pobijane presude na stranicama 15. odlomku 7. do 17. odlomku 5. sud naveo jasne i uvjerljive razloge.
15.3. U odnosu na ozljede koje je kritične zgode zadobio optuženik (površinske ozljede u vidu oguljotina i krvnih podljeva glave, trbuha, donjeg dijela leđa i zdjelice), za koje je liječnik vještak dr. A. A. utvrdio da se radi o tjelesnim ozljedama koje su nastale udarcima tupotvrdim predmetom, prvostupanjski je sud s tim u vezi ispravno utvrdio da je te ozljede žrtvi doista zadao optuženik, ali da se to dogodilo prije nego mu je isti nožem zadao dva uboda u tijelo, pa žalbeni navodi u kojima optuženik u odnosu na te ozljede iznosi utvrđenja liječnika vještaka te iskaz žrtve, nisu relevantni da bi uspjehom doveli u pitanje zaključke prvostupanjskog suda.
15.4. Međutim, čak iz obrane optuženika koji tvrdi da se kritične zgode branio od napada žrtve, slijedi da ga je po dolasku s vozilom ispred žrtvine kuće u mjestu G., kbr. …, žrtva napala na način da je otvorila suvozačeva vrata i nogom ga udarila u desnu stranu čela, a nakon toga je žrtva uzela jednu željeznu šipku, pa je i on iz otvorenog pretinca u vozilu uzeo nož te je s nožem izašao uz automobila, nakon čega je između njih došlo do daljnjeg sukoba u kojem ga je žrtva željeznom šipkom više puta udarila po tijelu, a on je nožem žrtvu uboo u desnu natkoljenicu, jasno proizlazi da i optuženik prihvaća da sukob s žrtvom riješi uz uporabu noža, a iz takvog opisa time i sam pristaje na fizički obračun s žrtvom, tijekom kojeg mu žrtva željeznom šipkom zadaje više udaraca po tijelu, a on žrtvi nožem zadaje dva uboda u tijelo, od kojih ubod u desnu stranu leđa s oštećenjem pluća, predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Prema tome, u situaciji kad se i sam optuženik nalazi u protupravnom napadu, tada se ne može se pozvati na nužnu obranu, a onda niti na prekoračenje nužne obrane.
15.5. Prema tome, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se u njegovom postupanju stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. i 2. KZ/11. za koje ga je proglasio krivim, pa se žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje kao neosnovana.
16. Iako je optuženik u uvodu žalbe naznačio da prvostupanjsku presudu pobija i zbog „odluke o sankciji“, isti u žalbi nije naveo razloge u odnosu na ovu žalbenu osnovu, niti je obrazložio svoj stav u pogledu izrečene mu kazne, međutim, žaleći se i zbog odluke o kazni, time očito smatra da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu.
16.1. Optuženog I. J. za kazneno djelo iz članka 110. u svezi članka 34. stavka 1. i 2. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavka 1. i 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. (zakonsko ublažavanje kazne), prvostupanjski je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda te je određeno da će dio kazne na koju je osuđen, i to u trajanju od jedne godine i tri mjeseca (neuvjetovani dio kazne) izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca (uvjetovani dio kazne), neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te ako ne bude izvršavao obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.
16.2. Pri izboru vrste i mjere kazne kao olakotno optuženiku je cijenjena ranija neosuđivanost, smanjena ubrojivost, uredne osobne i obiteljske prilike te činjenica da je i sam zadobio tjelesne ozljede od strane žrtve, dok otegotnih okolnosti nije bilo. 16.3. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno vrednovao sve naprijed utvrđene okolnosti koje utječu na to da kazne po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a isto tako je ispravno, ublažavanjem zakonom propisane kazne, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci te mu je pravilno izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način kako je to prethodno navedeno. Slijedom toga, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ovom kaznom će se ostvariti sve one svrhe i ciljevi specijalne i generalne prevencije koji su predviđeni u članku 41. KZ/11., pa je žalba optuženika zbog odluke o kazni neosnovana.
17. Budući da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju je optuženik podnio, prema odredbi članka 478. ZKP/08., u sebi sadrži i žalbu zbog sigurnosne mjere koju mu je izrekao prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud je ispitao opravdanost te mjere i utvrdio da mu je sud osnovano, na temelju članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve, kako bi se otklonili okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.
18. Iz istog naprijed navedenog zakonskog razloga ispitana je i odluka o oduzimanju predmeta - kuhinjski nož ukupne duljine 19 cm oduzet od optuženog I. J., te je utvrđeno da je prvostupanjski sud, na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11., ispravno od optuženika oduzeo taj predmet, budući da je tim predmetom počinjeno inkriminirano kazneno djelo.
19. Slijedom svega naprijed iznesenog, a budući da nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba zakona o kaznenom postupku iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović,v.r.
