Poslovni broj: 11 Kž-1135/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog P.K., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-769/2021 od 3. lipnja 2022., podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje u tekstu ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog broj 8 K-611/2018 od 12. studenog 2018. te je, nakon održane rasprave, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe optuženog P.K. da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
2 Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Općinskog suda u Rijeci:
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženi P.K., osobno, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 tvrdeći da se presuda ne može ispitati jer u pogledu odlučnih činjenica postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza, u konkretnom slučaju iskaza oštećenice koji je iznijela na raspravi 7. travnja 2022. Naime, državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud u razlozima presude izostavio bitan dio iskaza oštećenice koji se odnosi na komunikaciju između nje i optuženika u kojem je sadržana inkriminirana prijetnja, što je bilo od značaja za ocjenu, kako to državni odvjetnik navodi komparaciju, njezinih iskaza koje je iznijela pred službenicima policije i na raspravi 11. veljače 2022. Državni odvjetnik treba imati na umu da je prvostupanjski sud prilikom analize i ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice (odjeljak 10.) jasno naveo da njezin iskaz ne prihvaća ne iz razloga jer je, više puta ispitana, različito iskazivala o sadržaju, navodno, upućenih prijetnji od strane optuženika već iz razloga što je različito opisala njihov sadržaj razgovora prije nego što joj je optuženik, navodno, uputio inkriminirane prijetnje. Navedeno se odnosi na dio razgovora o međi koji je prethodio, navodno, upućenim prijetnjama. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika u tom dijelu nije osnovana.
7.1. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik, u bitnome, u žalbi tvrdi da je oštećenica u sva tri svoja iskaza na jasan i određen način opisala postupanje optuženika prema njoj, a njezin iskaz je u bitnome potkrijepljen iskazom njezinog supruga, svjedoka I.L., dok pojedine kontradiktornosti i nelogičnosti u njihovim iskazima nisu takvog karaktera da bi to dovelo u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Državni odvjetnik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi naprijed navedeni zaključak. Naime, analizirajući iskaz oštećenice u dijelu kada opisuje inkriminirani događaj prije, navodno, upućenih prijetnji te njezin iskaz u dijelu kada je nakon događaja kontaktirala sa svojim suprugom, svjedokom I.L., kao i iskaz navedenog svjedoka u dijelu kada iskazuje što je čuo u odnosu na sadržaj razgovora između optuženika i oštećenice u kojem dijelu je njegov iskaz u suprotnosti s iskazom oštećenice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se radi o nevjerodostojnim iskazima. Prije svega treba istaknuti da optuženik poriče počinjenje kaznenog djela i tvrdi da se oštećenici inkriminiranog dana niti na koji način nije obraćao. Nije sporno da između obitelji optuženika i oštećenice i njezinog supruga postoji dugogodišnji imovinskopravni spor. Što se tiče iskaza oštećenice, ista prilikom prvog ispitivanja, pred službenicima policije, navodi da ju je optuženik verbalno napao bez razloga odmah nakon što ga je pozdravila i pitala kako je, dok ponovno ispitana, na raspravi, navodi da je s optuženikom započela razlog o međi, zbog koje i vode imovinskopravne sporove i da je to bio povod za inkriminiranu reakciju optuženika. U odnosu na kontakt sa suprugom, oštećenica prilikom prvog ispitivanja navodi da je nakon inkriminiranog događaja ušla u kuću i da ju je suprug upitao što se događa i zašto plače, iz čega bi proizlazilo da njezin suprug nije čuo da su optuženik i oštećenica uopće razgovarali, dok ispitana na raspravi oštećenica navodi da joj je suprug rekao da je čuo neku galamu, da se nekome spominjala mater zbog čega ju je pitao što se točno dogodilo. U tom dijelu je iskaz oštećenice u suprotnosti i s iskazom svjedoka I.L. Naime, navedeni svjedok detaljno iskazuje o sadržaju razgovora između optuženika i oštećenice i o sadržaju upućenih prijetnji. Navodi da je čuo da je oštećenica pozdravila optuženika i da ju je optuženik odmah potom verbalno napao. Ne potvrđuje iskaz oštećenice da su ona i optuženik započeli razgovor o međi, a što se tiče dijela njihovog razgovora (optuženika i oštećenice) koji se odnosi na upućene prijetnje, svjedok I.L. tvrdi da je optuženik u kontekstu tih prijetnji imenom spominjao svog brata F. i da je spominjao imenom svog sina I. i Udrugu iz O. što oštećenica ne spominje u svom iskazu. Imajući na umu da svjedok I.L. tvrdi da je detaljno čuo sadržaj, navodno, upućenih prijetnji, čak spominje, kao što je prethodno navedeno i dijelove koje niti oštećenica nije navela, nelogično je i neživotno, kako je to oštećenica iskazala u svom prvom iskazu, da ju je navedeni svjedok pitao što se događa i zašto plače. Državni odvjetnik treba imati na umu da će prema članku 455. stavak 1. ZKP/08 sud presudu kojom se optuženik proglašava krivim izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Imajući na umu naprijed navedene razlike u iskazima oštećenice te njezinog iskaza i iskaza svjedoka I.L., a uzimajući u obzir činjenicu da između optuženika i oštećenice i njezinog supruga postoji dugogodišnji imovinskopravni spor, koji je rezultirao i sudskim postupcima, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo te je pravilno optuženika oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).
9. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 17. siječnja 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak,v.r.
