REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 65/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. G., odvjetniku u B. n. M., protiv tuženika Grada Biograda na Moru, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., radi sklapanja ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-188/2020-2 od 21. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P- 1394/2019-4 od 2. prosinca 2019., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-188/2020-2 od 21. travnja 2020. na način da se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-1394/2019-4 od 2. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku sklopiti s tužiteljicom ugovor o kupoprodaji stana sa sadržajem koji je pobliže naveden u toč. I. izreke prvostupanjske presude dok je u toč. II. izreke prvostupanjske presude navedeno kako presuda u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, a u toč.

III. izreke prvostupanjske presude određeno je da tuženik tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud postupi prema odredbi čl. 395. ZPP.

4. Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

5. Revizija je osnovana.

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1748/2020 od 20. srpnja 2021. dopustio tužiteljici izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Tko je vlasnik stana, pa time i osoba pasivno legitimirana za sklapanje ugovora o prodaji stana koji je izuzet iz pretvorbe i koji nije prodan nositeljima stanarskog prava prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02 – dalje: ZPS)?"

8. U postupku je utvrđeno:

- da je sporni stan dan na korištenje suprugu tužiteljice J. P., kao nositelju stanarskog prava, a da je sukladno odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96 – dalje: ZSO) to pravo priznato i tužiteljici kao bračnom drugu,

- da predmetni stan nije u postupku pretvorbe društveno poduzeće V. unijelo u društveni kapital poduzeća temeljem odredbe čl. 2. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03 i 145/10 – dalje: ZPDP),

- da je slijedom odredbe čl. 47. ZPDP predmetni stan predan na gospodarenje Fondu za stambeno i komunalno gospodarstvo, a nakon prestanka rada fonda temeljem odredbe čl. 3. st. 1. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 64/97) prava i obveze preuzele su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb,

- da je tužiteljica podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari 4. studenoga 1996.,

- da je prije toga 1996. predan zahtjev za otkup predmetnog stana tuženiku koji nije reagirao na podneseni zahtjev,

- da je kupoprodajna cijena utvrđena procjenom sačinjenom od strane tuženika.

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice zauzimajući pravno shvaćanje da nije sporno kako je u međuvremenu Republika Hrvatska postala vlasnik predmetnog stana temeljem čl. 49. st. 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj 145/10 i 70/12 – dalje: ZUDI) ali da to ne isključuje obvezu tuženika na prodaju predmetnog stana sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZPS jer je tuženik bio dužan sklopiti ugovor o otkupu stana što je odbio. Pritom prvostupanjski sud napominje da se odlukom u ovoj pravnoj stvari ne odlučuje o pravu vlasništva predmetnog stana i da će tužiteljica imati mogućnost zatražiti priznanje prava vlasništva predmetnog stana ili to utvrđivati u parničnom postupku protiv Republike Hrvatske.

10. Drugostupanjski sud, suprotno prvostupanjskom sudu, odbija tužbeni zahtjev tužiteljice zauzimajući pravno shvaćanje da je vlasnik predmetnog stana Republika Hrvatska temeljem čl. 49. st. 1. ZUDI i svih kasnijih zakona kao što su Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 94/13, 18/16, 89/17, 52/18 i 112/18) slijedom čega je Republika Hrvatska jedino ovlaštena sklopiti ugovor o otkupu stana te je stoga osnovan prigovor tuženika da nije pasivno legitimiran u ovom sporu.

11. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu, odnosno da je u svim takvim i sličnim sporovima radi sklapanja ugovora o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo i koje davatelj stana na korištenje nije unio u društveni kapital poduzeća kod pretvorbe, da je pasivno legitimirana jedinica lokalne samouprave na kojem je prestao s radom Fond za stambeno i komunalno gospodarstvo.

12. Naime, u konkretnom slučaju i svim sličnim slučajevima gdje je tužba radi sklapanja ugovora o prodaji stana podnesena u vrijeme kada su jedinice lokalne samouprave temeljem odredbe čl. 47. ZPDP upravljale i gospodarile takvim stanovima, isti su i dalje pasivno legitimirani i nakon 2010. kada je Republika Hrvatska temeljem ZUDI stekla pravo vlasništva takvih stanova. Radi se o obveznopravnom zahtjevu koje se treba cijeniti prema okolnostima koje su postojale u vrijeme podnošenja tužbe, a te okolnosti su bile da se jedinica lokalne samouprave (u konkretnom slučaju Grad Biograd na Moru) oglušio na zahtjev za kupnju predmetnog stana, slijedom čega je pokrenut ovaj spor 1996. Na taj način se ničime ne dovodi u pitanje vlasništvo Republike Hrvatske predmetnog stana, a isto tako eventualnog potraživanja Republike Hrvatske prema tuženiku na ime novčanih sredstava koje će primiti za otkup predmetnog stana.

13. Stoga je odgovor na postavljeno pravno pitanje da je nakon stupanja na snagu ZUDI vlasnik stanova koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava prema ZPS na kojima je postojalo stanarsko pravo Republika Hrvatska, ali i dalje je pasivno legitimirana za sklapanje ugovora o prodaji stana jedinica lokalne samouprave koja je temeljem čl. 3. st. 1. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu preuzela 1997. prava i obveze bivšeg Fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo na njenom teritoriju.

14. Radi se o iznimki od općeg pravila da su vlasnici nekretnine jedino ovlašteni raspolagati nekretninom, jer se u ovakvim slučajevima radi o obveznopravnom zahtjevu koji se prosuđuje prema okolnostima i stanju u vrijeme podnošenja tužbe.

15. Stoga je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo presuditi kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.